Griznja savjest i nedojenje

[petarpan]

rečenica koja počinje sa "mislim da" izražava moje mišljenje. koliko mi je poznato na njega imam pravo. nije mi bio motiv uvrjediti nikoga, ali, kao što rekoh, čim ne dojiš iz ovog ili onog razloga, osječaš se uvrijeđenim ili prozvanim, zar ne?!

ja se apsolutno slažem s tim da ne možemo osuđivati nekoga bez da znamo pozadinu priče, ali, sorry, pročitaj još jednom pa vidi osuđujem li ja?!
ja izražavam mišljenje.ne osuđujem nikoga.
i opet, iz iskustva znam da se najviše prozvanima osječaju i/ili ih iritiraju jake kampanje za dojenje one koje ne doje iz isključivo sebičnih razloga.
dakle, ne sve mi, nego VEČINOM one koje ne doje iz tih razloga.

ja pozdravljam svaku takvu kampanju, koja me, iskreno rečeno, zazebe oko srca,ali mi je drago da se danas konačno polako vraćamo na pravi put. ako ti, ja, netko treći nismo mogle/uspjele/htjele, zašto ne bi tisuće drugih...

kako recimo takvima nije iritantna kampanja za ovo ili ono adaptirano mlijeko?! na svakom koraku naletiš na neku reklamu, što se za prodojeću reklamu i ne može reći...
to, naravno, nikom nije iritantno što lobi "gura" svoje i potiče majke da se okrenu od najboljeg.... tu se nitko ne osjeća prozvanim?!

[mamashnita od noje]

petarpan, ljubazno te molim da otvoris novi topik o ovome o cemu pises na podforumu koji se zove Vruce teme.
a ovdje pusti da pisu zene koje traze utjehu i lijepu rijec zbog toga sto sto nisu uspjele u dojenju.
hvala.

[petarpan]

mislim da se prozvanima osječaju one koje nisu načisto sa samom sobom.
jedno je odustati od dojenja iz medicinskog ili bar nekog donekle poštenog razloga, a drugo zato kaj mi se ne da i zato kaj će mi se sise objesit...

i samo da napomenem, ako netko nije razumio, rečenica koju si izvukla nije stajala sama. ovo je išlo zajedno...

pa, ako već treba nekoga osuditi, ja bih se prije odlučila za ,ajmo to nazvat, neopravdano nedojenje....
te iz istog ne vidim što je tu upitno ili ružno, grubo, kako već...

koliko sam uspjela isčitati, a priznajem da nisam čitala sve odgovore, većinom su tu mame koje ne doje iz nesebičnih razloga...
pa, ako je nekoga trebao "zasvrbit" moj post, to svakako nisu one...jer njih razumijem...

al ako ovdje ne smiješ izražavat mišljenje, za to ću se ispričat. za drugo ne osjećam potrebu.

[Virtuallmommy]

iz iskustva znam da se najviše prozvanima osječaju i/ili ih iritiraju jake kampanje za dojenje one koje ne doje iz isključivo sebičnih razloga

Ja sam jedna od onih koje su jako osjetljive na ovaj topic. Glede gore navedenoga, mislim da nisi u pravu. Iz svojeg iskustva.
A o dojenju i nedojenju se uvijek može naklapati. Možda ovdje baš i nije najbolje mjesto za bilo kakvo moraliziranje.

[petarpan]

evo, za kraj, kopirat ću tuđe riječi sa jednog drugog foruma, u nadi da ćete shvatiti što sam željela napisati :

"onda cemo se sloziti da ipak nije do onih koji pisu, nego do onih koji interpretiraju napisano. Mama koja je ok sa svojom odlukom ce procitati i biti ok, a ona koja jos uvijek zali i nije se pomirila ce biti uznemirena.

Znaci, dvije mame "nisu dojile" i jednu je povrijedilo drugu nije.

