Mame i bebe forum

Sretnem ja danas jednu poznanicu koja je išla samnom u oš. a a sada ima dijete u prvom razredu kao i ja....pita ona mene kako moj mali u školi i ja kažem zasada sve ok....a ona meni počne hvaliti svoju kćer kako je napredna u svemu i kako je u biti mali genijalac i kako su u prvom polugodištu učili pisati pisana slova uz velika i mala tiskana i kako već odavno pišu diktate pisanim slovima(kao da sam ja pala s kruške),rekla sam joj da se ne uvrijedi ali da ne vjerujem da njezina curica piše pisanim slovima i to od prvog polugodišta....smetaju li vas drage mame kada netko laže za svoje djete tako banalne stvari??????

Općenito me smeta laž bilo koje vrste, a posebno sam osjetljiva za sitne laži . Laganje o djeci po meni pokazuje neko nezadovoljstvo djetetom, možda svojim životom općenito...ne znam...preuveličavanjem njihovih uspjeha vjerojatno žele uvelićati sebe. U svakom slučaju dobro si joj rekla jer je plan i program svugdje isti , moji su danas radili diktatić uz pomoć 4 pisana slova koja su naučili (mim, mum, ninin) i sigurno je da ne postoji ni jedna oš u našoj državi koja u prvom polugodištu radi pisana slova...
Svi mi bi voljeli da su naša djeca najbolja u svemu ali djecu treba voljeti i s njihovim uspjesima i neuspjesima.

nije sve laž. mnogi pišu i pisanim slovima. odavno i moja, koja ima lošu grafomotoriku. no ne pisanim koje će sada učiti. ajajaj!
uglavnom, mnoga djeca i pišu i zbrajaju i oduzimaju do 20 prije polaska u školu, no o kvaliteti i vremenu potrebnom za isto se razlikuju međusobno i od kriterija potrebnih za uspješno završiti prvi razred.
često roditelji, i to ne samo školaraca, već i malih beba zaljubljeno se dive uspjesima svoje djece i ne idu za time da i druga djeca rade isto.

eli je napisao/la:nije sve laž. mnogi pišu i pisanim slovima. odavno i moja, koja ima lošu grafomotoriku. no ne pisanim koje će sada učiti. ajajaj!
uglavnom, mnoga djeca i pišu i zbrajaju i oduzimaju do 20 prije polaska u školu, no o kvaliteti i vremenu potrebnom za isto se razlikuju međusobno i od kriterija potrebnih za uspješno završiti prvi razred.
često roditelji, i to ne samo školaraca, već i malih beba zaljubljeno se dive uspjesima svoje djece i ne idu za time da i druga djeca rade isto.

slažem se,nije sve laž.....ali izjava da ih je učiteljica u prvom polugodištu učila čitati i pisati velika i mala tiskana i velika i mala pisana slova je nevjerojatna......u školu dolaze neka djeca koja kreću od samog početka pa sumnjam da je ovo istina.......osobno, osim ovoga nisam čula niti za jedan takav slučaj u našoj državi.......

taj dio je neistinit.

neznam zašto lažu ali mene to ne smeta previše-klimnem glavom ili čak postavljam neka usputna pitanja da vidim dokle će lagati...uglavnom zabavljam se na tuđi račun

kao što je već neko napisao prije, meni je osobno zabavno slušati takve laži jer to najviše govori o tim osobama

Nekad ljudi stvarno preuveličavaju i meni to nije ni malo bitno

S tim da naša učiteljica ima sistem da nabrzinu obradi svo gradivo i onda poslije samo vježba tako da smo i mi uvijek u velikom plusu naspram drugih učenika što se tiće obrade gradiva , tako da možda i nije sve laž
osim toga neka djeca i prije škole nauče pisati i pisana slova i onda ih se samo potiče da to rade

Zašto bi sve bila laž, ako tako nije u razredu mog dijeteta

nadicab je napisao/la:kao što je već neko napisao prije, meni je osobno zabavno slušati takve laži jer to najviše govori o tim osobama

X

Ne diraju me preuvelicavanja, neka ih.

Možda je žena mislila pod pisanim slovima mala tiskana slova (koja su danas u mojem rukopisu pisana ha ha ha ). Možda se zabunila, a možda je željela nahvaliti svoje dijete i pokazati svoje oduševljenje pa je možda namjerno a možda i zabunom preuveličala istinu koja je postala laž.

