gold dust je napisao/la:mama courage je napisao/la:ne znam što u tvojoj psihoanalizi/psihoterapiji znači "rod se bira", znam što znači u onoj disciplini iz koje potiče ta "krilatica". i znam da ne znači ono što ti (tako sam barem zaključila na osnovu tvog pisanja) ti misliš da znači.
a što točno znači?
citirat ću kratko ovo, nadam se da ti može pomoći:
U njemu je ta možda najveća francuska intelektualka XX stoljeća postavila pitanje “Šta je žena?” i već u prvoj rečenici na njega odgovorila poznatim paradoksom: “Ženom se ne rađa, ženom se postaje”. Bio je to, u stvari, odgovor na famoznu Freudovu tvrdnju da je pitanje pola biološko pitanje, zbog čega je i sudbina žene biološki predeterminirana. Pa iako je i u tome kao i u mnogim drugim pitanjima Freudovo učenje prilično ambivalentno, s njegovom mišlju o biologiji kao sudbini muški svijet je lagodno umirio svoju savjest i s dnevnog reda skinuo pitanje ženske ravnopravnosti, koje su onako borbeno postavljale sufražetkinje početkom XX stoljeća i koje je 1929. esejistički smjelo elaborirala Virginia Woolf. Tek poslije Drugog svjetskog rata Simone de Beauvoir je ponovno uznemirila javnost na Zapadu, postavljajući to pitanje na nov način.
Po vlastitom priznanju, koje je dala u svom autobiografskom djelu La Force des Choses (1963), Simone de Beauvoir je u druženju sa svojim dugogodišnjim životnim saputnikom Jean-Paulom Sartreom počela razmišljati o razlici u poziciji onog ko se rodi kao žena i onog ko se rodi kao muškarac. A po njoj, i jedna i druga osoba se razvijaju u okolnostima koje određuju dato društvo i data kultura; u tim okolnostima žena zapravo postaje “žena”, tj. dobiva tzv. ženske atribute, s kojim nije rođena, već ih protiv svoje volje stiče u muškom svijetu: pasivnost, zavisnost od muškarca, prihvatanje svog inferiornog položaja itd. Pojam “žene”, dakle, određuju društvene norme, a njih propisuje muškarac:
Za muškarca, žena je pol – apsolutni pol, ništa manje. Ona se definira i diferencira u odnosu na muškarca, ali ne i on u odnosu na nju; ona je incidentalna, nesuštastvena u odnosu na suštastvo. On je Subjekt, on je Apsolut – ona je Drugo.
U analizi zašto su žene Druge, Bovoar je odbacila objašnjenje o ženskoj potčinjenosti, koju su nudile teorije biološkog determinizma. Budući da žene imaju reproduktivnu ulogu i ulogu podizanja/odgajanja, Bovoar je prihvatila da je ženama teško da budu slobodne. Ali ženu ne treba, tvrdila je, da definiše materica; za ženu je moguće da ima život i van njene reproduktivne funkcije.
Bovoar je vidjela "ženskost" žena kao nešto što podržava mušku vladavinu i insistirala je na tome da nema gotove esencije ženskosti - to je mit. Civilizacija je, a ne biologija, konstruisala ženskost. "Drugi pol" nije napad na muškarce, ali se može reći da je to knjiga o ženama kao društvenom konstruktu i da je glavna tema knjige ženska potčinjenost od najmanjeg uzrasta do ženske rodne uloge, i granice i breme koje ta uloga nosi u strukturama moći porodice koje su dominantno muške. Za Bovoar, ženskost je bukvalno oblikovana običajem, ona je nametnuta. Opisuje kako žena uči da prisvoji ženski rod i sumira svoje viđenje u jednoj rečenici, koja je verovatno njena najčuvenija i često citirana rečenica: "Ženom se ne rađa nego se postaje". ("The Second Sex", str. 295).



i nisam sigurna da ce ista od toga shvatiti
), ali našu itekako mogu jer je smatram kompetentnom i doraslom onome što bi trebala obraditi s djecom


pa ne znamo ni jesu li rezultati dobri