Kako i sta dalje????

[Podgoricanka]

Prvo sam vas, drage moje, iscrpljivala bez
ojnim pitanjima - kako uspjeti u dojenju. Dugo je trajalo to nase ucenje dojenja. I nakon neka tri mjeseca je krenulo nabolje. <
>Medjutim, sada Niksa doji devet i po mjeseci koliko ja ne spavam po cijelu, cjelcatu noc. Znam da je ovakvih pitanja bilo dosta na podforumu ali vam se stvarno moram izjadati. Iz mjeseca u mjesec sve slabije spavamo i sve vise nocu dojimo. Ujutro mu pelena bude toliko teska da ne mogu povjerovati....<
>U kakvom sam ja stanju bolje da vam i ne pisem. Ptpuno sam slomljena, boli me vrat, kicma, non-stop sam prehladjena jer po cijelu noc razgolicena lezim... Uskoro moram poceti raditi a i oovako nisam nizasta a ne jos i da idem svako jutro, a bogami i vece, na posao. <
><
>Prvo sam sumnjala da nije gladan pa jede po cijelu noc. Nije. Sad fino jede preko dana, uvece vecera, sisa i jedva, na jedvite jade ga uspavamo. Ne prodje ni pola sata, tek sto uspijem da se istusiram, eto Nikse ornog za sisanje. I tako do zore. Zadnjih mjesec-dva moramo i da ga nosamo nocu i to tako sto ga dojim, nosam, pjevam, igram, ljuljam..... Osnovano sumnjam da cu tako jedno vece pasti u nesvjest od iscrpljenosti.....<
>Moja do
a prijateljica ima slicnih iskustava sa maleckom starijom mjesec i po od Nikse. Ona i muz su odlucili da joj nocu vise ne daje da doji vec da je muz mazi ne dizuci iz krevetica. Priosle su cetiri paklene noci. Petu je spavala. Mislim da nisam u stanju da se odlucim na tako nesto. Ipak, treba mi malo odmora. Ne mogu vise ovako. Osjecam se pregazeno, unisteno, padam u depresiju zbog povratka na posao koji zxahtijeva maksimalnu koncentraciju. Nema kunjanja u kancelariji <
>Dajte mi neki savjet. Kako da najlakse, za mene i Niksu rijesimo ovu situaciju. Vidim zene koje doje djecu Niksinog uzrasta ujutro i uvece. Ja,
ate, po cijeli dan i noc. Iako ima vrlo fine o
oke.<
><
>Izvinite na konfuziji ali sam u nekoj neobjasnjivoj groznici <
><i></i>

[eli]

čuj, ako stvarno ne možeš više ovako, napravi što i tvoja prijateljica. tako zgažena teško da mu možeš tokom dana pružiti svu pažnju. tim više što imaš dvojicu dječaka o kojima
inuti. ja bi još, uz uspavljivanje na sisi, ostavila i o
ok pred zoru (oko 5 je bilo kod nas). da ga "zabije" tj. naglo zasiti kako bi izvukli još jedno tri, četri sata sna u komadu. a i zbog tvojih sisa, do tad će ti se prenapuniti.<
>drž se! <i></i>

[natasha32]