Ne znam moja sveki meni veli da ja sve gledam prerealno i crno, a ja samo iznosim istinu takva kakva je. Kad je moj sin bio kriv a ne njegova prijateljica, sveki je uporno nju blatila a štitila svojeg unuka, užas, a ja sam branila dijete ali ne moje kad je stvarno bio kriv. A što sam totalna nemajka.
I naravno stala na njegovu stranu kad nije bio kriv i ukorila curicu.

Znam i ja preuveličati, ma znamo svi, ali ja više u negativnom smjeru. Kao sad npr. ja uporno kako moj sin treba ljepše pisati a drugi se čude i vele ma daj super je to za jednog dečka..........pa ne može biti ko po špagi........a ja može može kad znam da on to može - pokazao je njegova greška.
I priznajem d anije ni čitao ni pisao prije škole tek unazad par mjeseci a sad velim da sam baš zato jako zadovoljna s njim i njegovim znanjem jer istina nisam toliko očekivala od njega.

Bila sam u nedoumici da li da pokrenem slicnu temu nakon sto sam nedavno tri sata slusala hvalospjeve o kcerki moje prijateljice (koja je prvi razred, kao i moja). Mala je vec od prvog dana miljenica uciteljice, sva djeca iz razreda traze da sjede sa njom u klupi, pola djecaka je zaljubljeno u nju, cak je jedna mama kao zaustavila ovu moju prijateljicu i rekla da je njen sin plakao jer ce mu neko ukrasti curu Pa sam onda slusala teatralan i detaljan opis kako je ta djevojcica jedne sedmice bila dezurna i svaki dan isla u kuhinju da naruci uzinu i sl (kao da je to inace nesto jaaaako bitno) Mala je naravno najbolja u razredu, uciteljica je stalno hvali i naglasava da je iznenadjena kako je mala pripremljena za skolu i svasta zna. Istovremeno, na pitanje sta im je najdrazi predmet, moja odgovara 'matematika', a ta djevojcica 'uzina' (na sto je ambiciozna mama poludila i prokomentarisala u smislu 'pa ti volis 'moju okolinu')...

Mislim, razumijem ja sve i normalno je da svaki roditelj pohvali svoje dijete, ali cemu takvo pretjerivanje, dokazivanje ne znam cega i ne znam kome ...

zajecka je napisao/la:a ja samo iznosim istinu takva kakva je.
Znam i ja preuveličati, ma znamo svi, ali ja više u negativnom smjeru.

i ja više ovako kudim ih kudim..a zapravo nisu preloši nego ja znam i vidjela sam da mogu oni i bolje

Maja D je napisao/la:Mala je vec od prvog dana miljenica uciteljice, sva djeca iz razreda traze da sjede sa njom u klupi, pola djecaka je zaljubljeno u nju

nekužim šta znači biti miljenik učiteljice-pa zar to zaista postoji i ako da-zašto ostali roditelji šute o tome,a činjenica da su svi zaljubljeni u tu djevojčicu je normalna i kod nas u razredu postoji dječak i djevojčica u koje su svi zaljubljeni-po meni je to normalno...ta su im djeca zanimljiva i zabavna pa je vjerovatno zato tako...
-razlog plakanja onog dječaka je zato jer je vjerovatno preosjetljivo dijete-nemožemo na to utjecati ni ta djevojčica ni njeni roditelji...takva sam recimo i ja oduvijek...sitnice me dotaknu i bole me pa plačem
nevidim u čemu je to povezano s temom
ali zato imam osjećaj da je tebi krivo što tvoje dijete ne plijeni toliku pažnju učiteljice i druge djece

Mamuska, mozda moj post ostavlja dojam kao da mi je nesto krivo, ali nije tako. Ja sam sasvim zadovoljna svojim djetetom, njenim snalazenjem u razredu i uopce - mislim, nemam nikakvih 'kompleksa' s te strane. Post je u stvari potaknut jednom kafom sa prijateljicom koju duze nisam vidjela, a bukvalno nisam mogla doci do rijeci od monologa o njenom djetetu. Sve to sto sam spomenula u prvom postu, spomenula sam zato sto recimo ja nemam potrebu satima pricati takve stvari, nekako nisam iz te price, ono da sad skacem nekome po glavi jer je moje dijete uradilo to i to. A mozda sam ja u stvari nepravedna prema svom djetetu?