Nije do onog tko pise. Ne mozete nesto/netko povrijediti ako mu ne das "dozvolu" da te povrijedi "

i

"Svaka mama koja nije uspjela s dojenjem, ali koja je razrijesila svoje osjecaje, svoju griznju savjesti, koja je prihvatila cinjenicu da u datom trenu nije mogla dati vise, ta mama se nece osjecati napadnutom kroz ovakve komentare. Jer je sama sebe prestala optuzivati.

A sve mame koje se osjecaju napadnuto kroz recimo promociju dojenja (nase plakate, rijeci da 99% njih moze dojiti itd.) znaci da jos uvijek nisu razrijesile svoje osjecaje, da jos uvijek jako zale, i da prvenstveno one same sebi nisu oprostile sto nisu uspjele s dojenjem

Oprostite si... prihvatite da niste mogle drugacije u datom trenutku.. naucite nesto iz tog iskustva.. i krenite dalje

Od srca vam zelim da to spoznate sto prije i da nadjete svoj mir"

[mamashnita od noje]

petarpan, ti si ovdje u misiji da nam otvoris oci?
i btw, jako je nepristojno i izvan svih forumskih nacela i principa kopirati postove s drugih foruma. pozdrav rodama

[Ana M]

Evo, i ja ću nešto otvoreno napisati na ovu temu.

Danas, nakon skoro godinu i pol od rođenja svog Vite otvoreno ću reći da mi uopće nije žao kaj ga nisam dojila. Na početku, jesam, ali samo na početku kad je V. plakao od gladi dok sam ja na brzinu morala napraviti bočicu. Tu i tamo sam se živcirala zašto je pojeo 100 ml, a ne 150 ml, ali kad sam vidjela kako dobro napreduje i kako je zadovoljan, bila sam i ja zadovoljna.

Vito nikada dosada nije bio bolestan (lažem, imao je trodnevnu groznicu sa 9. mjeseci života). Dali će kasnije biti bolesniji zbog toga što ga nisam dojila , zaista ne znam.

Također priznajem da sve moje frendice (njih 6-7) nisu dojile djecu dulje od 5-15 dana i ta dječica su prekrasna, pametna, zdrava, napredna, vesela, sretna i nimalo se ne razlikuju od nedojene djece.

Sada čekam drugu bebu. Naravno, želim dojiti, bila bi luda kad bi rekla da ne. Već sam odlučila ići na Rodin tečaj za dojenje gdje ću im otvoreno reći da nisam dojila, jer nisam bila psihički spremna, nadam se da će mi dati dobar savjet za drugi put.

[pale]

Ne mogu a da ne napišem i ja nešto
Jako sam željela dojiti, gotovo sam bila sigurna da ću ja dojiti, informirala sam se i bila sam spremna. A onda u 35 tjednu trudnoće hitan carski, beba u inkubatoru, ja u šoku, a mlijeka nigdje. Peti dan je bilo toliko da sam iz obje dojke uspjela izdojiti 20 ml koje nisu htjeli dati bebi jer je bilo malo . Šesti dan odem na neonatologiju prvi put dojiti svoju bebu i ona povuće 10 g i kažu mi super. Dođem opet kasnije i ne daju mi bebu...kažu da ju je jako izmorilo dojenje i da se probam izdojiti pa će joj to dati. Naravno izdajala sam se svakih 2 - 3 sata i ništa, izdajala sam se na prazno. Kad sam došla kući opet isto ( savjetovali su mi u bolnici da joj dam adaptirano, pa ako dobijem što mlijeka da se izadajam da se ne umara sisanjem ), ali mlijeka jednostavno nema i tako skoro mjesec dan, svaka 2- 3 sata na prazno kao doči će kad ono ništa. Zvala sam rodin SOS telefon pomoći nije bilo ali sam od njih dobila podršku da sam sve pokušala Nikad me nitko na rodinom SOS telefonu, na forumu ili na kavicama nije optuživao niti rekao išta loše.
Jako mi je žao što nisam dojila i nikad to neću prežaliti. Još uvijek se pitam da li je bilo rješenja, a ja ga nisam znala. Užasno mi je zbog toga, ali sa druge strane hvala Bogu pa postoji adaptirano jer samo zahvaljujući njemu moja buba je sada pored mene

[mamashnita od noje]

Jako mi je žao što nisam dojila i nikad to neću prežaliti. Još uvijek se pitam da li je bilo rješenja, a ja ga nisam znala. Užasno mi je zbog toga, ali sa druge strane hvala Bogu pa postoji adaptirano jer samo zahvaljujući njemu moja buba je sada pored mene

ovo sve govori.

