Postao/la ancica » 12 srp 2006, 18:15
Meni je sve ovo sa dojenjem koma. Umorna sam od pokusaja, mucenja i mene i djeteta. Sad sam svela to navlacenje mlijeka samo na prije spavanja i ujutro, jer nema smisla. A nikad nisam ni razmisljala da li cu moci dojiti. To se samo po sebi podrazumjevalo.<
><
>Kad su mi donijeli Doru prvu noc u bolnici, pokazali kako da je stavim na prsa, i sve sam napravila kako su mi rekli. Cijelu tu noc, slijedeci dan i noc ona je uglavnom bila na mojim grudima. Cim bi je maknula, pocela bi plakati. To mi je bilo cudno, pitam sestru da li je sve u redu, ona pogleda polozaj, da li dijete vuce i kaze da je sve super. Dora i dalje place, sad vec urla. Ja i dalje nisam ni pomislila da nemam mlijeka . Sve dok se nije promjenila smjena i dosla sestra koju na srecu poznam i koja je o
atila paznju na nas da bi zakljucak bio da nemam ni kapi kolostruma, i da nije ni cudo da dijete urla. <
><
>Svejedno, i nakon dolaska kuci i dalje sam je stavljala prije svakog o
oka na prsa, pokusavali smo navuci mlijeko, ali ona nakon nekog vremena postane vec toliko nervozna, vuce dojku na sve strane, place... Pokusavala sam se izdojiti. Iz obje dojke izdojila bih 20-30 ml. NAvecer nekad niti toliko. (izdajalica mi je definitivno najnepotrebnija stvar koju sam kupila)<
><
>Naravno da nisam imala pojma o adaptiranom mlijeku, tako da sam ko zadnja ovca u ljekarni ispitivala jer sam prije mislila da postoji jedno jedino adaptirano mlijeko za dojencad i to je to - nikakve marke, imena. O bocicama, steriliziranju - isto nista nisam znala.<
><
>Sad sam vec umorna od svega. Svatko tko me vidi pita da li imam mlijeka, i onda ispadne da se ja moram ispricavati sto nemam dosta. A mjerkaju mi onda u grudi ( koje su povelike - oduvijek) i sad sam vec pocela odgovarati sa - da, velike su, ali sluze samo za za"""anciju. Pa se barem nasmijem, ako nista drugo...<
> <
><
><
><i></i>
Gospode, pomozi mi da budem takav čovjek za kakvog me drži moj pas - J. Wisniewski