ja sam Hannu intenzivno nocu dojila do 2 godine <
>imala sam ovakvih poput tvog postova na forumu, bila sam periodicno neispavana, no naucila sam s vremenom nekako si pojednostaviti to nocno dojenje.<
>ima djece koja su takva. pusti prijateljice koje doje ujutro i navecer. (mada, to je i meni bio san, zamisli, dojis, a samo par puta dnevno)<
>uglavnom, dok ne napises detalje, sto je meni pomoglo:<
>- to sto smo spavale zajedno (od prvog trena). periodicno smo izbacivale TATU iz kreveta. ne znam u kojoj kombinaciji vi spavate, pa dok mi napises, razradimo vasu tehniku<
>- jel ima dudu? Hanna nije imala, niti ju je ikad htjela ali mozda vi imate<
>- za hladnocu i razgolicavanje: obuci potkosulju ili majicu, pripijenu, koju ces nositi kako da ti objasnim, ispod grudi, da ti grije bu
ege . znaci, navuces majicu, ali ne preku ruku, ne uvlacis rukave, nego samo preko stomaka.<
>to te grije u tom dijelu<
>a preko toga nesto na raskopcavanje (tipa muski gornji dio pidzame, sto onda imas raskopcano, ali te grije preko ledja, ramena, i ruku. a naprijed te grije Niksa dok sisa, a kad se odvoji, lako zatvoris (ne moras zakopcavat) takvu pidzamu<
><
>ono sto ti mogu reci - bitno je da znas da te beba ne zafrkava, i da nece stalno biti tako. H. je imala uspone i padove (i ja s njom), ali uvijek bi nakon jednog tezeg, dosao laksi period<
><
>ako tm zeli sudjelovati, odlicno je da dio noci on preuzme sihtu. moj nije bio zainteresiran pa sam se sama gombala. sad mu je zao <
><
>ja sam toliko puno pisala na ovu temu da se sad osjecam da se ponavljam pa cu stati, zasad<
><
>i samo da znas - nakon sto nikad nisam Hannu ostavila da place, ili na bilo koji drugi nacin joj uskratila paznju i dojenje u te prve 2 godine (ne boj se, mi smo sigurno gornja granica, ne znam puno djece koja su bila tako intenzivni i teski sisavci ko ova moja), uglavnom, od 2. do trece godine je bilo puno bolje. i tad sam je jos dojila i nocu, ali za moje pojmove zanemarivo (iz perspektive valjda vijetnamskog veterana ). u kasno proljece 2004, je prvi put prespavala noc bez dojenja (dojila sam je jos nekoliko mjeseci nakon toga).<
><
>otad = spava, ne budi se po noci, nema problema s nocnim mokrenjem, nema nocne more, ja sam se preporodila, a neki roditelji koji su dijete 'sredili' da spava kad je moja visila na cici, i dalje ustaju nocu iz ovih ili onih razloga<
>znaci, dok ga dojis i ni do ceg ti nije, pomisli da svaka minuta koju izdrzis, ce ti se stostruko vratiti u - vidjet ces, bliskoj! - buducnost<
><
>on ima tek 9 mjeseci, vjeruj da je normalno da toliko sisa, trenutno je najbitnije da si <
>1. eventualno uz pomoc muza odvojis dio noci da se odmoris<
>2. dok ga dojis, da si sto opustenija i da oboje mozete to obaviti eventualno u polusnu. <
>3. hladnocu je najlakse rijesiti, dojila sam 3 zime , to su tehnicki detalji i trikovi, zanemarivi<
>najbitnije je u glavi znati cemu to. ako ne vidis smisao, onda ce te samljeti, a ti nisi taj tip <
><
>i - duboko suosjecam nije bilo veceg zombija od mene na forumu tih godina. <
>srednjoskolac, vrticanka<
><i></i>

[natasha32]

i ako se sjecas - na pocetku, kad smo te bodrile, moguce da ti je netko i spomenuo (jer se cesto tako razvija), da dok sad kukas kako nece sisu, za par mjeseci ces otvarati topice 'upomoc, kako da ga skinem sa sise'. <
><
>sad ste tu, i hvala bogu da ste tu <
><
>a spavanje se sitnim trikovima i njeznim pomacima moze pomalo i regulirati. ja sam bila preumorna i jako ljuta na mm-a, pa uglavnom nisam imala snage ista mijenjati, jer se nisam stizala naspavati. s vremenom sam naucila dosta do
o spavati, kratko ali slatko, s djetetom koje nocu doji (ali mi je predugo trebalo, bas zbog nedostatka logistike i silnog umora, da se organiziram)<
><
>puno mi je pomagalo i da se malo 'iskukam' na forumu, i da ovdje gdje zivim, budem okruzena zenama u slicnoj situaciji (pa da znam da nisam jedina, to puno pomaze, da znas da si normalan, i ti i tvoja beba) <
>srednjoskolac, vrticanka<
><i>Edited by: natasha32  at: 12/10/05 23:32<
></i>

[nejirinamama]

kako mi je drago vidjeti te ovdje <
>Ne mogu ti bas puno pomoci jer Naida nije nikad nocu bila dojilica, ali sam je ja duuuugo uzimala nocu i dojila po par puta da mi se odrzi produkcija mlijeka - svi su me jer cu kao time naucit je da se budi i da trazi o
ok. <
>Kad sam vidjela da mlijeko ne nestaje tek tako, pocela sam s praksom da je, kad se probudi u noci, samo prebacim pored sebe (dotad je bila u svom kreveticu) i to je okrenem ledjima od sebe jer ako je okrenem prema sebi onda trazi da doji (valjda joj zamirise sika ). I tako ona onda spava do ujutro pored mene (vise je ne pokusavam vratiti u krevetic) vrti se, mlati nas rukama i nogama, nekad cini mi se namjerno provjerava jesmo li tu i to je dodatno smiruje. Dojim je ja u snu oko 5 ili 6 cisto da bi ispraznila sike prije odlaska na posao. <
><
>Mislim da bi ti za par mjeseci mogao doci ovaj period da, kad se probudi u noci, ne trazi pod obavezno siku nego je dosta da ga stavis pored sebe i da osjeti blizinu. (kod nas je bilo tako) Sretno! <i></i>

[Podgoricanka]

Cure, hvala na podrsci. <
>U svakom slucaju nesto moram cinjeti jer mi je sve teze i teze. Nocas ga je MM prenosao CIJELU NOC. Samo mi ga je donio dva puta na podoj i vratio u dnevnu sobu na nosanje. Juros je otisao na posao sav slomljen ali ni ja nisam bolja. Pokusavao je staviti ga i u krevetic ali ne ide. <
><
>Nato, da ti odgovorim na pitanja. Makar na ona koja sam popamtila. Sto se tice njegovog mjesta spavanaj-uvece ga stavim u krevetic ali se on vrlo
zo probudi, prebacim ga kod sebe i tako do jutra. Dudu nemamo. Dok ju je imao nije se toliko cesto budio. No, David mu je, prije tri, cetiri, mjeseca zarezaonjegovim makazicama za papir i od tada je nemamo. Kupovali smo istu, slucnu, drugaciju ali nece ni jednu.... <
><i></i>

