Mame i bebe forum

Potakla me Ronin pa citiram:

dosta je važno učiti ih od početka kako učiti,najbolji primjer je priroda,da se ne bi iznenadili kasnije u 3,4 i pogotovo 5 razredu kad se obujam gradiva znatno poveća...ako dijete ne zna učiti nastaju ogromni problemi

Kroz cijelo svoje duugotrajno školovanje slušam "Treba znati kako pravilno učiti" i zapravo nikad nisam saznala kako se to pravilno uči.
Ja sam učila slobodnim stilom tj. na način koji mi je došao sam od sebe. Nas nisu učili kako učiti.

Jasno mi je da je bitna dosljednost, svakodnevni rad, a ne kampanjstvo, ali to nije ono što ja pitam.

Dakle kako naučiti našu djecu kako da uče (pravilno?) na obostrano zadovoljstvo.

zbunjena sam i pratim

Mentalne mape se meni čine najbolje za početak učenja "učenja"

folne i ja sam razmišljala o toj rečenici na optimistima pa ću se sada nadovezati tu a ne tamo . ni MM, ni ja nismo imali predmet kako učiti no mi smo rasli u drugačijoj okolini i znao se red .
moja ide u boravak i ja trenutno uopće ne vidim vrijeme za učenje učenja, jedino ako se broji ono usputno kroz igru.
nadam se da će mame starijih školaraca napisati nešto o tome

i ja željno čekam prosvjetljenje.

mame "velikih", pišite, pišite...

ja imam školarca i u 3. razredu. obujam gradiva se zaista jako povećao, ali on i dalje stiže 99% svojih obaveza izvršiti u školi, uključujući i učenje, zato što je u boravku.
na što će ličiti 4. razred, kad boravka više nema??

dobro pitanje
Evo ja sam mama starijeg školarca, 3. razred u kojem se već nazire teže gradivo koje treba i razumjeti da bi ga se usvojilo.
Pravilno učenje je učenje s razumijevanjem. Sad je pitanje kako postići to razumijevanje gradiva.
Da li ima samo jedan recept za pravilno učenje ili mi sami pronalazimo svoj stil učenja odnosno s klincem pokušavamo mu pomoći da vidi što mu najbolje odgovara?

Dobar primjer prirode, u 3. razredu osnovne priroda je prilično zahtjevna, zahtjeva da se i doma odradi gradivo (pretpostavljam za najveći broj učenika, neki prosjek) ako se očekuje kvalitetna ocjena.

Kako ide kod nas priča. Učili su hrpu novih pojmova, pisati će test i onda:
- prođemo to poglavlje više čitajući,
- sužavamo priču i prepričavamo zajedno ako treba pogledamo neke encikploedije malo popričamo o sličnim stvarima iz stvarnog života,
- onda ja usmeno ispitujem, ona odgovara i tu učimo,
- na kraju joj ako treba ubacim testić (skidam s interneta ili iz kupljenih radnih vježbenica), taj dio samostalno odrađuje.

Za sada imamo dosta zajedničkog rada, nisam sigurna da li bi bilo efekta da ju pustim da to samostalno odradi.

Matematika je tu malo jednostavnija, prvo ubacim testić, prekontroliram rezultate i vidim po netočnim odgovorima da nije baš razumjela bit zadatka ili gradiva.
Onda popričamo o tome i ponovo ubacim testić. Nekoliko puta ponovimo dok ne vidim da joj to ide.

Kod nas ovaj sistem dobro funkcionira, zahtjeva i naš angažman. uz puno priče i razgovora i što većeg povezivanja pojmova iz stvarnog života.

a kako da dođemo do onoga "idi uči u sobu"?! ne bi htjela da frajerica povezuje učenje samnom, pa da ja svaki put moram učiti s njom

mentalne mape mi se čine super
kako i kada krenuti s njima?

