eli je napisao/la:učiteljice podučavaju, ravnateljica sigurno ne može urgirati kod ovakvih problema.
S ovim se ne slažem. Ovako kruto zamišljeno uređenje školskog sustava dovodi nas u situaciju koju je imala nadica. Vjerujem da joj je bilo itekako teško. Prvo zato što beskonačno voli D. i naravno da je otišla pomoći svom djetetu. Drugo, zato što je morala napustiti važan poslovni sastanak, a došavši u školu uvidjela je da nije bilo potrebe za istim. Treće zato što je osjetila da je pozvana zato što je D. dijete s pp. A čitajući njen post, ono što me je rastužilo bilo je to da je D. bilo itekako važno i stalo do njegove mame, da je vrlo toplo, osjećajno i razumno ljudsko biće. Što bi njegova učiteljica trebala učit od njega. A nju je baš briga. Ne da ne može, ne da nije zato plaćena, nego neće i nije ju briga.
eli je napisao/la:i nije mi jasno kako je to zamišljeno da dijete kojem je odobren asistent nema zamjenu ako je njegov asistent bolestan. ako ima pravo na asistenta to bi se trebalo odnositi na svaki radni, tj. školski dan.
Postoje situacije kad nije moguće naći zamjenu. I nadica i D. su sretni što on ima asistenta. Čak i da je postojala zamjena, pitanje je da li bi je se uspjelo "aktivirat" sljedeće jutro. Jer osim što dotični ili dotična moraju bit slobodni uskočit u "rupu", moraju dobit i odobrenje škole da pristupe nastavi. Nije to baš - piece of cake.
Što se različitosti tiče prihvaćam da smo različiti. Meni je OK da netko "nema želudac" za presvuć nekog. Ali mi nije, i neće mi nikad bit jasno, kako netko svoj osjećaj "mučnine" može stavljat ispred ili iznad nečije potrebe za pomoći, i to nužnom, bezuvjetnom pomoći.