Griznja savjest i nedojenje

[eli]

Quote:u svakom slucaju, mislim da je cinjenica na koji nacin netko hrani svoje dijete njegova stvar, a radoznalo propitivanje susjeda i znanaca daleko od do
og ukusa. <
>sad, netko će se uvrijediti da ga pozanici i susjedi ništa ne pitaju, a drugi će se uvrijediti kad ih se bilo što pita. meni je pitanje "dojiš li?", što se privatnosti tiče u istom rangu sa pitanjima "jesli li rodila prirodno ili na carski?", "koliko je beba bila teška?", "je li puzi?", "kako spava po noći?" i sl. <
><
>što se tiče razloga neuspjeha dojenja, kod svih mojih frendica je bio isti - nedostatak savjeta ili još češće, krivi savjeti. i cijenim kada mi frendica otvoreno kaže da joj je bilo užasno dojiti sa ragadama i zato je prestala, bez izmišljavanja suludih razloga (slabo mlijeko, nestalo). <i></i>

[LiKmama]

Quote:bez izmišljavanja suludih razloga (slabo mlijeko, nestalo). <
>nadam se da ne zelis reci da su ti i takvi razlozi nuzno izmisljeni i suludi <
><
><i></i>

[panda]

meni se zbilja cini da ljudi s kojima nisi blizak nemaju sto pitati ni detalje o porodu ni nacin hranjenja djeteta. zasto je to sfera u kojoj bi se takva pitanja trebala podrazumijevati? <i></i>

[eli]

pa vodenasto mlijeko je mit, a ne činjenica. pogotovo ako dijete dobije na tom "lošem mlijeku koje nestaje" 2600g u prva dva mjeseca života. ismišljavanje razloga prelaska na bočicu je u istoj razini kao i olajavanja da majka koja hrani dijete adaptiranim ne voli dovoljno svoje dijete. nonsens.<
><
>mene samo čudi zašto je pitanje o prehrani djeteta tabu tema i tako velika privatnost? mislim, ako mi netko sam krene pričati o svom porodu, ako mi kaže koliko je dugo bila u vezi prije
aka, koliko zarađuje, da dijete voli kašicu od kruške... zašto se onda uvrijedi na banalno pitanje "dojiš li?" ? <i></i>

[LiKmama]

eli, ja se slazem da je blesavo izmisljat razloge, meni je isto glupo (sto sam cula od zene na susjednom krevetu u bolnici) kad netko kaze da nece dojit zato sto "ne moze", a nije ni probao, ali ako ti beba dobije 10 gr u tjednu, doji svaki put po sat-sat i pol, svi ti govore kako super vuce, kako je polozaj izvrstan itd., sta onda, izmisljas?<
>ja teoretski ne vidim nista strasno u tome da te netko pita kako hranis dijete, al da me bas netko na cesti pita....pa kaj te
iga? ne bih mu rekla isto kao sto mu ne bih ni pricala detalje s poroda ili prepricavala scene iz svog seksualnog zivota, no ako se radi o nekom bliskom, ne vidim zasto ne bi pitali. <
><
><i></i>

[swenova mama]

eli, pitanje je sad sto znaci to nestalo mlijeko. Meni je sad, eto, nestalo. razlog tome je jednostavan- on je vukao i vukao, al je mogao navuci samo prvi dio, za prvih par dana. Sve iza toga bilo je mucenje mene i njega- on ima frenulum zbog kojeg je hranjenje iznimno otezano (u tekstu na Rodama navodi se podatak da 75% djece ne moze dojiti s frenulumom)- izgledalo je tako da je visio na cici 24 sata, vecinom spavajuci jer bi ga takvo prilicno nesvrsishodno vucenje izmorilo, a kad bi ju pustao urlao je od gladi jer si cijelo vrijeme nije mogao navuci vise od par mililitara. Takvo urlanje pocelo je jos u rodilistu, nekoliko dana iza poroda, gdje su me isfrustrirali time da je bio sa mnom od cika zore do iza ponoci, cijelo vrijeme vristeci ili boraveci na prsima. Mislim, zahvaljujuci vlastitoj upornosti, ja jos uvijek imam nesto mlijeka i to uredno dajem, ali da nema flasice ne znam bas da bi dobivao na kilazi. Sto mi je iznimno zao jer mi je ovo iskustvo s djetetom koje uopce hoce vuci, za razliku od sw koji nije htio, pa sam mislila da cu vaj put uspjeti barem malo.<
>Ali kuzim da je mlijeko nestalo, usprkos tome da sam se izdajala, da sam ga stavljala na prsa cjelodnevno itd. Tako da ocito postoje situacije u kojima mlijeko nestane. Mislim, da to nije tako vjerojatno bi mi se prsa upalila, a nisu. Ona su radila upravo ono sto se od njih ocekuje, odgovarala su na potraznju, a potraznja je zbog objektivnog razloga bila malena iako smo se trudili i on i ja. <
><
><
><i></i>