100 ljudi - 100 ćudi.
Moram priznat da je mene nekad smetalo kad netko preuveličava.
Dal' me danas smeta? Ne. iskreno ne. Ponekad me malo štrecne, ali više manje pristojno odslušam. Čak pokažem i dozu zaniimanja , jer mislim da je onome koji priču priča itekako stalo da je ispriča. I mislim da je doza pristojnosti da ja odslušam.

Jedino me malčice smeta kaj baš mene jako puno ljudi izabere da mi pričaju svoje priče

Danas me istina - baš briga. Jel' neko dijete piše pisana slova, zna sve nepravilne glagole, množi troznamenkaste brojeve napamet.
Danas me samo briga kako moja djeca savladavaju i razumiju gradivo koje imaju u školi. I kako da im ga ja približim, bolje objasnim i učinim zanimljivijim. I uživam kad vidim da se snalaze u svemu tome, a naročito mlađi. Uživam kad vidim da smo neke stvari savladali, i da prihvaća norme ponašanja i pravila. Čovjek s vremenom nauči biti zadovoljan s onim što ima, postavljati realne ciljeve, uživati u vježbanju i biti ushićen ako su rezultati iznad onog što je realno bilo za očekivati.

Evo mene smeta kad se netko hvali samo zato da bi se hvalio a to je većim dijelom neutemeljeno. Da je njegovo dijete najbolje, najpristojnije, najuspješnije itd itd. Saslušam i ja jer sam pristojna, ali mislim si svoje.

Kad smo došli u školu mene su skroz izludili, na prvom roditeljskom svi roditelji su rekli da su im djeca čitači, na kraju je ispalo da oni podrazumijevaju da im dijete čita ako zna sva slova itd itd.

Imala bi još za napisati ali samo se živciram pa ću tu stati.

I meni je naravno najbitnije postignuće MOG djeteta

Gle, ja sam shvatila davno da ne može nečije xyz dijete bit

najbolje, najpristojnije, najuspješnije itd itd.

Kad su djeca tih karakteristika - MOJA.
I tu je prestalo sve eventualno moguće živciranje.

Djeca moje rodice su bila najbolja, najljepša, same petice itd., mama mi je uredno nabijala na nos njih i njihovo savršenstvo Sve dok slučajno nisam otkrila da je kćer te tete vrlodobra ali uz instrukcije iz svih važnih predmeta (pričam o osnovnoj školi i vremenu kad instrukcije nisu bile u modi ) i da uz sve to ima niži prosjek od mene a sin "čudo od djeteta" jedva prolazi razrede uz instrukcije i redovite poklone profesorima. Mami znam i danas spomenuti "objektivnu" tetu kad nas počne s nekim uspoređivati .

Ja sam ona druga krajnost, jako teško hvalim i uvijek se trudim realno pričati o svojoj djeci pa po nekad ispadne da su lošija nego u stvari jesu.

Sad kad bolje razmislim pa ja ni nemam prijateljicu iliti poznanicu koja toliko hvali svoje dijete ili preuveličava priču.
Stvarno nemam, a možda zato jer ja pokažem da ne vjerujem u to, da sam prerealna, pristojna jesam barem 1. put a poslije izbjegavam tu osobu.
Sjetih se jedne, ona nema djecu, ali da stalno priča o sebi i da ne možeš doći do riječi....što je kupila, koju krpicu (i to u detalje), gdje je bila, što je obukla itd..... ......tako je, ne družimo se. Ja jednostavno zaspim od njezine priče i jer ja ne dolazim do riječi a kad i dođem ne znaš to bih rekla a da nju to stvarno zanima, kad je njezino zanimanje okrenuto samoj sebi. Ona je takva ja ju ne krivim ali se ne osjećam ugodno s njom i kraj priče.

