Ostaje sam u kući od 1.razreda, od 7 godina.
Nije ostajao sam uvijek i stalno, svaki dan, nego spletom okolnosti, prema potrebi.
Negdje od 3. razreda zna podgrijati sebi ručak. Zna rukovati mikrovalnom i štednjakom. A od 11 godine i skuhati jednostavno
To s kuhinjom smo vježbali, ja bi mu objasnila kako što funkcionira, on bi preda mnom probao i još bi mu zapisala točan redoslijed postupaka, kako što ide.
A ja bi voljela da je i više ostajao sam jer mi se čini da bi sad već bio samostalniji.
Djeluje mi da je puno organiziraniji u svemu ako je sam. više brine i o urednosti stana, zna da je sve na njemu, pa ne može npr. bezveze ostaviti stol zatrpan suđem. valjda mu smeta i tako...
Nemam problema s tim da mu dolaze prijatelji i da ide kod njih jer zna dogovor. A što je jako važno ja još dodatno naglasim.
Znam i rditelje djece s kojima se druži. Nikad nije došla hrpa njih, osim na rođendan (ali tu sam ja bila pazitelj i animator). Kako se inače druži s djecom koja su njemu ok, imaju dobre zanimacije, interese, mislim da se mogu dogovarat, i iskreno, ne bojim se gluposti. Čini mi se da bi ja mogla "nanjušiti" neku eventualnu glupastu ideju. zasad mi dobro ide
Meni je važno da imamo neki ok odnos, neki dogovor oko važnih stvari. Svaki izlazak, druženje, aktivnost mu je ulog za dalje. zna da, ako je sve dobro prošlo, da se i dalje možemo dogovarati za razne stvari poštivajući i njegove želje.
Mislim da im treba dati i slobodu da se nauče životu.