[patkica]

Samo da ti pruzim potporu. Mi smo bili teski nocni dojaci. I krenulo je tak negdje od 7 mjeseci na dalje... do tad je jeo konkretno par puta, al nije se nacicavao... a kad je krenuo... ja sam isto bila zombi i luda od iscrpljenosti, podocnjaka i svega. <
>To sto ti on sad radi - mozda je samo privremeno. Al je uzasno tesko i naporno. Pogotovo kad mislis na posao... AKo vam krene ovo s muzem (da ga nosa) neka i on malo izdrzi. Slomljen je, al nece dugo. Trebalo bi par noci ga tako nosati pa ce valjda biti rezultata. Bitno je da je uz njega, da ga nosi i tjesi, da ne misli da je sam...<
>Taj oblik "odvikavanja" od nocnog dojenja je po mom (osobnom) misljenju OK, al ja ga ne bih prije prvog rodjendana provodila. Sto ne znaci da ti prigovaram, nego samo da ja osobno ne bih isla jos na to. (pitaj me za par mjeseci kad S krene )<
>Meni je trebalo dugo da se odlucim na rez. Imao je preko godinu i pol kad smo polako poceli pokusavati pomicati prema jutru njegovo dojenje, nije bas islo.<
>Ja sam iskreno prekinula nase dojenje sa skoro 27 mjeseci i to upravo zbog nocnog nacicavanja. Nisam vise mogla, imala sam osjecaj da je sve gore i gore. Al utjesilo me to sto je jako
zo i lako to prihvatio, znaci bio je spreman. <
><
><
><
><i></i>

[mama yaya]

Ja bih da ti pomognem, ali mi smo dosli u fazu dojenja ujutro i uvece, i par puta u toku noci, ali samo u nekom polu snu. Mi sreca imam dudu, i kad mi se ne da da ga dojim samo mu uvalim cuclu, nekad place pa je baca e onda ga podojim. Isto sam sva ukocena i pospana i evo me na poslu, i bavim se mislju da prestanemo dojiti, mozda jos malo . Rijad se recimo umiri kad ga stavim pored sebe, pa sad spavamo Rijad,ja Ajna pa tek onda MM ako nadje mjesta na krevetu . Nemam savjeta osim ovoga sto su cure vec napisale, probajte smjene organizovati, par sati ti, par sati TM ali ga nemoj dojiti, probaj ga nosati. Znam da ti je tesko i nadam se da ce te rijesiti problem
zo . Ljubi ona slatka dva djecaka, najljepsih tamnih ociju. Ajna 05.01.2002.<
>Rijad 07.09.2004.<
><i></i>

[mama lav]

možda je drastično:<
><
>bebač star osam mjeseci, fino popapa dohranu onda doji i usne slatki san. A nakon tog par noćnih budjenja uz plač.<
>meni dosadilo:<
>1 noć plakao 5 minuta (lakše je ako gledaš u sat jer ti se inače čini kao vječnost). samo sam mu se javila iz kreveta s jednim laganim šššššššš<
>2 drugu noć je plako 10 ak minuta<
>3 i sve ostale se nije budio<
><
>divim se mamama koje se bude x puta, ali ja na takvu žrtvu nisam bila spremna. mislm da je to ogromna žrtva a da zapravo nema potrebe za njom.<
>inače ja sam mama dva krasna dečkića...<
> <i></i>

[podocnjaci forever]