Joj jednom sam sjedila s njom u tramvaju, ona je pričala, pričala a ja zaspala ...........sramote.........

pa zajecka,drugi put kad te čopi nesanica,telefon u ruke i znaš što ti je činiti

da,nedavno sam i ja imala susret s takvom vrstom roditeljskog preuveličavanja

pod zimskim praznicima moj se prvašić igrao s prijateljem iz vrtića koji ide u drugu školu
pitala me njegova mama kak je moj u školi,na što sam odgovorila da je baš odličan i da sam zadovoljna.
ona je pričala o svom malcu,kak je genije za matematiku,kak rastura čitanje i najbolji je u razredu,i tako dalje,bla bla bla bla

meni je to iskreno bilo čudno jer sam se sjećala da ga kao predškolca nisu zanimali ni radni listići,nije znao ni slova a kamoli sintezu,no pomislila sam da se mali uozbiljio,sazrelio,štoveć.

i igraju se njih dvojica kod mene i nakon nekog vremena uzme ovaj malac strip i krene čitati
to i nije bilo čitanje,već mučno slovkanje da bi se tek nakon određenog vremena dobila riječ

ne kažem,sve pet,tek su prvi razred,ali toliko pretjerano hvalisanje s NIKAKVIM uporištem u istini

nije mi jasno

mene je uvijek smetalo to preuveličavanje djece na bazi očito neistinitih tvrdnji, pogotovo jer su moji roditelji uvijek bili u javnosti realni po pitanju nas, čak možda i malo prekritični i uvijek bi svatko u susjedstvu i obitelji znao kad bi ja dobila 3 iz ispita ili razbila vazu, a moja tetka sa svojih dvoje djece je radila upravo to... preuveličavala ih do neumjesnih granica... njena djeca nikad nisu prošla s odličnim u školi, a nas troje smo bili odlikaši, ali kad god bi se pokrenula rasprava o djeci u školi, uvijek su se analizirali upravo naši postupci... čak sam na to bila i zaboravila, ali me je ta ista teta neki dan posjetila i pričamo mi o mom R (4 mjeseca), a ona počela da su njene cure obje samo spavale i jele, da je starija sa 6 mjeseci sama držala žlicu u rukama i jela juhu s njima za stolom, da je prohodala sa 7 mjeseci i takve nebuloze... uf, digla mi se kosa na glavi... a mala je imala u djetinjstvu jedna oveći problem (kleptomaniju) i kad je jednom na ročkasu uzela iz bračne sobe bisernu ogrlicu od moje mame, ona joj je to spomenula u najboljoj namjeri da joj ukaže na problem i eventualno dobije ogrlicu natrag, a teta ju je pred svima napala: kako se usuđuješ takvo nešto reći za moje dijete? trebalo bi te biti sram tako ju optužiti i sve je eskaliralo do te mjere da je izbio fajt u cijeloj familiji, ma užas... ne kužim što dobivaju s tim... sebi potvrdu da su bile dobre majke... to mi je pak žalosno, ako se tvoja predodžba dobre majke svodi na laž

Odgovor na pretjerana "već hoda, već govori, već..." hvalisanja čula sam uobličen u rečenici: "A brije li već i brkove?"
Imali smo već temu koga su roditelji hvalili a od koga podrazumijevali najbolje ili bar dobro bez riječi...
Ne znam, tako nerado uspoređujem i odrasle i djecu, svatko za nešto ima smisla (netko ni za što ) i u nečem je "jači" - hoće li ispasti korektni i sretni ljudi - tome se svi nekako nadamo - neće ovisiti o tome kad je tko propuzao, prohodao, propisao, štogod ...

Ja san pukla na izjavu jedne poznanice - njen sin od sedam godina (dakle - prvi razred) - čita enciklopediju - na ENGLESKOM!!!
Ne zamaram si time. Dapače.
Bruno je dobio jedan iz prijepisa! Nije baš da san pala u komu, ali jedinica u prvom razredu i to još iz prepisivanja. Pitah ga gdje je problem, kaže dijete - dosadno je to prepisivanje. OK. Jučer pristupih mamama iz njegova razreda i upitah otvoreno jel jedino moj tupson dobio asa? Žene odahnule zbog pitanja, jer i njihovi potomci slične ocjene donose doma, samo im bilo neugodno (?!) o tome pričati.
Dakle, čemu pretjerivati, naše dijete je nama i najljepše i najpametnije i naslađe i sve naj, to mi je logično, ipak su oni mini-mi, a sami sebe jaaaako volimo. No, trudim se biti realna, procijeniti što mogu, a što ne.
Moji, definitivno - ne čitaju enciklopediju, a pogotovo ne na engleskom (ili bilo kojem drugom) jeziku

Što se tiče pisanih slova, ja sam uredno rekla jednom da moje dijete čita i piše pisana slova u prvom razredu, ali zapravo sam mislila na mala štampana. Tako da je to možda i ovdje bio slučaj. Ne kažem da dotična mama nije preueličavala, ali zašto bi bilo sve isto u svakom razredu? Ima učitelja koji se više trude, i ako imaju bolji razred, zašto ne bi uz dodatni program radili i više, ako klinci mogu pratiti?
A ovo za zaljubljenost, u razredu mog malog postoji cura u koju je doslovce zaljubljen svaki dječak iz razreda i svaka cura se jako trudi sjediti kraj nje. A mala je stvarno prekrasna i sve me strah što će raditi dečkima za koju godinu.