[eli73]

swmama, lijepo si i vjerojatno sasvim točno utvrdila razlog zašto vama dojenje nije išlo. tako kratak i čvrst frenulom je rijedak i stvaran je uzrok problema kod dojenja koji su imali za posljedicu nestajenje mlijeka. <
>većina mama nije tako informirana, već ili od samog početka u nečemu griješi (ne namjerno, već zbog nedostatka info) ili ne prepoznaje skok u rastu pa kada dijete koje napreduje nadprosječno počne tražit sisu češće od svaka tri do četiri sata one misle da je mlijeko slabo i u nestajanju. uvedu bocu poslije svakog sisanja, odjednom dijete opet ne traži sisati svaka 4 sata i mlijeko nestane. njihov je zaključak da im se desilo isto kao i svim ženama iz porodice - mlijeko je slabo, pa onda presuši baš u doba kada i svima - genetski imam takvo tijelo koje ne može na prsima prehraniti dijete.<
><
>otišli smo dalje sa teme. majka koja se potrudila i nije uspijela dojiti stvarno nema razloga za grižnju savjest. rijetke su one koje ne doje da bi sačuvale oblik sisa i takve bi imale razloga za se gristi.<
><
>swmama i druge mame sa bočicom - zašto mnoge žene pitanje "dojiš li?" shvaćaju kao zalaženje u intimu, a pitanje (npr. mami djeteta od 8 mj.) da li je dijete prihvatilo povrće ne smatraju intimnim i nepristojnim?<
>to ne mogu skužiti nikako. <i></i>

[Ana M]

Draga Eli73,<
>mene strasno zivcira kad me pitaju dali dojim (a NE DOJIM), jer kad kazem ne, onda se face odmah promjene, tipa kombinacija zgrazanja, soka, razocarenja...i nakon toga 101 pitanje zasto! Sto ih
iga, zasto da ja nekom objasnjavam zasto ne, to je moja stvar, to je moje dijete, dijete koje fino papa bocicu i odlicno napreduje, izgleda zdravo i veselo. Mene je mama dojila samo 2 tjedna (a to je bilo prije 31 godinu). Moju mamu onda nitko nije pitao dali doji (jedino mozda pedijatar) i ja do dan danas nikada nisam bila bolesna ili bilosta drugo. Normalna sam i zdrava osoba, do
o izgledam i sta mi fali. Znam puno djece koja su dojena godinu dana i vise (znam jednog malog kojeg je mama dojila do 5 godine ) i stalno su bolesna, izgledaju bolesno i neishranjeno. Ne zelim ovim reci da sam protiv dojenja, jer sam sigurna da cu drugu bebu sigurno probati dojiti, jer mi s Vitom nije islo. <
>Zao mi je sto vecina mama koje doje imaju predrasuda prema nama nedojiljama. Zalosno! <
><i></i>

[eli]

sve se vraća na ono "sto ljudi, sto čudi". što sad? ne postaviti nikakvo pitanje i ne komunicirati da se netko ne bi osjećao loše ili uvrijeđen, a da se ne radi o nikakvoj uvredi. malo drukčiji primjer - kad bi me pitali sa koliko mi je kg beba rođena i čuli odgovor (3,3) i odmah bi replicirali da je njihovo dijete rođeno sa kilom više. (oko mene rađaju samo male divove)<
>prvo sam bila malo razočarana, čak sam tražila uzroke zašto je moje dijete rođeno sitno, no poslije sam skužila da je problem u meni - ja sam bila ta koja je pod utjecajem hormona nepotrebno osjetljiva i nesigurna.<
>što se tiče razmišljanja "nikad nisam bila bolesna", to je samozavaravanje. nema osobe koja nikad nije bila bolesna. odrasala sam na bebimilu, na prvi pogled mi ništa ne fali, ali prvih godina života popila sam ne
ojeno antibiotika (upale grla). moje je dijete najotpornije od svih koje poznajem i u svojoj vrtićkoj, a bila je i u jasličkoj grupi. no nije baš da nikad nije bila bolesna. <
><
>adaptirano mlijeko je najbolje što možeš dati djetetu ako ne možeš dojiti, ali nije baš svejedno za zdravlje djeteta je li na adaptiranom ili majčinom mlijeku. <i></i>

