Dvije trudnoće - dvije skroz različite priče: u prvoj trudnoći dobila 9 kg, bio jako težak porod (3x me slsli u rađaonu, pa na odjel, klistirali me 3x...) pa sam iz rodilišta došla doma lakša nego prije trudnoće
Drugi put, koma! Završila u bolnici dva mjeseca prije termina na strogom mirovanju i infuzijama glukoze uz pojačanu prehranu (a već sam bila fanjska jer su mi prvo rekli da beban ne raste jer ja previše radim i ne jedem dosta, pa me MM našopao na +13kg do 7.mj.) Do poroda sam uhvatila 90kg, a onda se Mali Princ rodio Vrlo mali, a i bila sam na carskom pa osim plodne vode i posteljice nisam izgubila niš. Na stranu svi problemi s malenim, osjećala sam se ko stranac u svom tijelu.
E, a onda niš od dojenja jer gospon neće ni pod razno (mjesec dana na bočici u bolnici u našem slučaju= nepopravljiva šteta), ali se izdajam 7-8x dnevno tako da je na mojem mlijeku. Samo, kći je bila proljetna beba i bile smo stalno vani u duuuuuuuugim šetnjama, a sad smo dosta vezani za stan. Osim toga, skužila sam da izdajalica doslovno nema što izvući ako ne jedem pošteno - nema ko kod dojenja da ćeš preskočit obrok, ali će beban ipak imati što jesti. Tako da nema ni dijete. Mislim da mi se rastopilo cca 5-6kg, ali sam preukomirana da stanem na vagu i suočim se s istinom. I tako nosim trenirke i trudničku robu, al bar pokušavam vježbati čučnjeve i trbušnjake s Princom na rukama/trbuhu - ionako mora vježbati dizanje glave

pa oboje radimo nešto pametno. Samo što njega primi očajno urlanje kad ga stavim na trbuh, ali to je druga priča