Podgoricanka,<
>sigurno nisi primijetila - nas par ocajnih smo te "digli" iz valjda 03. godine, tamo na Fit mami, ista tematika (eto sta ti je ocaj kad nismo ni skuzili da je to Fit mama, nego odmah dohvatili prvoga tko je u istoj situaciji, ma gdje bio )...<
>...sve sto su i sve ostale rekle...<
>...i jos samo nekoliko crtica:<
><
>Quote: non-stop sam prehladjena jer po cijelu noc razgolicena lezim...<
><
>...do
o nam (prikrpljujem se i ja za pomoc) kaze natasha. ono za utopljavanje...al cesto se puta dogodi da je zaspivam jos dok se spustam u lezeci polozaj, i u onom bunilu si mislim "moram se pokriti, zagrnuti, jesam li pokrila jana"...i vec spavam...pa nakon par minuta uopce ne znam di sam, di je dijete, tko je gol, a tko pokriven... opci kaos i bunilo...i tako po 15-ak puta nocu...<
>...ja na zalost pomoc ne mogu dobiti od mm, mada bi on silno htio, ali iz odredjenih vrlo objektivnih razloga ne moze... apsolutno sve noci od pocetka su moje...al kome god netko moze pomoci, samo nek pita... je, grozno je mm-vima ici na posao, al do
o, prezivjet ce...cesto je puno teze nakon takve noci prozivjeti jos i dan, dok ledja PUCAJU, oci se sklapaju, rezignacija hvata...<
>...a mlijeko...isuse, ima ga za 10 beba...taman kad su grudi onako dosle na svoje, mlijeko ponovno nadolazi ko ludo... al do
o, to mi nije problem...<
>...hm, gadno za reci, al stvarno tko takvo sta prodje, sve ostalo odn. neki potencijalni novi problemi su macji kasalj, ili sto bi rekla natasha Quote:iz perspektive valjda vijetnamskog veterana nista vise ne moze iznenaditi... aludiram na poznanicu koja me srela i kao sva vazna opomenula "eh, kako se uznemire kad zubici dodju, plac i nemir po cijelu noc..."<
><
>Al nekako za kraj: ja bih na tvom mjestu definitivno pokusala tu nesretnu, okrutnu metodu odvikavanja od nocnog sisanja i budjenja...bez obzira na sve...i opet, stvarno vjerujem, natasha, tvojem iskustvu i savjetima, bez prigovora, sve pohvale, al, bome ja samo cekam da J napuni godinu dana otpr pa cu se i sama dati u tu borbu s placem...<
>Mislim, stvarno im ne moze biti gore nego sada...u stvari, ne znam, Podgoricanka, koliko tvoj place, al moj J od prvog dana toliko strasno, neutjesno, neizdrzivo place, pa i dan danas, da mu plakanje pri odvikavanju stvarno nem oze biti nista novo...<
> to je plakanje uz izvijanje, ko jegulja, otima se, bjezi... strasno i prestrasno... za uvenuti, doslovno...<
><
>I zato daj skupi snage, pregrmi tih tjedan-dva (tako bar kazu) i eto, zelim ti uspjeh, jakooo!<
> <i></i>

[lastavica]

I mi smo prolazili sve ovo što pišeš. Mislim da se oko 2. godine to smanjilo na par noćnih podoja.<
>Kod nas na žalost nije uspjevalo da je MM nosi, tražila je baš mene. A MM je bio spreman da je nosi cijelu noć ako treba. Ja sam i inače spavalica, pa mi ni sada nije jasno kako sam to izdržala.<
>Vidim da si napisala da ste uspjeli da ga tata nosi. Tako se ipak možete izmjenjivati, pa se naizmjence odmarajte.<
>I još nešto, meni bi obično pomagalo kad bi se malo istresla na forumu kao da je krenulo malo na bolje <
><
> racica 2002.<i></i>

[ivanaCH]

Znaci to me ceka.. I kod nas je tako krenulo prije vise od mjesec dana. Samo sto ponekad ni cica ne pali. Dok je samo cica palila bilo je super, on se pristeka i oboje corkamo. Jer corkamo zajedno u krevetu. Sto se tice zime, rjesavam kako kaze nata. Sto se tice umora, ne rjesavam...prestrasno izgledam a slicno se i osjecam. <i></i>

[nejirinamama]

ne daj Boze da Naidu pustim da place nocu Znalo se desiti da je necujem odmah kad se provrti, pa pocne malo kenkati (ma ni blizu placa) i tad mi je vec deset puta teze uspavati. <
>A doslovce samo par puta u ovih skoro 15 mjeseci se probudila (obicno kad tek zaspi) i ja nisam bila u mogucnosti da joj otrcim nego je otisao MM (recimo odem da se okupam kad je uspavam). Ama ona ne pocne plakati, ona pocne vristati, ja istrcim gola iz kade, upadam u sobu i nakon toga je vrlo, vrlo tesko smiriti i uspavati. I meni je to veliki problem, jer ne mogu maknuti nigdje makar ona spavala. Sto puta sam MM ispitivala "majke ti sta joj uradis" . preko dana joj je tata zakon, ali nocu je druga prica mamu ne moze niko zamijeniti <i></i>

[Gizmo1976]

Evo i mene i ovdje! Mada smo se mi dzoinirale na Fit mami <
>Podocnjaci, <
><
>Mi 20 mjeseci sikimo kao da nam je 20 dana!!!! Nos-top!!! Prije sam se mogla tjesiti "skok u razvoju", ali sad poslije vecere to ne prolazi.<
><
>Prije mjesec dana otprilike smo ostali duze na bazenu i on je umoran kad smo se vratili kuci zaspao prvi put u mom krilu bez sike. I ja sam to iskoristila i kad je kasnije navalio rekla mu da mora cekati mrak, pa ce je dobiti. Ocekivala sam haos, ali je proslo super. Malo plakanja i tugaljivog vikanja "sisaaaaaaaaaa" (umalo mi srce ne puce)!<
>Rezultat: vec vise od jednog mjeseca po danu u komadu odspava po 2-3 sata!!! To mi je jedino vrijeme kad se odmorim.<
><
>Sto se tice noci Ja sam i umorna i ukocena, MM se nudi da ga nosa do iznemoglosti, ali ja nemam snage da pocnem s odvikavanjem. <
><
>Ali, ja ne radim i nemam pojma kako neko nakon noci bez sna moze otici i funkcionirati na poslu. Podgoricanka, <i></i>

