Slobodne aktivnosti školaraca - za i protiv
Nama se dogodilo da moj školarac, iako obožava taj sport koji je odlučio trenirati i dobro mu ide, ne želi ići jer su treninzi 3x tjedno + utakmice vikendom i žali se da se ne stigne igrati.
On taj trening ne uzima pod igru.
S jedne strane ga razumijem jer te dane kad je trening, ne stigne se nikako družiti sa vršnjacima, a sa druge strane smatram da treba imati jedan sport kao aktivnost.
Paralelno uz sport ide na jezik (privatno) i to smo mi kao roditelji odredili obavezu, to ne bi on sam nikad izabrao, ali mi smatramo da je to vrlo važno.
Zanima me kako razmišljate vezano na slobodne aktivnosti vaših školaraca.
Sve je lijepo kad je klinac oduševljen svojom aktivnosti i kad ide sam svojom voljom.
Što u situacijama kad bi on malo išao, malo ne, što je isto razumljivo jer su još mali i zaigrani. Koliko inzistirate da ipak ode na tu aktivnost, iako mu se ne ide?
Koliko su vam vaši školarci "zauzeti" poslije škole? Imaju li vremena za običnu igru uz sve aktivnosti. Koliko ste spremni sami se žrtvovati i vozati na aktivnosti?
Da li biste dozvolili da vam klinac uopće ne ide na neku slobodnu aktivnost?
Koliko smo mi sami njima nametnuli da oni moraju imati neku aktivnost uz školske obaveze?
Nekad mi se čini da bi nam bilo fino i da nema niti jedan sport, ali sad kad dođe zima klinaca nema vani, svi su doma, sjede ili zauzeti nekom aktivnosti.
Puno pitanja. Uglavnom mislim na ove aktivnosti koje se odvijaju izvan škole i nakon škole, aktivnosti koje zahtijevaju neki angažman tj. planiranje slobodnog vremena nakon škole.
On taj trening ne uzima pod igru.
S jedne strane ga razumijem jer te dane kad je trening, ne stigne se nikako družiti sa vršnjacima, a sa druge strane smatram da treba imati jedan sport kao aktivnost.
Paralelno uz sport ide na jezik (privatno) i to smo mi kao roditelji odredili obavezu, to ne bi on sam nikad izabrao, ali mi smatramo da je to vrlo važno.
Zanima me kako razmišljate vezano na slobodne aktivnosti vaših školaraca.
Sve je lijepo kad je klinac oduševljen svojom aktivnosti i kad ide sam svojom voljom.
Što u situacijama kad bi on malo išao, malo ne, što je isto razumljivo jer su još mali i zaigrani. Koliko inzistirate da ipak ode na tu aktivnost, iako mu se ne ide?
Koliko su vam vaši školarci "zauzeti" poslije škole? Imaju li vremena za običnu igru uz sve aktivnosti. Koliko ste spremni sami se žrtvovati i vozati na aktivnosti?
Da li biste dozvolili da vam klinac uopće ne ide na neku slobodnu aktivnost?
Koliko smo mi sami njima nametnuli da oni moraju imati neku aktivnost uz školske obaveze?
Nekad mi se čini da bi nam bilo fino i da nema niti jedan sport, ali sad kad dođe zima klinaca nema vani, svi su doma, sjede ili zauzeti nekom aktivnosti.
Puno pitanja. Uglavnom mislim na ove aktivnosti koje se odvijaju izvan škole i nakon škole, aktivnosti koje zahtijevaju neki angažman tj. planiranje slobodnog vremena nakon škole.
po meni bi im u tim godinama sport trebao biti gušt, a ne tlaka. moj je ove godine krenuo na nogomet i isto tako ima 3 treninga i turnire. kad mu postane previše pustit ću ga da odustane.
.

) 