[swenova mama]

osobno nisam alergicna kad me netko pita dojim li. Ali ako iza tog pitanja stoji namjera (a obicno stoji) da mi se odrzi lekcija o do
obiti dojenja ( i da po tisuciti put cujem ono sto sam ionako vec cula/procitala/znala) onda mi se zivac digne na milijardu. Nije to posljedica samog pitanja i te nakane, posljedica je to prilicno agresivne kampanje dojenja koja vlada proteklih godina i na taj nacin jos pogorsava osjecaj griznje savjesti i zaljenja nedojilje sto nema taj kontakt s djetetom. Cinjenica je da nas poslije poroda pucaju hormoni i da smo osjetljivije i da smo umorne od poroda i prvih tjedana koji su iznimno naporni, pa nam onda ne trebaju i ti "do
onamjerni" ljudi koji nam drze lekcije o onome sto vec znamo. Meni je, recimo, svekrva prije tri tjedna odrzala predavanje kako za dojenje treba biti uporan i pritom nije zaboravila spomenuti da je ona mm dojila godinu i pol. Sto uopce nije istina jer ga je sa sest mjeseci zlifrala svojoj mami i dolazila svakih mjesec dana, a ponovno ga uzela kad je imao oko dvije godine, pa onda ne znam kako ga je to dojial do godine i pol. Mozda na daljinu <
>Anyway, ja sam s ovim malim unaprijed govorila kako necu dojiti, cak sam se raspitivala oko
omergona za prestanak laktacije, razgovarala sam s ginekologom nakon poroda o tome i na kraju, vidjevsi misa, odlucila pokusati. U bolnici sam mislila da je stvar laktacije koja se jos nije uspostavila, da je tu problem, i uporno ga stavljala na prsa, odlucna da cu ovaj put uspjeti. Cak sam bila ponosna na sebe sto se mlijeko pojavilo, sto je mis imao puna usta mog mlijeka, ali.. Stvar je bila sasvim drukcija, laktacija se uspostavila, ona pocetna, ali on zbog frenuluma nije mogao prihvatiti
adavicu kako treba. U bolnici je pao skoro pol kg zbog toga, u pet dana, a nisu ga htjeli nahraniti. Pri odlasku, pedijatrica mi je rekla da dajem flasicu dok si on ne uspije navuci rijecima da necu valjda dijete drzati gladnim. Zanimljivo je da mi nitko nije spomenuo frenulum kao jedan od problema koje mis ima. Tek kad je patronazna dosla, a dosla je dva dana po izlasku iz bolnice pokazala mi je njegov frenulum i pitala me imam li problema s hranjenjem. U tom trenu nisam mislila da imam problem, on je visio na meni 24 sata i vukao kako je vec mogao, sto bi znacilo pol minute vuce deset spava, pa urla, stipa me i sve ostalo jer ne moze navuci. ja ga skinem s dojke, pritisnem, vidim mlijeko sprica, a on ne guta, nista... Tu sam pocela traziti po netu, naisla na tekst Roda, zvala pedijatra poznatog na Re
u, zvala svog, procitala u nekoj knjizi sve sto se dalo o tome procitati. Pa sam odlucila, sebe radi, da cu mu noc dati flasicu. Prvu flasicu jeo je dulje od sata, a rijec je bila o samo 70 ml. I dan danas jede oko 45 minuta, tj. malo vuce, pa se odmara, pa opet, sto je nesto sasvim drukcije od sw koji nikad nije htio vuci s dojke, ali je flasicu jeo za najdulje deset minuta. (sto sam povezivala s tim da je rodjen kao nedonosce i da su ga tih desetak dana u bolnici hranili na flasicu, kao sto i jesu). Pa sam ga stavljala svaki dan i kad je trebalo i kad nije trebalo na prsa, satima bi mi visio na meni, i onda kad bi stvarno bio crven od muke i urlao kao da mu nisam dala jesti od rodjenja, dobio bi prehipp. I tako danima. Sto je najgore, produkcija mlijeka se jednostavno smanjila, a i nakon sto bi ga maknula s prsa svojski bi prionula na izdajalicu. I onda se nadje sveki da mi objasni (pausalno, naravno, jer ona od svega toga nist nije vidjela) da nisam bila dovoljno uporna i da danasnje generacije (me included) jednostavno daju flasicu jer je to jednostavnije od dojenja (sto nema veze s vezom, al ajde). Eto, zato sam alergicna na to kad mi se netko o
ati tim pitanjem. Uvjetni mi refleks govori da iza tog pitanja slijedi prodika. Koju uopce vise ne zelim slusati. <
><
><
><i></i>

