Opet ja ovdje, nazalost opet s problemom + kraj

[eli]

[marie claire]

Vedi !!!

[Hajdi]

jako je lijepo pročitati ovako dobar ishod

[Megan]

Jel moguće da samo jedna dojka ima LD, a druga ne???

Prije ga nisam uopće osjećala niti je E. pokazivala promjene u cicanju da bih rekla kako ga imam.
Ali u zadnje vrijeme (duže već) iz jedne, bolje dojke se osjeti LD u obliku curenja mlijeka tako da kad E. doji počne ubrzano gutati kao da će se utopiti pa makne glavu, a iz cice šprica. Doduše tp kratko traje, pola minute.
Na drugoj toga nema

[eli]

čim mlijeka imaš i ono izlazi, imaš i LD (otpuštanje) no čim ga ne osjetiš on je slabiji nego na drugoj i da se beba sa te cice najede jednako kao i sa one "jače" treba jače vuči i/ili duže sisati. to je normalno, kako nema dvije iste žene, nema ni dvije iste cice na jednoj ženi.

[Stefanova_mama]

I kod nas je jedna bila hraniteljica, a druga da se nadje. Nista nije smetalo.

[Diami]

I kod mene je LD na lijevoj daleko jači nego na desnoj, a i češće/lakše ga postigne malac.

[Megan]

Evo cure mene ovdje za zaključim temu.

Prošlo je nešto više od 17 mjeseci otkada sam se ovdje javila i potražila vašu pomoć.
I evo brzo, prebrzo je mojem dojenju došao kraj.

Već otprilike mjesec dana intezivno razmišljam o tome da prestanem dojiti, iz više razloga zapravo. Najviše zbog svog zdravlja. Bolesna sam već 2 mjeseca konstantno, od upale grla, do upale sinusa, pa sad i gripe, a cijelo vrijeme imam zelen iscjedak iz nosa i takav iscjedak iskašljavam. Amoksicilin nije pomogao, prirodne lijekove sam sve moguće isprobala, dozu spiruline sam dosta povećala. No ništa.
Drugi razlog je njen način sisanja koji je postao naporan i bolan jer je često vukla na prazno, tijekom noći smo počeli dostizati rekorde po 10 sisanja tj. nasisavanja, a kad nije sisala onda je prstima prevrtala po bradavicama.
Nažalost kod nas dojenje nije pomoglo kod imuniteta jer je od rođenja do sad uhvatila svaku virozu koja se je našla na putu, bila je više bolesna nego Luka u svojih 7 godina (a on nije dojio niti dana).

No okidač da prestanem dojiti se je dogodio gotovo preko noći. Naprosto sam nakon jednog dojenja rekla da je ovo zadnje i to je to. Čvrsto sam odlučila i nije me pokolebalo niti to što se je dan nakon prestanka opet razbolila. Kada dojenje meni više nije pružalo užitak nego mi je postalo mrsko, kada sam se budila s željom da prestanem dojiti i kada mi je ta misao bila zadnja prije spavanja, jednostavno sam osjetila da je došao kraj.

Sada ne dojimo već 4 dana i 4 noći. Postepeno prestajanje nije bila opcija (već pijem antibiotike koji ne idu s dojenjem), a i nisam sigurna da bi to kod Emi palilo, malo dam malo ne. Teško je, meni više nego njoj, ona gotovo niti ne pita. Prve dvije noći i prvi dan se uopće sjetila nije što je meni bilo šokantno jer je bila ovisnica. Drugi dan je pitala, ali nije inzistirala niti dramatizirala kad joj nisam dala. Sad više niti ne pita. Ja sam podvojenih osjećaja, znam da sam ispravno odlučila, osjećam to, ali je dojenje bilo sastavni dio mene toliko dugo i imam osjećaj da gubim dio sebe, da više nisam ista, da Emi više nije ista. Tužna sam, plačem, depresivna sam, izgubljena sam.

Što se cica tiče, sve sam školski pročitala, pripremila sam se, s peršinom i kupusom hodam već danima 24 sata, samo mijenjam. Izdajat se ne moram, samo prilikom tuširanja ujutro i navečer izmasiram cice i izdojim svega dno od flašice tek toliko da popusti pritisak. Cice su pune, ali nema kvrga niti su bolne, OK malo na dodir ipak jesu, ali ništa prestrašno.

I to je to, htjela sam ovo napisati iz dva razloga, prvi je da sve cure koje će prestajati dojiti imaju još jedno napisano iskustvo, jer Bog zna da su meni vaša iskustva jako jako pomogla, a drugi je razlog da si mogu s vremena na vrijeme pročitati ovo i prisjetiti se svega.
Vama se neizmjerno zahvaljujem na vašim nesebičnim savjetima i vibrama, da nema vas ne bi nikada uspjela dojiti, pomogle ste mi da steknem ovo prekrasno iskustvo i da napokon ispravim ono što nisam s Lukom uspjela. Znam da većina vas neće shvatiti zašto tako naglo i brzo prestajem, morate ćete mi vjerovati da je u našem slučaju došlo vrijeme za to.
Još jednom hvala.

[ivana7997]

bravo, bravo, bravo

procitala sam sad topic ispocetka i evo ti jedan

[† Sanika]

Draga, kao prvo

Iš iš tužnim mislima i sličnim raspoloženjima, apsolutno su nepotrebna
Tvoja Emi ti je pokazala da je pravi trenutak i da je spremna napraviti korak dalje u svom odrastanju ( ..i moja je ovisnica bila zaboravila cicu za 1 dan )
Sad se ti malo opusti, posveti sebi … totalno te kužim, podržavam, i uskoro ću tvojim stopama

[folne]

Dojenje od 17 mjeseci je sve samo ne kratko dojenje. Ne moraš biti tužna što je tako lako završilo. Puno je bolje nego da ona vrišti, a ti plačeš.
Sad u slijedeću dimenziju majčinstva. Imaš malu curku koja više nije beba. Uživaj!

[ivana7997]

taj neki osjecaj tuge neobjasnjive je normalan i uzrokovan je hormonima. treba ti puno mazenja, evo ti zagrljaj i od mene

[Stefanova_mama]

Svaka vam cast sto ste izdrzale, imate i lep staz iza sebe.

Tuga je normalna, ima veze i sa hormonima, kao sto Ivana kaze mazite se puno sa kontaktom koza na kozu. Proci ce.

Uzivajte dalje zajedno. Puno vibri ozdravilica saljemo. ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

[Hajdi]

Lijep i dug staž, budi zadovoljna! Prekid je bio lagan, znači odabrala si pravi trenutak. Imaš veliku curicu već, uživajte!

[lastavica]

čestitam na dugom stažu
vidim da su ti emocije uzburkane, no nemoj si predbacivati što nije završilo onako kako si mislila, vidiš da je Emi zadovoljna i da je prekid zapravo dočekala spremna i to je lijep završetak

[sandram]

Prekrasan staz
Veliko bravo za obje i super sto ste obje zadovoljne dosle do kraja dojenja

[Krumpirić]

[sany]

krasan staz, bravo vedi

[Arkana10]