Corazon, nasi su krenuli s mentalnim mapama odmah u prvom razredu - iz prirode samo, naravno. Meni se to isto cini kao jako dobar nacin ucenja. Nasi zapocnu mapu u skoli sa svakim novim gradivom, a onda je moraju zavrsiti kod kuce (L nije u boravku). Obicno je sam dovrsava, a mi mu malo tu i tamo pomazemo sto je idealna prilika da pita ako mu nesto nije jasno ili da mu damo neke primjere iz stvarnog zivota.

Ali posto smo mi "tek" drugasici sa zanimanjem pratim daljnje savjete...

Postoji knjiga "Mentalne mape za klince" i piše da je namjenjena je djeci od 7 do 14 godina
http://www.profil.hr/knjiga/mentalne-ma ... ince/4233/

Isto mislim da su mentalne mape super, ali ne znam kako bi ja mogla djetetu pomoći da nauči učiti pomoću mentalnih mapa kad ni ja ne znam. Nisam baš sigurna da je to nešto što se može samo tako naučiti iz knjige.

po meni faza "idi učiti u sobu" dolazi kasnije, ni ja ne mislim vječno ovako zajedno raditi. Ali mislim da će nam još dugo ostati dio priče kad ću ja ili MM ispitati usmeno ili nekim testićem. Prorešetati pitanjima i odmah se vidi da li to samostalno učenje u sobi ima efekta.
NI ja sama ne koristim mentalne mape tako da taj dio priče ne znam niti prenijeti.
Naši su imali mentalne mape na kraju svakog poglavlja, ali očito da niti učiteljici to nije primarno jer se svodilo na precrtavanje iz knjige u teku.

folne, ja moram priznati da prije nisam cula za mentalne mape, ali sam u principu i sama ucila po tom pricipu. Zapisivala bi si na papir najvaznije natuknice iz neke teme, crtala i spajala crtama. Mislim da nije poanta da se mapa nuci crtati iz knjige, nego da ti to bude nekakva pomoc da lakse zapamtis gradivo. Ali ja sam inace totalno vizulani tip tako da mi je ovaj nacin pamcenja gradiva bio normalan.
Mozda moje dijete isto nauci ovako pamtiti, a mozda ce mu neki drugi nacin biti prihvatljiviji To ce morati sam odluciti.

Faza idi uči počinje odmah ili ostaješ u điru barem do srednje škole.
Tako kažu oni koji imaju veću djecu tamo u 6,7 razredu.
Kaj se mapa tiče, one su vrlo vrlo jednostavne. Baziraju se na
logičnom slaganju i raspoređivanju važnih pojmova od najosnovnijeg (naslov)
koji se nalazi u samom središtu mape, pa prema njegovim sastavnim dijelovima
na vanjskim rubovima.
Knjiga za prvi razred prirode, od Profila bazirana je na mapama i
od tame se baš lijepo vidi kako se to radi.

baš me zaimaju iskustva roditelja koji provode sistem "idi učiti u sobu", da li su zadovoljni rezultatima?

Moja je na boravku i tek je drugi razred, ali kad donese nešto
doma, inzistiram da radi sama i to za svojim radnim stolom.
Naravno da nakon toga prođemo to zajedno, ali mislim da se od početka
treba inzistirati da oni ako nisu u stanju sve, ali barem veči dio posla odrade sami.
Znači ovo čitanje, prepričavanje sadržaja, po meni trebala bi odraditi sama,
a onda ako zapne ili kad treba finiširati, dodati, pojasniti- ti uskačeš.

Napisati zadaću ili neki zadatak koju donese iz škole očekujem da odradi sama, ja na kraju prekotroliram. Tu vrijedi ono "idi u sobu"
Ja sam navela konkretan primjer kad treba na kraju poglavlja vidjeti da li je to savladano tj. da li je naučila gradivo. Zna da im predstoji test, treba se pripremiti za test, vidjeti da li je razumjela gradivo.
Dogodi se da ona uredno rješava zadaću a opet nije razumjela bit tog poglavlja.