[Mishica]

Evoi ja mama flasicarka i zbilja ne znam sto bi odgovorila zasto me smeta(lo) kada bi netko pitao da li dojim.<
>Zapravo samo pitanje i nije tako strasno kada ljudi ne bi imali one zgrozene face kada bi rekla da ne. <
>Jednom sam odgovorila na takvo pitanje da li dojim sa Ne, ne da mama. Cisto iz zeznacije jer mi je vec pun kufer bio takvih pitanja,ali sto me nakon toga slijedilo <
>Sto to ljude
iga??? I da ne zelim to je skroz u potpunosti moja stvar i stvar moga djeteta.<
>Nije problem u samom pitanju koje me danas upoce ne dira,vec u ljudskoj reakciji ukoliko je odgovor flasica.<
>A i sto je sw mama rekla, nakon poroda te svasta pere,hormoni, umor, i onda ti jos netko treba lekciju drzati!<
>Eli je spomenula pitanja o porodu,tezini i sl, ali nitko ne popuje ukoliko si rodila dijete 3,3 kg, ili ako si rodila na carski ili vaginalno.<
>ALi o dojenju svi imaju poglavlje za odrzati predavanje!<
><
>Osobno ja svoje dojenje iliti nedojenje smatram svojim neuspjehom ali sam danas presla preko toga.<
><
>I ovim putem se zelim zahvaliti mojoj mami koja je uvijek odgovarala na takva pitanja rodbine.<
>I svom MM-u koji mi je jos dok sam u bolnici plakala rekao: gle stara,svejedno je,glavno da nam je dijete zdravo.<
>I sve koje poznajem.... <i>Edited by: Mishica at: 29/7/06 21:33<
></i>

[kremshnita]

eli, ja sam vrlo često pitanje "dojiš li?" doživljavala kao zadiranje u intimu, odnosno ojećala bih nelagodu kada bi me to netko pitao, iz razloga što sam osjećala strašnu grižnju savjesti jer mi je dijete na adaptiranom. da sad ne ponavljam po stoti put šta i kako, sve sam napisala na ovom i na drugim topicima.<
>svjesna sam da je to do mene, da je problem u meni, da oni koji pitaju ne čine to u lošoj namjeri (vjerojatno nema nikakve namjere, pitaju čisto informativno, kao i "koliko je beba bila teška?" npr.), ali svejedno sam se osjećala loše. osim grižnje savjesti, bila mi je muka objašnjavati po stoti put zašto ne dojim i što se u bolnici događalo, jer sam, čak i kada nitko nije ni tražio objašnjenje, ja imala potrebu objasniti i na taj se način valjda još jednom opravdati i sebi i drugima zašto ne dojim.<
>ostavljam ti za pravo da je to samo obično pitanje, bez skrivene namjere, ali bez obzira na to mene je svaki puta ubolo. samo što sam to uvijek nastojala ne pokazati, upravo iz razloga jer sam svoj iracionalni film bila u stanju izracionalizirati <i></i>

[swenova mama]

Quote:čak i kada nitko nije ni tražio objašnjenje, ja imala potrebu objasniti i na taj se način valjda još jednom opravdati i sebi i drugima zašto ne dojim<
>da, ovo i mene proganja, bas sam razmisljala cmu cijela litanija o tome kako d. ima frenulum i ne moze vuci kao sve druge bebe ako vec nemam griznju savjest. A mislila sam da sam se toga rijesila <
><
><
><i></i>

