Postao/la swenova mama » 01 sij 2006, 22:32
Iz casopisa Dijete moje malo:<
><
>Grižnja vas savjest ne dojite li može pojesti…<
><
>Nema trudnice koja već tijekom trudnoće ne zamišlja kako će bebica izgledati, na koga ličiti. U tom razdoblju svojevrsnog blaženstva, donosite i neke odluke. Primjerice, a moje se dijete nikad neće bacati po podu ili ja ću uspjeti naučiti svoje dijete da kroz trgovinu prođemo bez vriske. Dakako, u taj se popis odluka obavezno u
aja i odluka o dojenju. Svjesni ste da je dojenje najpametnija stvar koju možete učiniti za svoje dijete, o tome slušate svakodnevno, o tome piše u svim novinama, postoje skupine za potpore dojenja. Pročitali ste sve što se dalo pročitati, uključujući i vrlo sumnjiva istraživanja o tome kako su dojena djeca inteligentnija od nedojene (zamislite tek nedojene članove Mense, pa gdje bi im bio kraj?!). na stranu istraživanja koja govore o nepobitnom boljem imuno statusu dojenog djeteta (hm, da zavirimo u Afriku?). <
>Zamišljate sebe i bebicu u beskonačnoj nirvani dok zajednički prolazite kroz razdoblja dojenja, sve te trenutke bliskosti i nježnosti. Uostalom, ne može biti problema, pa svaka majka može dojiti, zar ne? Jednostavno, ne. Uz ozbiljan rizik da nas glasne i pokatkad prilično agresivne zagovornice dojenja «razapnu», odgovorno tvrdimo da svaka, ama baš svaka majka ne može dojiti. Neke jednostavno ne mogu. Jer ne mogu. <
><
>Može li svatko dojiti?<
><
>Recimo, nemate dovoljno mlijeka, dijete je rođeno kao nedonošče i premaleno je da si «navuče» potrebnu količinu mlijeka i uglavnom na prsima spava nakon što se izmori od plača gladi. <
>Pogledajmo to ovako. Nakon poroda z
ajate svoje snage u nekom od hrvastih rodilišta. Bebicu vam donose na podoj svakih nekoliko sati ili je stalno s vama u tzv. rooming- inu, pa ju po noći odnesu. Ustanove li da je gladna, neće vas buditi po noći ili smetati izvan dnevnog reda bolnice po danu. Najčešće će se bebi ponuditi flašica, pogotovo ako je rođena s malom porođajnom težinom, jer se neće dopustiti da previše izgubi na težini. Onda vam tako situ bebicu donesu i pokušavaju vas podučiti dojenju. Dijete, naravno, spava snom pravednika. I ne pada mu na pamet da se muči s dojenjem. Vi ga pokušavate probuditi, pokažu vam i kako, ali ono se ne da smesti. Spava i dalje. I dok neke majke već u rodilištu sasvim uspješno svladavaju prva dojenja, u vama počinje frustracija. Treći. Četvrti ili peti dan odlazite kući s bebom. I dalje odlučni da uspijete u dojenju. Jer, naravno, dojenje je, znaju već vrapci na grani, najbolje što možete učiniti za svoje dijete. Međutim, sa svakim sljedećim podojem, beba je sve gladnija, vi sve frustriraniji. Dodajte tome uvučene
adavice ili ragade, rane koje znaju biti prilično bolne na prsima, i dobivate sve samo ne ono blaženstvo dojenja o kojem ste sanjali. <
><
>Nemojte odmah odustati<
><
>Međutim, još ne odustajete. U tom trenutku od patronažne sestre do majki, baka, vaših prijateljica koje su rađale tražite suvisle savjete. Okrećete, recimo, i
ojeve koji postoje za pomoć dojiljama. No, kad poslušate sve pametne i manje pametne savjete, činjenica je da ostajete ponovno sami s gladnim djetetom. Podsjetimo, ono iz nekog razloga ne može navući mlijeko, i nije u pitanju štrajk dojenja, već je prošlo nekoliko dana koje ste, praktično, proveli s djetetom na grudima i bez sna. Jer, dok ono spava na vašim prsima, vi ste, naravno, budni. Tako prolaze dani. Potom se netko u vašoj okolini dosjeti da postoje formule za bebe, prema čemu imate prilično oprečne stavove. Pa, samo dojenjem razvijate djetetov imunitet ili zar ćete se odreći bliskosti djeteta i mame samo zbog početnih neuspjeha? Kroz glavu vam prolazi sve što ste pročitali i naučili o do
obiti dojenja. Tako prođe još nekoliko dana. Na koncu, ustanovljavate da ćete se izdojiti da vidjeti koliko to mlijeka uopće imate. Ispostavi se da imate samo 20 -30 ml po podoju. Ma neka si dijete uspije navući dvostruko, to je još premalo… <
><
>Pomiješani osjećaji<
><
>Obuzima vas tuga. Razočaranje. Niste uspjeli. Vaše tijelo štrajka. Na neki vas način izdaje. Uzimate novac i krećete po neko od adaptiranih mlijeka. No, tu opet nedoumice. Koje mlijeko? Nemate pojma o tom dijelu tržišta jer je Hrvatska preuzela konvenciju o za