OK, ja sam se osvrnula na one množine u tvom postu- čitamo,
prepričamo. Imala sam dojam da sve radite zajedno, a to nevalja.
Ne radi se samo o zadaći, npr. ako treba naučiti pjesmicu napamet
uči ju sama, ja sam joj u prvom razredu rekla kako se to uči i od
tada se ne petljam, na kraju kad misli da zna dođe i izrecitira.
Sad su nedavno učiti obitelj. Ona baš nema rodbine i svi ti
nazivi su joj sasvim nepoznati. Ja sam joj nacrtala mapu, a
dalje je sama gledala u to i pokušavala upamtiti ko je kome kaj

naši imaju svakodnevno jako puno zadaća za napisati i veći dio odradi u boravku, ostane joj ako ode ranije kući ili preko vikenda.
Ali sva ta silna zadaća koju napiše nije garancija da se stvarno usvojilo gradivo. Malo sam se iznenadila da je tako, pogotovo kad je došlo to zahtjevnije gradivo.

Mene ne čudi.
Gradivo prirode u trečem razredu sasvim je neprikladno za njihovu dob.
Dio tog gradiva bio je u naše doba u petom, a dio u četvrtom razredu.
Tako je to kad knjige pišu ljudi koji mahom nisu nikada radili u nastavi

S obzirom da mi je to dijelom struka, a dijelom i zbog cinjenice da mi je sin sedmas, mogu napisati neka svoja iskustva.

Kao prvo, od pocetka se domaca zadaca pisala samostalno i na svojem radnom stolu. Ako je trebala moja/tatina/didina pomoc, onda bi mi dovukli stolac do stola i sjedili tamo uz njih. Pisanje u boravku, uz TV ili muziku ne odobravam. Obicno je u njihovoj sobi mir.

Stalno ponavljam kao papiga da radni stol treba biti uredan, a na njemu samo ono sto se trenutno uci.

Sto se tice samog intelektualnog svladavanja gradiva, nisam osobno nikad koristila mentalne mape, nisu niti moji studenti, pa sam tako i sinka naucila da izvlaci kljucne rijeci. I to zasad dobro funkcionira. S tim da je vecina udzbenika pisana na taj nacin da su kljucne rijeci naglasene.

U fazi kad je tek svladavao ucenje, onda bi trebao neku lekciju prvo procitati, pa nauciti sam sebi objasniti te kljucne rijeci. Onda bi ga ponekad mi ispitali.

I evo ga sad ,hvala Bogu bez problema u sedmom razredu svladava sve predmete, memorija mu je stvarno izvjezbana.

No to sto znam kako se uci i sto mi stariji sin to zasad uspijeva, ne znaci da sam uspjela i sa mladjim. On je druga prica, doma je s Nikinom cuvalicom, koja mu nije neki autoritet, stalno prekida ucenje, dize se, jede, pije, ne uci vie od tri minute u komadu, radi sve ono sto je nepozeljno tijekom ucenja, a o izgledu radnog stola da i ne pricam ... tako da kad on krene u peti razred, mozda cu morati pronaci neke alternativne nacine ucenja koji se kod njega paliti

obzirom da je moja šestašica uhvatila vrlo uspješan način učenja, probati ću ga opisati ( mislim i trećašica je odlična i ima sve petice, no tek u višim razredima ocjene dobivaju pravi smisao)

dakle, "učenje učenja" smo počeli još u vrtiću sa rečenicom " prvo posel onda veselje

tako odmalena znamo redosljed radnji

kad je krenula u školu inzistirala sam da odmah nakon škole napiše zadaću ( ručala je u školi)
( mislim da je vrlo loše ubaciti odmor prije početka učenja jer se na taj način vrijeme lako rasprši )

motivacije su bile različite, ovisno o njezinim željama, ali išle su otprilike ovako - na kompjutor ideš nakon zadaće, iigranje nakon zadaće, sve što želiš - nakon zadaće

