Postao/la LiKmama » 26 ožu 2006, 22:41
eto jos jedne koja nije uspjela dojiti, ni blizu onoliko koliko je htjela.<
>koliku griznju savjesti i dalje imam dovoljno vam govori cinjenica da me ovaj clanak rasplakao.<
>ja sam imala hrpu mlijeka, nadoslo mi je treci dan, cice su mi bile ko baloni, pune kvrga koje smo i mama i muz i ja razbijali i masirali, i bila sam tako sretna. u bolnici su pogledali kako dojim i hvalili i mene i njega, da nam super ide. <
>nikad uopce nisam ni razmisljala o tome da li cu dojiti, to je bilo tako normalno. nije mi ni na pamet palo da to mozda nece uspjeti.<
>kami je slabo dobivao na tezini, nesto je, ali ne bas koliko bi trebao. s 3 tjedna se uspio vratiti na porodjajnu, i dalje je sve krenulo niz
do.<
>s 2 tjedna on je prespavao noc, i to ne ono knjiski: od 12 do cca 6, ne, on je spavao od 7 do 5 ujutro. mi smo bili ponosni, mislili kako dijete super napreduje da vec sad moze lijepo prospavati toliko. dojio je satima, nekad sat vremena poslije opet, nekad po 4 sata pauze tijekom dana. ja sam slusala savjete pa smo probali: dojiti svaka 2.5 sata, nije dobivao na tezini, dojiti "on demand" znaci kad trazi, nije dobivao na tezini. govorili su mi da gladno dijete place, on nikad nije plakao. govorili su da se dijete nece izgladniti.
adavice su mi pucale, probala sam sesirice. nikakva pomoc, on je i dalje vrlo malo dobivao. mlijeka je bilo sve manje.<
>lijecnik mi je svaki tjedan na kontroli govorio da ga prebacim na bocicu, meni su suze tekle. onda mi je rekao da se izdajam, da vidimo koliko mlijeka imam. na forumu (engleskom, tad jos nisam znala za ovaj) su mi rekli neka to ne radim. procackala sam po netu, svi savjeti su bili protiv, iz vise razloga. pa sam prestala. ionako bi bila izdojila po cca 20 - 30ml. prvi put sam bila izdojila 120 - nitko sretniji od mene. ali nikad poslije ni blizu toliko.<
>na kraju, kad je imao 2 mjeseca, pristala sam da ga pocnemo dohranjivati, znaci nakon podoja bocica. <
>siroce malo kako je jeo. suze su mi tekle: pa moje dijete je bilo gladno.<
>u roku mjeseca dana, tocno kad je napunio 3 mjeseca, ja sam ga zadnji put podojila, pro forma. mislim da vise nicega tu nije bilo.<
>je, ima bocica svojih prednosti, muz mi je bio strasna podrska i to sto ga je poceo po noci hraniti me cinilo sretnom, jer je takav tip da zeli sto vise pomoci, ali pomisao da nisam uspjela u necem sto sam smatrala tako fundamentalnim mislim da ce me pratiti citav zivot. <
><i></i>
dh: I hate work. It interferes with life.
Before you decide to criticize someone, try walking a mile in their shoes. That way, if you do decide to criticize them, you'll not only be a mile away but you'll have their shoes as well.