Moje dijete cita enciklopediju. Nekad vise gleda slike, nekad kad mu se da slovka - cita, kako se vec shvati. Ima 6 godina i tek ce krenuti u skolu. Ja ga nagovaram da cita price. To mu je dosadno. Citala mu ja Arthura u zemlji Minimoja - dosadno. Citala Blizanke od Kestnera - dosadno. Citas mu povijest nastanka Zemlje ili vrste dinosaura - prolazi. Doduse prolaze i stripovi od Ben 10, ali to cita sam.
I zbraja u glavi do 100. Da li je zato cudak ili sam ja automatski lazov?

Drugo dijete mi je bas u potpunosti suprotno. Dok je stariji konkretan, mladi je prava umjetnicka, mastovita dusa.

U nekoj krasnoj zemlji cudesa imali bi jednom uciteljice koje bi kao i ja prepoznale razlicite vrijednosti moje djece i ulagale u njih. Nadaj se...Ovako to radim ja.

nisam uspjela reći do kraja jer me sin potjerao s kompjutera. . Ja duboko vjerujem da je puno ljudi u mojoj okolini uvjereno da ja pretjerujem kad govorim o svom djetetu ili da ga u najmanju ruku tjeram da uči od jutra do sutra. I šta da im radim, neka su uvjereni u to. Međutim, ja nikada nisam sama počinjala govoriti o njegovom uspjehu niti sam se posebno hvalila o tome. Njega hvali njegov uspjeh.
Pisali smo o nadarenoj djeci, pa nismo valjda sve mi pretjerivale.

ma jeste li čitale u 24sata o onom klincu koji s 2god zna čitati???
-e to je lumen..i njegova se majka može s pravom hvalisati..a ne moji kaj se u 2 razredu škole još bore s čitanjem

adea, meni ovo tvoje zbilja nije ništa posebno. sve je to radila i moja malena, osim zbrajanja do 100 u glavi, a držim je posve prosječnim djetetom, i mislim da za nju nije potreban nikakav poseban pristup u institucijama.
ja sam čitala od pete godine - ne slovkala, čitala. sa 5 godina sam išla u prvi razred glazbene škole, gdje se očekivalo od mene da znam čitati i pisati. i nisam bila jedina, bile smo tri cure koje smo iz vrtića akcelerirale, jer učiteljica ne bi znala što će s nama koliko smo se dosađivale
ni jedna od nas nije ništa posebno, ni za jednu nije bio potreban nikakav "specijalan tretman za nadarene".
da meni sa 6 čitaš minimoja i blizanke, sve da mi je i mozak od 10 - umrla bih od dosade. interes za listanje enciklopedije i "slovkanje" uz to nije ništa neobično za šestogodišnjaka
ali kad kažeš "moje dijete čita enciklopediju" vjerojatno mnogi prevrnu očima

što se tiče čitanja, mnogi zaboravljaju da čitanje služi kako bi nešto naučili, da nam otvori vidike i potakne nas na razmišljanje.
i moja je prije petog rođendana "čitala" enciklopediju (stavljam pod navodnike jer ako se slovka, to nije čitanje), no iz toga nije baš nešto naučila. po pitanjima koje mi je postavljala shvatila sam da ne razumije pročitano, tj. razumije po svojem. na kraju krajeva, nije ni trebala. njeno životno iskustvo i predznanje bili su na razini koja ne omogućava čitanje sa razumijevanjem težih tekstova. mogla sam joj uvaliti i marxov kapital pa se hvaliti suhoparnom vještinom koja sa pravim čitanjem nema puno veze.

Zašto lažu?
Jer su djeca uglavnom odraz roditelja.

taj odraz se malo predoslovno shvaća. što se odgoja tiče, tu bi trebali biti, no mnogi današnji roditelji djecu vide kao područje za vlastitu realizaciju. vrijediš onoliko koliko ti je dijete uspješno.
preporučam pročitati "pod pritiskom", carl honore.