s njima zivjeti..nisam spremena jednostavno na to..Osjecam se lose osjecam da zelim ovo dijete al on je sad u teskoj financijskoj situaciji, u dugovima je minimalno do kraja godine. Znam da nece biti tako citav zivot da ce se rijesiti i tih dugova i kad bi beba narasla da bi i ja pocela raditi al sta ce bit do tad..On radi citav dan ja bi morala sve sama, kad se razboli sama kad ovo ono sama..i druga stvar sto me muci je nasa tradicionalna familija..Jednostavno odakle ja potjecem je takva situacija, nista prije braka a ja sam bila ludaca i sad snosim poslijedice..Familija kad bi saznala svi bi tracali govorili kakva sam, nebi mogla podnijeti taj teret. Njegovi roditelji mozda to nebi ni prihvatili uvijek bi bilo govorkanja iza ledja. Kako to najednom da se udam, svi bi sumnjali govorili svasta..krivili moju mamu sto je to dozvolila da se udam sto nije pustila da zavrsim skolovanje...to mi predstavlja veliki teret. S druge strane ja nisam spremna, ne znam dal cu moci sve stici sama jer on radi citav dan..i kuhat, peglat, oko dijeteta brinuti. Takoreci ne znam ni za sebe brinuti al znam da se sve moze naucit ubrzo. A i nisam sigurna da je on taj covjek kojeg zelim za citav zivot. Drugo bi bilo da nam makar nase familije mogu pomoci al nemogu na zalost, nemogu se ni na koga obratiti u vezi financija ni nista. Niko mi nebi bio na pomoci, kad bi se udala morala bi se odseliti u drugi grad i sta tad, nebi bas niko imao da mi pomogne:( S jednom platom da placamo i najam stana i troskove i plus za obuci se i nahraniti sebe i dijete nebi mogli barem na pocetku.Sta da radimmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm




dobro promisli prije nego doneseš odluku, poslije nema povratka





) da smo sve udate pa su nam muzevi kuci, od velike pomoci...ili rade po ceo dan/noc/smene...pa sve same uglavnom odradjujemo. i to je puno nas, ne samo neki zasebni primeri.


i poslije je... nema kajanja 