sad moram ići nastavim kasnije

Mi smo sa srednjim djetetom uveli mentalne mape kada je krenuo u 5. razred. Svojedobno sam i stavljala njegove mentalne mape na forum da se vidi kako to funkcionira.
No, to mu je bilo prenaporno da radi i u 7. razredu, ali je u međuvremenu naučio zapamtiti ključne pojmove.
Dakle, prvo svaki put nakon škole (naravski, to svaki je kada ga ja podsjetim ) metodom brzog čitanja prođe tekst iz udžbenika.
Kada treba učiti, onda ponovo pročita sve, mora znati odgovoriti na pitanja na kraju lekcije (uglavnom su tu ključni pojmovi) i to tražim da pismeno odgovori (ja sam kontrolirala njegove odgovore), pa ga propitam i postavljam mu uvijek pitanja zašto, kako - tako da je vrlo brzo sam naučio tako zaključivati i povezivati činjenice.
Mislim da je povezivanje činjenica baš onaj ključni moment koji se nažalost ne uči u školi i kojemu se ne pridaje važnost u školi

medo14 je napisao/la:Kako ide kod nas priča. Učili su hrpu novih pojmova, pisati će test i onda:
- prođemo to poglavlje više čitajući,
- sužavamo priču i prepričavamo zajedno ako treba pogledamo neke encikploedije malo popričamo o sličnim stvarima iz stvarnog života,
- onda ja usmeno ispitujem, ona odgovara i tu učimo,
- na kraju joj ako treba ubacim testić (skidam s interneta ili iz kupljenih radnih vježbenica), taj dio samostalno odrađuje.

-evo ovako mi učimo

Luantaro je napisao/la:kad je krenula u školu inzistirala sam da odmah nakon škole napiše zadaću ( ručala je u školi)
( mislim da je vrlo loše ubaciti odmor prije početka učenja jer se na taj način vrijeme lako rasprši )

-i mi ovako čim se dođe iz škole..ručak i zadaća

najveći razlog je šta stalno imaju neke obaveze,treninzi,radionice,druženja,instrukcije tako da se igrati ni ne stignu tijekom tjedna previše

Mislim da je povezivanje činjenica baš onaj ključni moment koji se nažalost ne uči u školi i kojemu se ne pridaje važnost u školi

i meni se čini, zato mi pokušavamo u razgovoru o području koje obrađuju popričati malo opširnije i ležernije povezivanjem teroije iz knjige sa situacijama iz stvarnog života.

Luantaro je napisao/la:obzirom da je moja šestašica uhvatila vrlo uspješan način učenja, probati ću ga opisati ( mislim i trećašica je odlična i ima sve petice, no tek u višim razredima ocjene dobivaju pravi smisao)

dakle, "učenje učenja" smo počeli još u vrtiću sa rečenicom " prvo posel onda veselje

tako odmalena znamo redosljed radnji

kad je krenula u školu inzistirala sam da odmah nakon škole napiše zadaću ( ručala je u školi)
( mislim da je vrlo loše ubaciti odmor prije početka učenja jer se na taj način vrijeme lako rasprši )

motivacije su bile različite, ovisno o njezinim željama, ali išle su otprilike ovako - na kompjutor ideš nakon zadaće, iigranje nakon zadaće, sve što želiš - nakon zadaće

sad moram ići nastavim kasnije

nastavljam...

ono što je po mojem mišljenju najbitnije ( a to su potvrdili i profesori) - napisati zadaću i ponoviti lekciju odmah nakon što su obrađivali gradivo ( ako je škola ujutro, isti dan, ako je popodne, idući

naime, na taj način se ono što su zapamtili na satu utvrdi i prijeđe u znanje

ako se zadaća piše tek nakon nekoliko dana, gradivo naučeno na satu je isparilo, a pisanje zadaće i ponavlajnje je bitno manje efikasno

na taj način se uz vrlo malo rada dobivaju odlični rezultati

Mislim da je učenje vrlo individualan proces i ovisi o mnogim čimbenicima. Npr. karakter djeteta, mogućnost pamćenja, način pamćenja, zainteresiranost za materiju koja se uči...
Ja imam dva školarca. Različit proces učenja - različiti rezultati.
Sa starijom ne treba puno raditi. Zna raspored u danu, uglavnom sve nauči u školi i pišući zadaće, a tek poneke predmete mora učiti. Uglavnom se učenje svede na to da je ja ili MM propitkujemo. Zna da joj uvijek stojimo na raspolaganju da nas pita ako negdje zapne, i da joj pomognemo u organizaciji učenja - ali iako kruto zvuči ja im znam reći:
"Ja sam išla u škole, i iste uspješno završila. Neću vam pisati zadaće, niti lektire, niti ću učiti umjesto vas. Tu sam da vam pomognem - ali vaša ocjena je odraz vašeg rada i inteligencije."