[dove]

Draga moja Podgoricanka, ja i moja beba te nekako stalno pratimo u stopu. Prvo sa onim postovima iz sijecnja, koje sam iscitavala par mjeseci kasnije i tjesila se i upijala savjete ... Eto nas opet u slicnoj situaciji. Nemam bas puno vremena za motanje po forumu ovih dana. Ne stignem pisati sve sto bi htjela, ali tvoje postove cu nastaviti citati. <i></i>

[Jacabp]

Draga Podgoricanko meni je jako drago da ste vas dvoje uspjeli mada znam kako ti je naporno...i kod nas je ista situacija evo već dvadeset mjeseci ...doduše nije onako naporno kao prije ali noc u komadu mi je misaona imenica ...sigurna sam da ceš naci pravo rješenje za vas dvoje .Meni su Natini savjeti onako baš <
>Ja sam slabic žešci kad je Nerina u pitanju i ubiše me njene suze tako da sve druge metode kod nas dvije ne dolaze u obzir mada bi nekad zaplakala od umora. <
>Isto se ponašam kao i Nejrinamama i cesto sam istrcavala iz kade na isti nacin ...šta cu ne znam drugacije valjda ce sve doci na svoje ...jedna prijateljica nije ni htjela dojit da joj se ne desi nešto ovako kao nama a bogami ima sad sa svojim sincicem puno više problema nego što su ova naša nacicavanja...uradi kako osjecaš i neceš pogriješiti i svakako izljubi malog cicomana http://www.babababies.com/images/pics/2 ... 2-4547.jpg<i>Edited by: Jacabp at: 15/10/05 22:20<
></i>

[Podgoricanka]

Nemam nekih novosti pa vam se zatro i ne javljam. Vidim da i dalje imate sluha za sve moje kuknjave a podosta uih prosuh ovim forumom. No, kako sada stvari stoje tesko da cemo se iskobeljati iz cjelonocnog nespavanja. Nocu ga i dalje nosa MM dok ne padne s nogu onda ga uzmem ja ali on meni na rukama nece spavati. Samo me grize i trazi svoje. Ja popustim, dam mu da ciki i opet dako do jutra. Oko osam malo dremne i to je to. Ostralo je sve ili sisanje ili nosanje. <
>Vjerovatno ne bih ni pomisljala na neke radikalne poteze da uskoro nemoram raditi. A moj posao zaista zahtijeva odmornu i skoncentrisanu licnost. Do
o, ne bas kao sto mora biti hirurga ili akusera ali i ja znam "rezati" po ljudima a ne bi valjalo da koga greskom "sasijecem" Bez sale, znam da je svki posao tezak ali ja kada se vratim na posao na traci sam bukvalno 24 casa. Nema propusta. Inace, ode glava . A neprospavane noci? Sta cu sa njima? Sem toga ja ponedjeljkom i utorkom sem prije podne, na posao idem i uvece oko osam i ostajem i do 12, 1 po ponoci , srijeda cijeli dan. cetvrtak i petak je relaksiraniji.... Ali kad radim, radim punom parom. Uz to, bicu sigurno i cesto odsutna od kuce, po nekada i po nekoliko dana (mozda cu se tad naspavati).....<
>Sva u svemu, racunica kaze da ovako definitivno vise ne ide i da ostajem kuci, da ne moram na posao, ili da mozda imam neko drugacije radno mjesto, vjerovatno se ne bih ovoliko sjekirala i pustila N. da lumpuje i dalje. Ovako, nesto se mora cinjeti. Msilim da nisam kadra pustiti ga da place, ali i ovo nosanje nocno nema kraja. Muz mi je glavni zombi u zemlji. A mogu misliti kakav je na poslu smoren i pospan. <
>Vi samo nastavite da me tjesite i dajete savjete. Meni ta moralna podrska puno znacui i bez nje bih presvisla od muke <
><i></i>

[eli]

N je pravi mali jarac (horoskopski), zna uživati u jednostavnim i za život važnim stvarima, zna kako doći do svog cilja, borben je i uporan. tješi se, te će mu osobine koristiti na drugim poljima. <i></i>

[Podgoricanka]

Eli, ja se u horoskop ne razumijem, niti me je to kad zanimalo - ali sve sto si napisala - stoji <
><i></i>

[Narya1590]