[pulse]

Pa evo mog objasnjenja zasto me svaki put ubije u pojam kad me neko pita da li dojim (a pri tome se u tonu glasa prepoznaje da ta osoba NARAVNO podrazumijeva da dojim). Poslije sveg truda i mucenja koje sam vec opisala na ovom forumu, a mislim da sam zaista dala sve od sebe i odustala onda kad je bilo potpuno ocigledno da vise nema smisla dalje i kad su mi od mlijeka ostale samo kapljice koje sam bjesomucno cijedila satima, bila sam u strasnoj emoivnoj krizi i ocaju. Osjecala sam se kao da mi je neko umro. Mislim da me sve ucesnice foruma koje ne doje odlicno razumiju. Dakle nerestano sam plakala i bez obzira na sav ulozeni trud uvijek mislila da sam sama uprskala stvar. Iako je proslo vec neko vrijeme i cini mi se da sam donekle prevazisla patnju (ali nikad necu prezaliti do kraja), jos uvijek mi se desava da povremeno zapadnem u ocaj, plakanje itd. a pogotovo kad me na to vrati necije pitanje da li dojim i izjava tipa "ja sam moje prvo dijete dojila godinu i po a drugo dvije godine". Zbog toga svaki put kad me neko pita dojim li, to je kao da mi sipa so na ranu i da me ponovo vuce na dno s kojeg nastojim da isplivam... if you know what I mean<
><
><
>PS. kad bih dojila vjerovatno mi ne bi uopste smetalo da me neko pita da li dojim vec bih sa radoscu odgovarala "da, naravno" i bila bh presrecna.<
> <i>Edited by: pulse at: 2/8/06 10:06<
></i>

[dodoli]

Evo ja imam oba iskustva,prvu curu uopce nisam dojila a drugu uz 1 bocicu dnevno 9 mjeseci.I lijepe i zdrave obje,a bome i pametne!<
>E sad meni tu nesto nije jasno.Zbog cega se opcenito ne dozvoljava reci da neka mama ima malo mlijeka. <
>Meni je logicno da ako postoje zene koje imaju pojacanu laktaciju,kojima je krevet ujutro mokar od mlijeka,koje godinu dana nakon dojenja jos imaju mlijeka,pa onda mora da postoje i one kojima je ta laktacija smanjena!Eto to mene nervira <
>Ja sam recimo jedna od tih sa smanjenom i imala sam ludu srecu da je moja beba prihvacala svih 9 mjeseci i cicu i bocicu.A isto se moglo dogoditi da je odbila cicu i sto bih ja onda bila neka nemajka koja izmislja da nema dovoljno mlijeka?!<
>I jos nesto,ako je dojenje tako jednostavno,prirodno i svima moguce-zasto nam trebaju sve te informacije oko toga?Onda znaci da to nije bas kod svih isto,kao sto netko ima gustu kosu,a neko dvije dlake na glavi <
>Vidila sam da sam ovo vec napisala,oprostite otkako ne dojim mozak mi ne radi do
o D-06/2000<
> L-09/2005<
><
><i>Edited by: dodoli at: 3/8/06 23:12<
></i>

[eli]

dodoli, ovo je off topic. istina je da je maximalna laktacija različita. rijetke su žene koje mogu navući po tri litre dnevno, ali i one kojima je priroda dala maximum koji nije dovoljan za prehraniti jednu bebu (blizanci su druga spika, to ne može svatko, ali mogle bi mnoge). <
>dojenje je prirodno, ali mi smo se našim životom odmakli od prirode i trebaju nam informacije. u trudnoći, a ne kad je beba već na boci. s druge strane, da nema drugih adekvatnih izvora hrane i nema informacija mnoge mame koje odustaju uspjele bi nakon nekog vremena, prirodno, ali uz pretjeranu patnju, nesigurnost i ostale popratne pojave. zato mislim da su adekvatne info jako bitne, da se spriječe problemi koje je moguće spriječiti i pomoći na početku problema, a ne kad mlijeko gotovo presuši ili se
adavice doslovno raspadaju, a mama je psihički u daunu. <i></i>

