dakle, ni sama ne znam odakle da pocnem.
otkako su Z&J krenuli u vrtic sa Z. se uopce vise ne moze komunicirati, dogovoriti. i unazad par mjeseci je bila dosta inatljiva, svadljiva, ali ovo sada je postalo nepodnosljivo.
na vrtic se jos nije priviknula jer je malo isla, pa puno ne, zbog bolesti, tako da jos nije zavrsila ta njena prilagodba. iako je prvi tjedan vrtica bio sjajan, igrala se s djecom, veselila, sad je totalna katastrofa. udje tuzno u sobu i onda maltene cijelo vrijeme place ili je tuzna. nece se ni sa kim igrati, ponekad nesto pomaze teti, ali nista drugo.
pokusavam objasniti da bi joj ljepse bilo da se tamo druzi s djecom, zabavlja, ali ne, nema sanse, ona meni tvrdi da ona bas hoce tamo plakati, sjediti na stolici i cekati da dodjem po nju. onda kad ja kazem da dobro, neka place ako zeli, e pa onda i opet to ne valja. zasto sam pak sad rekla da neka place.
onda je jedan dan bila tuzna i plakala zato sto joj se cinilo da se teta naljutila na nju kad je plakala. pitala sam tetu za to, nista od toga nije bilo, ona ju je drzala u krilu, pokusavala utjesiti, ali se Z. nije dala smesti u plakanju.
kad smo doma ona cijelo vrijeme ili tuzno cvili, pa ja stalno objasnjavam i objasnjavam o tom vrticu, pricam kako je meni bilo,pa o prijateljima u vrticu, ovome, onome, nista to ona ne prihvaca. a ako nije tuzna, onda je zivcana i napada J. ni krivog ni duznog, mlati nogama prema njemu... dakle cijeli mi dan prodje u objasnjavanju prednosti/ljepote vrtica ili micanju nje od Jana.
vec sam luda.
ne znam uopce kako da joj vrtic ucinim privlacnijim, kako da se ona smiri. ako spomenem da ce ondje steci prijatelje, ona kaze da nju nikakvi prijatelji ne zanimaju, da ih uopce ne zeli imati, ako spomenem da ce nauciti nove pjesmice, to je isto ne zanima, totalna negativisticka faza i ne znam uopce kako da doprem do nje i razveselim je.
oprostite na dugom postu, morala sam se pojadati jer sam psihicki uzasno umorna i vise ne znam kaj da napravim. ona je oduvijek bila mimozica, ali ovo sad je daleko vise od toga. zao mi je sto pati, a ne znam uopce kaj da napravim u vezi s tim.




onda ja kenjam po tome kak je meni draze biti sretna i skaaakati
i igrati se i smijati i bla bla. glupiram se i nasmijavam ga.
valjda ce i to brzo proci