Podgoricanko vidim da imas isti problem koji smo mi imali sve do 18 mjeseci. Meni jedino pada na pamet da opet trazis bilo kakvu cuclu koju ce prihvatiti, ako vec nije prihvatio tu novu sto ste mu je kupili. Ili ovo sto su cure rekle, da tata nosa, al' opet mora i tata ujutro na posao...ma ne znam, nemam ti ja savjeta nekog pametnog jer sam se ja odlucila na "tezu" varijantu - cekanje do 18 mjeseci kad sam joj kako tako mogla objasniti da cice spavaju .<
>Pa se onda derala: Pjobudiiii ih! Onda je prestala traziti cicu u toku noci, al' se budila iz raznoraznih drugih razloga. Tako da nisam nista sebi pomogla, nekad sam kontala da je opet vratim na cicu u toku noci da je makar tako smirim, jer je skakala po nama cijelu noc<
><
> <
><
>A bice lakse Ida, 24/07/2002 <i></i>

[Barbi]

Uf Marijana znam da ti nije lako.<
>Sjećam se vrlo do
o da je i nama slično bilo, vratila sam se na posao i hodala kao zombi, bila mršavija nego ikad a imunitet mi se toliko pogoršao da sam lovila sve moguće viroze. <
>Cjelonoćno nespavanje me zbilja iscrpilo. <
>Pa ipak, nisam smogla snage poduzeti ništa dok P nije imao nekih godinu i pol, tada sam kao i Narya krenula s objašnjavanjem... i upalilo je, u roku od dana on je shvatio da je veliki dečko i više nije htio ciku. <
>E, na to tek nisam bila spremna, onda sam cmoljila danima što je potpuno prestao dojiti.<
><
>Ah, mi majke nikad zadovoljne. <
>P. 10.06.2002.<
><i></i>

[kruska]

uf, i nama je sa Anom bilo naporno...ipak, kad citam tvoju pricu <
>definitivno se slazem da je ovo kod vas vec too much. <
>Kad je Ana vec visila na c. cijelu noc (a ja pala na 47 kila...) mm i ja smo odlucili odrezati nocna nacicavanja. Imala je 14 mjeseci i dojila navecer i cijelu noc. Nakon vecere je za desert dobila cicu i kad si je popala koliko je htjela, podigla sam ju onako snenu i zapravu do kraja uspavala nosenjem. Prvo budjenje nisam dala c. vec sam ju nosila, pjevusila.....odlucila sam ne popustit. Bila je budna 5 sati, ali nije plakala ( da je, popustila bih odmah) vec je bila zacudjujuce do
o raspolozena. Drugu noc se budila 3-4 puta, isto joj nisam dala cicu vec sam ju nosila. Zenska je valjda skuzila da joj se ne isplati buditi radi nosenja pa samo tada imali prvu prospavanu noc <
><
>A moj K sve vise i vise pocinje slicicti na tvog prefriganta...bez cice nema nista Mislim si da su zubichi jer mu izlaze pa ga mozda to smeta....Prerano mi je za odvikavanje...nisam jos pravi zombi. Ali da sam zivcana, jesam... <
>Ana - 20.05.2003.<
>Krunoslav - 04.03.2005.<i></i>

[djecakovamama]

Ja sam se, onako srednje namucila oko nespavanja, tj jesam, ali nije tako dugo trajalo, a uvijek sam imala pri ruci i dudu cak i kolica u stanu koja su mi sluzila za uspavljivanje - nista od toga nije najsretnije rjesenje, ali meni je pomagalo. <
>8-9-10. mjesec kod malih beba poznat kao period strahova, najcesce straha od odvajanja, kad bude malo stariji jos ce mu se jednom "vratiti" taj strah malo ce biti i izrazajniji.<
><
>Mi smo sa godinu dana presli (pisala sam o tome vec na forumu, bez placa, scena ili sl.) na dva podoja dnevno - sto je njemu odgovaralo - i meni, naravno - i misljenja sam da je djetetu od 12 mjeseci (sa 9 ili 10 bojim se da je prerano) sasvim OK da ima dva o
oka mlijeka dnevno (plus neki jogurt i sir po danu). Meni je to uspjelo bas na dan kad je napunio 1 godinu, od tada do danas spava citavu noc, s tim da je ritual uspavljivanja (lezali bi MM ili ja pored njega) ostao do ovog ljeta (4g).<
><
>Sigurna sam da ces do nekih rjesenja doci i kad pocnes raditi ... npr. beba kad zna da mama nije kuci i ne trazi je, ili je ne trazi onoliko koliko bi je trazila da zna da je mama u drugoj sobi<
><
>Drzi se! <i></i>

[IvanaB]