[dodoli]

eli zasto bi ovo bio Pa mislim da ako zene prihvate cinjenicu da nemaju dovoljno mlijeka ne trebaju osjecat griznju savjesti.Ma naravno da i ja mislim da su informacije jako bitne(izmedju ostalog zato i jesam ovdje) nego to upravo potvrdjuje cinjenicu da danas vise nista nije prirodno.E sad sam stvarno D-06/2000<
> L-09/2005<
><
><i></i>

[nela5]

POZDRAV SVIMA1
HTJEDOH RECI DA ME UOPSTE NE GRIZE SAVJEST STO NE DOJIM SVOJU CURICU, ONA SUPER NAPREDUJE, VESELA JE I ZDRAVA.
NA POCETKU MI JE SMETALO KADA ME PITAJU DALI DOJIM, ALI SADA KAZEM<PA>, I TAKO IH SKINEM SA VRATA. STVARNO SU SVI DOSADNI, I TO NE SAMO PO TOM PITANJU, SVAKO NADJE ZA ZGODNO DA PRIMJETI DAL JOJ JE MOZDA HLADNO ILI VRUCE, ITD,A U SETNJU KADA ODEM TO JE HAOS, ONE BABE NEMAJU STA RADITI NEGO ISPRAVLJAJU KRIVE DRINE!!!!
SAMO TREBA BITI HLADAN I VIKATI YES YES

[nela5]

GORNJI DIO TEKSTA JE GRESKOM IZBRISAN, PA CU DA PONOVIM, KADA ME PITAJU DAL DOJIM JA KAZEM NARAVNO DA DOJIM, I TAKO IH SKINEM SA VRATA!
POZDRAV SVIMA

[mamashnita od noje]

hmmmm... mislim da grižnja savjesti nema veze s drugima koji postavljaju pitanja, nego samo i jedino s tobom.
no, nevermind.

[Mishica]

naravno, ali nikako ne pomazu komentari drugih ljudi koji komentiraju da ti nesto krivo radis.
Samo pojacava osjecaj.

[nela5]

jeste, to je samo dodatno mucenje, a ne znam ni sta to ljude briga!
kao da nemaju nista drugo da pitaju vec to!!!!!
ili nesto slicno, tipa, da joj nije hladno?, pa zar je vec izvodis vani?, a beba ima 3 mjeseca, itd...
vole ljudi da zabadaju nos gdje ne treba, nekada mi dodje da ih posaljem gdje im je mjesto........

[azaleica]

ja poludim kad mi netko kaže "svaka majka ima dovoljno mlijeka i može dojiti" Iako sam imala strašnu želju za dojenjem, nije bilo dovoljno mlijeka, ma koliko se ja trudila.Mislim da je i moj trud oko dojenja doveo do još veće moje iscrpljenosti, a onda i nervoze bebe..prvo stavljanje na cicu, ona ne vuče ništa ili jako malo, onda spremam adaptirano..pa se idem izdajati..i tako danju noću..situacija je bila sve gora..Sada smo samo na adaptiranom i bebica je puno mirnija..

[Ivana_D]

Ja sam Lanu dojila nekoliko dana, djete se mucilo bilo gladno izgubilo 300 grama. EEE sad bi ja odmah odsjekla prst onome ko bi upro prstom u mene sto je ne dojim. Znaci neka dijete doji iako nema sta da doji.
Pomogla sam i sebi i bebici kad sam je prebacila na formuli.

[MARINAmama]

>Uslijedila je temp. 4o, 3 puta na hitnoj, mastitis, zacepljen jedan kanalic, beba ne moze izuci, izdajalica ne moze, na kraju nakon 10 dana mi je treci put doktro rekao da bi trebalo uzeti Bromergon, lijek za prestanak laktacije, jer da cu inace zavrsit na operaciji.<
<i></i>

Potpisujem!Samo sam ja od Marinog 17og dana dobila temp pa hitna pa opet temp 40 pa hitna...u biti me dotukla moja mama koja mi je nabijala griznju savjesti ako prestanem da sam losa majka ...uh i sad sam ljuta na nju zbog toga....krvnicki sam dogurala s dojenjem do bebinog 2. mjeseca...suze i vriskanje pri svakom podoju na desnu dojku...Svakih pola sata izdajanje..po 300 ml mlijeka bi izaslo...i samo se stvaralo novo..a onda zacepljenje,..stvorio se apces i na kraju sam hitno zavrsila na operaciju...na kraju su otkrili da sam imala neku bakteriju koja je zacepila kanale desne dojke....
Uglavnom..jos uvijek me grize savjest bez obzira sto sam doslovice vristala od bolova za vrijeme dojenja...moje mace je super napredovalo na dojci...ko sta kazete..i sad bi joj dok se mazimo htijela ponudit da ciki... ...