ani reklamiranja adaptiranih mlijeka. Opet rade telefoni. Od svojih prijateljica (jer su majke ovdje prilično neupotrebljive, one su nas hranile majdinom ili špinanim kravljim mlijekom, tko je tada čuo za formule) pokušavate doznati neko ime nečega. No, tu se sve još više zapliće. <
><
>Kad tražite pomoć?<
><
>Naime, onako pomiješanih osjećaja zbog vlastitog neuspjeha, neke od njih koje su uspjele dojiti doslovno vas, imate osjećaj, napadaju. Rečenicama poput, ma svatko može dojiti, samo ako hoće (dakle, ispada da vi nećete?) ili ma, daj, nemoj, pa dojena su djeca inteligentnija (vi očito želite da vam dijete bude glupo, ne?) ili beba dojenjem stječe dobar imunitet, ne flašicom (znači, sami ćete dajući flašicu dobiti stalno bolesno dijete?), uopće vam ne pomažu. Grižnja je savjest uz frustraciju sad već na priličnoj razini. Razmišljate tko vam može pomoći, pa, naravno, pedijatar. Dosjetivši se spasonosnog rješenja, spremite sebe i bebicu i krećete put liječničke ordinacije. U čekaonici upada vam u oči propagandni plakat dojenja u kojemu beba gleda flašicu i govori joj: «Ti nisi moja mama». Krasno, pomišljate, dakle, ako ne dojite dijete, ono će misliti da mu je mama bočica? Ulazite u pedijatrijsku ordinaciju, i tamo čujete, dojiti, samo dojiti. Odgađate odluku o bočici i vraćate se zajedno kući koju sve manje doživljavate domom, a sve više svojevrsnim mučilištem. Beba neće umrijeti od gladi, mislite i sa strepnjom očekujete sljedeći plač gladi, kad znate da će vam zaspati na prsima i kad će to trajati satima i kad će svaki vaš pokušaj da ju odvojite od prsiju rezultirati gromoglasnim protestnim plačem. A kad i uspijete, onda sve to ponovno za dva sata. Pa opet za sat- dva. A usred noći dok svi spavaju, vi s bebicom na prsima sjedite i čekate. Nakon svakog podoja, odlučni da uspijete u dojenju, odlučite se izdajati, pa tako sami pomoći «navlačenju» mlijeka. Kao sumanuti gutate čajeve za dojilje, mlijeko koje ne volite, sokove, pa čak i bezakoholno pivo jer ste pročitali da potiče laktaciju. Za tjedan dva više ne znate što je dan, što noć, sve ste umorniji, baby blues vas «puca» u svoj snazi, frustracija je sve jača. Sad je bilo dosta, razmišljate i odlazite u prvu trgovinu odlučni da se opskrbite adaptiranim mlijekom. Uzimate prvo s police i- voila. <
><
>Adaptirano mlijeko i crv sumnje<
><
>Beba mirno spava nekoliko sati. Prije same flašice, stavljate ju na prsa ne bi li ipak pojela nešto majčinog mlijeka i potom bočica. Beba ulazi u neki ritam, dobiva na težini, ali vi opet niste zadovoljni. Naime, sa svakom sljedećom bočicom sve je jači osjeća grižnje savjesti. Jeste li zaista učinili sve za svoje dijete o pitanju dojenja, ama baš sve što ste mogli? Uvijek je tu crv sumnje, viđate majke koje doje, razmišljate o tome kako je to kod njih jednostavno, beba zaplače, dobije dojku i smiri se, dok ste vi primorani majmunirati da ju smirite. Uz to, još se uvijek do
o sjećate svih beneficija dojenja, koje, osim ove o inteligenciji djeteta, uopće nisu upitne. A ni flašica nije idealna, treba ju sterilizirati, adaptirano mlijeko se ne smije podgrijavati, nema stajanja na sobnoj temperaturi, voda mora biti prokuhana itd. Crv sumnje i dalje kopka. Uz sve to, eto bonusa od raznih mišljenja, izrečenih vama u lice ili pročitanih u novinskim člancima- imate osjećaj da vas nitko ne razumije. Tko su svi ti ljudi koji se vas preko vaše sposobnosti spremnosti na dojenje usuđuju osuđivati? Ili procjenjivati volite li svoje dijete i želite li mu najbolje? <
><
>Nedojenje<
><
>Slučajevi nedojenja su različiti, od žena kojima djeca jednostavno ne žele vući do onih koji ne mogu dovoljno vući. Ukoliko ste čvrsto odlučili dojiti, to je teška frustracija. Mi koje smo pokušale dojiti i nismo uspjele, to znamo. Nimalo nam u tim pomiješanim osjećajima nisu pomagali uvredljivi plakati koji su nas gledali sa zidova ordinacija niti rečenice da sve majke mogu dojiti. Istina, većina može. Gotovo sve hoće. Ali, sve ne mogu. I ako ne možete, ako ste zaista iskušali sve, pokušali dobiti potporu, saslušali savjete iskusnijih majki- dojilja, i dalje vam ne uspijeva, okrenite novi list. Beba ne želi samo dojku. Želi i sretnu, ne-frustriranu mamu koja će se pri svakom obliku hranjenja s njom maziti i tepati. Ne onu koja će pri davanju bočice, u sebi se gristi zbog neuspjeha. <
> <i></i>
Zadnja izmjena:
swenova mama; 07 lis 2006, 22:20; ukupno mijenjano 1 put/a.
drzavni neprijatelj No.1