Bas sam danas mislila otvoriti slicnu temu, ali cu iskoristit ovu da iznesem nasa iskustva<
><
>Ivan ce za koji dan 18 mjeseci, velika je cicalica, nikad nije prihvatio dudu (a nisam mu je ni nudila previse) i uspavljivan je na cici do prije nekih mjesec dana.<
><
>Dnevno dojenje se vec dugo ustabililo na jutarnje, kad ja dodjem s posla (nekad prodje i bez toga) i navecer prije spavanja.<
><
>Nocno je izgledalo OK do ponoci/1/2 kad se budil prvi put i pocical (hvala Bogu da je od uvijek bar bil
z i efikasan u cicanju) i ja bi ga obicno vratila nazad u kindac (ako ne bi zaspala skupa s njim). Nakon toga se budil kako kad, ali bar jos jednom do jutra, trazil cicu, ja bi mu je dala (linija manjeg otpora ) i obicno se do konacnog budjenja (oko 7-8 ) nacicaval bez neke sanse da ga vratim u kindac.<
>Tehniku smo savladali ja bi rekla super, jer bi ja uspjela 'ubit oko', ne bi se previse otkrivala (pidjame na kopcanje i potkosulja ispod razine cica ), a on bi cical i na koncu i zaspal.<
><
>To nocno nacicavanje (o bolovima u ledjima od iskrivljenog polozaja i neispavanosti necu puno ) smo prije mjesec dana silom prilika morali prekinut i to tak da je Ivan spaval kod mojih staraca. Prvo se budil u standardna vremena, moji su ga podragali po glavi i ledjima ili stavili kod sebe u krevet i tak je doslo prvo do toga da se on eventualno samo promeskoljil, a onda i da je prespaval cijelu noc bez budjenja. Nikad nije jako plakal. Nametnul se zakljucak da po noci nije gladan.<
><
>Nakon toga, trebalo je to i doma nastavit, pa sam ja privremeno odselila u dnevnu sobu, mm je spaval s njim, spustili smo stranicu od kindaca i prislonili ga uz nas krevet, izbacili cicanje bilo koje vrste na krevetu u spavacoj sobi da to dvoje ne povezuje i izbacili uspavljivanje na cici navecer (po danu dadilji, mojima i mm-u zaspe bez ili s zanemarivo problema, a meni nema sanse ).<
><
>Prvih noci se budil, okretal, ali nije nekaj posebno jako plakal i mm bi ga natrag uspaval, tak da je prosli petak prvi put prespaval cijelu noc .<
><
>A onda: Za vikend smo isli u Opatiju u hotel. Svi smo bili zajedno u sobi i kad se probudil po noci, namirisal me i nije bilo sanse da ga mm uspava (eventualno da sam ja otisla iz sobe i ostavila goste u hotelu na milost i nemilost njegovom urlikanju ). Uglavnom, te dvije noci je opet nacicaval i ja sam tek onda skuzila kak je do
o spavat cijelu noc .<
><
>U ponedjeljak smo isli kod mojih na viksu, Ivan i mm su zajedno spavali u jednoj, a ja u drugoj sobi. Uglavnom, Ivan se probudil oko 4 i udri u plac, hoce mene i samo mene. Htjeli smo ostat dosljedni i ne davat mu cicu, pa je to plakanje trajalo prek pol sata . Srce mi se paralo dok sam ga slusala, ali ajde, ipak je nekak zaspal.<
><
>I onda sinoc. Kao prvo zaspal je u 19 dok smo se vozili doma i nastavil spavati u kindacu do 3. Od tad se budil svakih pet minuta, okretal, pa bi spaval pet minuta, pa pocel zvati mene, plakati, ajme majko kaj je to bilo . MM ga je donesel meni u 6 i morala sam mu dati cicu i sve je bilo . Natrag nije zaspal, ali nije ni cudo s obzirom kad je zaspal, tak da se nadam da bu nocas donekle OK.<
><
><
>Suma sumarum, on uziva kad cica, bilo da bas doji bilo da samo duda , ja isto tak uzivam kad ga dojim (iako u zadnje vrijeme bas dosta jako vuce u grize ), ali to nespavanje nas sve ubije . Vidjet cemo kak ce bit nocas i nadam se da nije sve otislo nazad na pocetak .<
><
>Eto, draga Podgoricanko, nisam ti bas od neke pomoci, ali mozda mozda mala utjeha .<
><
>Naravno, savjeti za ovaj nas slucaj su uvijek do
odosli . <
><
>Ivan 04.05.2004.<
><i></i>

[Julija29]

Drage moje nocobdije Znam Podgoricankinog Niksu i, vjerujte, sve sto je rekla i opisala malo je spram stvarne situacije. <
><
>Ja nemam (jos uvijek, kuc-kuc-kuc) tih problema sa J., ali mogu da garantujem, iako sad ni mm ni ja prakticno ne damo da zaplace, da bih,ako bih bila u slicnoj situaciji, odradila "otplakivanje", pa makar plakala zajedno sa njom. Sto je mnogo, mnogo je! Jana, 27.04.2005.<
><
><
><
><i></i>

[Novamama]

ja mogu napisati sve što i natasha, lara33 <
><
>što sam na kraju zaključila? da mi je najlakše dati cicu i ne opterećivati se time koliko spavam. preživila sam.<
>a sad imam kondiciju mrak...<
>izađem van, dođem doma u 2, i u 6.30 sam spremna za akciju, kao da sam spavala 12 sati... što ti je dobar trening <
><
>malo se šalim.. ali stvarno recepta nema..<
>osim da se malo izjadate... <i></i>