[mandarina]

Uh...još uvijek sam slaba na ovakve teme...i još uvijek prosuzim...
a što bi rekla nego "i kod nas identično"...
al njegov pogled kad siki (dok je sikio) je nešto nezaboravno, a onaj "bočicasti" kao neko odrađivanje...
svjesna sam svih nutritivnih prednosti dojenja i "mana" adaptiranog (i po tom pitanju davno posložila stvari na svoje mjesto),
ali za mene je dojenje bilo puuuuno više od same prehrane.
I za tim osjećajem najviše žalim.

[camelia]

Eto to kaj je rekla swmama....agresivna kampanja dojenja....to mi je najgore od svega!Znaci da mi koje ne dojimo nismo dobre i pozrtvovne majke.....Koliko vidim ja i cijela moja generacija,i narastaji prije i poslije su odrasli na ..mislim da se zvao bebiron....i kaj nam fali????
P je dijete sa pp i srcanom greskom i jednostavno nije imala snage za vuci.K je zdravo dijete koje je dobilo zuticu pa je bila tak uspavana da ni ona nije vukla,pala na tezini,a onda su nas i drugi problemi napali i ja sam prestala sa dojenjem.ne vidim na njoj da joj fali moje mlijeko....sretna je ,zdrava i vesela beba,po noci se naspavam i ja i ona,a i ostatak obitelji ;-)
Nemam griznju savjest.

[Donatra]

Camelia potpisujem :juhu

[petarpan]

zašto se mame koje ne doje uvijek osječaju prozvanima i povrjeđenima od onih koje doje ili od kampanja?!

ja ne dojim više. dojila sam, jedno kraće vrijeme. znam što je dovelo do nedojenja i da ,ponekad imam grižnju savjesti jer nisam znala nadvladati jednu bol koja me odvela na put nedojenja.
ali sam pro-doječe nastrojena. zato što znam koliko mi je bilo lakše dok sam dojila, a koja je cijela komplikacija oko bočice.

mislim da se prozvanima osječaju one koje nisu načisto sa samom sobom.
jedno je odustati od dojenja iz medicinskog ili bar nekog donekle poštenog razloga, a drugo zato kaj mi se ne da i zato kaj će mi se sise objesit...

tko je odlučio iz sebičnih razloga uvijek će ga negdje potajno svrbit agresivna kampanja o dojenju.

[mamashnita od noje]

petarpan ne bih tako olako osudjivala majke koje ne doje pa je ova tvoja recenica prilicno neumjesna, barem na ovom podforumu, a pogotovo na ovom topiku:

mislim da se prozvanima osječaju one koje nisu načisto sa samom sobom.

.
ne znas koja je majka zbog cega prestala dojiti ili nije dojila uopce. i nije griznja savijesti jedino zbog cega se nedojilja moze osjecati lose. ja recimo nisam imala klasicnu griznju savijesti u smislu "mozda sam mogla, a nisam", ali sam se osjecala jadno i i lose sto ne mogu svom djetetu pruziti najbolje, vec samo nadomjestak. kao da sam ga iznevjerila, kao da sam ga vec u samom startu osudila na losiju kvalitetu jer je moje tijelo zakazalo. i plakala sam i grizla se.
zato, ako nemas neku rijec utjehe i razumijevanja, ili slicno iskustvo za podijeliti, molim te nemoj na ovom topiku olako osudjivati majke koje se i bez toga osjecaju lose, ona gore kvotirana recenica mi zvuci bas nekako grubo. a opet, vidim da i ti pises o griznji savijesti

ponekad imam grižnju savjesti jer nisam znala nadvladati jednu bol koja me odvela na put nedojenja.

nemoj tako olako osudjivati samu sebe ;-) , moze?