Mlađi treba više radit. Ali često nije motiviran. U zadnje vrijeme stanje se puno popravilo jer je promjena učitelja pozitivno utjecala. Pa je uspjeh koji sad ima u razredu tijekom jutra i boravka, rezultirao željom da bude još bolji. Ima poteškoća i s pamćenjem nekih stvari. Jednostavno mu se "ne primaju". A i inače je malčice - poseban. Evo copy-pasteam sa Čavljanja kak sam ga opisala.

Moj sinko ima sve isto k'o i drugi. Sam mu software ima drugačije algoritme nek prosječne.
I da kolko god je njemu teško shvatit nas s ugrađenim XPom, tak je i nama teško skužit Unicorna. U principu rade isto. Samo su gumbi, alatne trake, i efekti malo drukče porihtani.

U principu mi se često čini da meni trebaju neki patchevi da uspijem s njim komunicirat. A i upgrade mi treba da shvatim što je napravio. No definitivno nije lako, jer nas zajednički rad uvijek odvede u nepoznate sfere.

Kaj se metalnih mapa tiče, ja komplicirane stvari mogu naučit samo uz pomoć mentalnih mapa. Ili podsjetnika, vizualnih, kako ja to zovem. Davno su mentalne mape izmišljene, samo je netko to unovčio

Moram priznat da se ja samoj sebi čudim kako sam nekad neke stvari uspijevala naučit. Danas se pitam da li bi to mogla. Vjerojatno bih, ali način pamćenja i pohranjivanja podataka u memoriju mi je potpuno različit. A imam i puno filtera, kao i veliki "trash can" u kojem ponekad završe i stvari koje mi itekako trebaju.

Nedo, uvijek me oduševiš kada tako jasno i shvatljivo na informatički način približiš bit problema :ti

Nadice, i ja sama sebe ponekad iznenadim

ovako kod nas 3.r. : zadaca se velikim dijelom radi u boravku, eventualno ponesto jos doma ako "nije bilo dovoljno vremena" - citaj htio je ici igrati se s ostalima. nemamo knjige i klasicne lekcije, nego se se predmeti prozimaju i obicno obradjuju po projektima. napamet uce samo pjesme, uloge u predstavam i sl. kad on to uci - nemam pojma, ja ga nisam nikad vidjela, a zna kad ga pitam
mentalne mape sam mu pokusala pribliziti u dva navrata, kad je pisao referat. na kraju sam ja bila odusevljena, jer sam skuzila koliko je djetetu vazna vizualizacija.
konkretno: imao je referat "juzna amerika" slozili smo drvo i razgranali ga na debele, a svaku debelu na jos dvije tri tanke grane. na debeloj grani nam je bila npr. klima, na tankim razlicita podrucja sa razlicitom klimom. na slijedecoj debeloj smo imali npr. broj drzava, razgranat na jezike koje se govore, itd...
jednom kad je mapa bila slozena, njemu je puno jednostavnije bilo traziti podatke i sloziti ih tekstualno...

ovu gore spomenutu knjigu sam vidjela pri zadnjem posjetu zgbu i ucinila mi se jako zgodna, tako da mislim da cu je u skorijoj buducnosti i ubosti.

nemamo knjige i klasicne lekcije, nego se se predmeti prozimaju i obicno obradjuju po projektima.

Interesantno, vi ste u austrijskom obrazovnom sustavu, ak sam dobro zapamtila? I kak to nemate knjige? Daj napisi malo vise, bas me zanima!