[haniibanii]

Problem sa klincima je što oni ne znaju zaspati sami. <
><
>Naime, svako malo dijete ima više faza sna. Prvo traje faza lakog sna, cca 20 minuta, zatim duboki san. Nakon toga opet faza lakog sna kad se klinci nakratko bude i, ako im nešto smeta, razbude se. Te faze lakog sna se javljaju svakih sat vremena. Poznato?<
><
>Bebice koje se inače uspavljuju na cici trebaju mamu da bi opet zaspale, jer se bude i ne znaju kako bi opet usnuli.<
>Postoji način kako se oni mogu naučiti da preko noći ne trebaju ciku. Potrebno je nešto vremena da se to postigne. Tjedan-dva najčešće. Kad se dijete probudi, mama ga stavi na ciku. Nakon što popije malo mljekeca, beba uspori ritam sisanja i počne opet usnivati. Kad primijetite da više aktivno ne sisa, odvojite ga (mali prst u kut usana) od sise i držite mu usta zatvorena (lagano pritišćite donju usnu), tako ne kuži odmah da mu nešto fali. Ako se počne buniti i tražiti
adavicu, opet mu turite u usta i ponovite postupak. Treba biti uporan, obično se mora ponoviti 4-5 puta isprva dok ne zaspe. Cilj je da se dijete dovede u stanje pospanosti, gdje će bez cike u ustima usnuti do kraja. Naravno, ako se počne jako buniti, napravite kao i obično i pokušajte slijedeći puta.<
><
>Ovo što sam opisala je jedno od rješenja za noćna buđenja iz knjige "The No-Cry Sleep Solution". Mnoge majke se kunu u uspješnost tih metoda, a nama je cilj da klinci spavaju, po mogućnosti bez traumi <
>Mi smo malo počeli raditi po toj knjizi, i vidim već nakon tri dana promjene <i></i>

[bongo]

Podgoricanko, vidim da te najvise muci, ustvari, "povratak na posao i nespavanje". Ja imam slicno radno vrijeme (tokom jedne sedmice radim do ponoci!) i jedino sto ti mogu reci jeste da se ne
ines. Ja sam ludila od
ige kako cu poceti ( a pocela sam kad je bebi bilo pet mjeseci, sada mu je osam), kako sa nespavanjem, kako sa svim ostalim Desilo se ovo: sa punim radnim vremenom (oko devet sati dnevno) produkcija mlijeka se smanjila za 50 posto, podoje pred spavanje je zamijenila flasica i MM. Prvu noc je jedva zaspao, nije htio ni flasicu, drugu noc je popio flasicu i nekako zaspao, a treca noc je bila vise nego uspjesna, zaspao je odmah nakon flasice! Za nocna nacicavanja ti ne mogu puno pomoci, jer moja beba jos uvijek cica bar pet-sest puta tokom noci. Na takav ritam sam se nekako navikla, jer mi je puno pomoglo sto pred jutro i citavo jutro, MM uzme bebu i odnese u drugu sobu, a ja nastavim spavati dokle god hocu , slijedeci dan je moja smjena (yo radimo vikendom).Nema drugog modusa da bi se naspavala, na zalost. Ja se jos uvijek borim (ali sam se navikla sa poslom, tu nema problema, samo ponekad podocnjaka ) ,a ako ti moze pomoci moje iskustvo, javi mi, pa ti dam jos detalja!<
><
>Puno i <i>Edited by: bongo at: 4/11/05 9:55<
></i>

[Buba]

Ne znam kako dalje. B. ima 13,5 mj., doji cijelu noc (5,6,7,8 puta..vise i ne
ojim), preko dana za popodnevno spoavanje, ponekad kad kad se probudi i prije nocnog spavanja. Ali ja vec par dana razmisljam da prekinemo dojenje jer mi je opet raskrvario jednu
adavicu a druga je vec toliko izgrizena da me boli kad stavim grudnjak. Kad sam rodila postavila sam si cilj dojiti 6 mjeseci. kad smo dosli do toga, cilj nam je bio godina dana. Slijedeci na redu je godinu i pol (to mi je bio kao neki minimum koliko bi dojila). ali vec sam na izmaku snaga. ne smeta me ni nocno budjenje i nespavanje vec sto me grize. <
>ne bi htjela prekinuti kad vidim koliko se veseli kad pocne dojiti, ali kad me gricne...
rrr. ustvari, ne grize on bas svaki put, ali toliko su mi vec izranjavane
adavice da me bole cim ih stavi u usta.<
>btw. mazem se s melemom, lanolinom i bepantenom. <i></i>

[SandraSM]

Uvek mu reci da te boli, oni su mali, ali svasta razumeju. I mi smo imali tu fazu, ali je
zo prosla.<
><
>Uvedi hranu za grickanje, gde moze vezbati zube (keks, banana, jabuka, kruska... dakle nesto u bezbednim komadicima, sto moze da gricka). <
><
><
><
><
><
><i></i>