[Virtuallmommy]

Meni je zanimljivo to što se svako malo nađe netko tko osjeća potrebu ukazivati na pravi put nama "needuciranima".

[petarpan]

[quote="mamashnita od noje"]petarpan, ti si ovdje u misiji da nam otvoris oci?
/quote]

ma ne, žao mi je što se nismo razumjele, ja sam na ovaj forum došla prvenstveno radi mogućnosti razgovora o adaptiranom. također sam ovdje vidjela kako mame pišu, povrh ostalog, da ih iritiraju kampanje za dojenje, te sam izrazila svoje mišljenje na istu temu.
to je i dalje moj stav, i jasno mi je kako se osjeća majka koje nije uspjela, sa njom se mogu poistovjetiti i shvatiti, ali ono što cijelo vrijeme govorim i što mi zaista nije jasno je to zar nije ljudski i normalnije da, ako mi nismo uspjele, podržimo kampanju za dojenje za tisuće drugih mama koje će sutra biti na našem mjestu?!
ono što me iritira ne gledam, svrnem pogled...

ali eto, očito da se ne razumijemo i očito da različitost stavova ovdje nije dobrodošla. jasna mi je i vaša osjetljivost na tzu temu, ja sam to nadišla, ali dočekati nekog na nož zato što se ne slaže s kojom o vas i direktno se osjetiti prozvanim....hm...ne znam što bih rekla.

želim vašim mališanima i vama svu sreću ovoga svijeta, da nađete način kako da nadiđete ono što vas smeta i boli i puno, puno tolerantnosti na putu do tamo.

lijep pozdrav.

[ponosna mama]

Ja sam u trudnoći jako puno čitala i učila o dojenju. Čak sam bila i u Rodinoj radionici o dojenju a svejedno sam dojila jako kratko. Usprkos educiranosti jer ipak, teorija je jedno a praksa drugo. Mlijeka sam imala jako, jako malo. Išlo nam je jako teško, bradavice su mi bile u ragadama. Izdojiti sam mogla vrlo malo i to jedino pod tušem. Držala sam se onoga što sam znala - samo stavljati bebu na cicu i mlijeko mora doći. Bila sam skroz iscrpljena, ništa nisam jela sam sam pila puno tekućine. I trpila bol jer sam zaista htjela dojiti. No na kraju sam se od straha za vlastito dijete slomila i dala mu adaptirano. Nisam mogla podnijeti da mi je dijete gladno. I ne mislim da sam bila sebična.

Leon je zdravo i veselo dijete. Zadnji put je imao šmrkavi nosić u 11 mjesecu.

Petarpan, kako da se ne osjećam napadnuto zbog mog neuspjelog dojenja kad se masa forumašica na Rodinom forumu zgraža kad vide mamu koja djetetu daje flašicu. Pa se zgražaju kako možemo djeci gurati tu gumu u usta, kako je to je žalosno, pa same donose zaključke kao i ti, da mama ne doji jer ne želi da joj se cice objese itd.
A tek komentari kako je dokazano da su djeca koja su na adaptiranom glavata, manje inteligentna i uspješna u životu od dojene djece i slično.
Naravno da me takvi komentari smetaju i vrijeđaju. Tebe ne vrijeđa da ti netko kaže da ti je dijete manje inteligentno ili vrijedno od dojenog djeteta?

Dojenje je jedan samo mali, MALI segment majčinstva. Postoje puno bitnije stvari u životu djeteta od dojenja. Barem ja tako mislim.

Apsolutno podržavam dojenje. I drugi put ću pokušati dati više od sebe.

[thalia]

A tek komentari kako je dokazano da su djeca koja su na adaptiranom glavata, manje inteligentna i uspješna u životu od dojene djece i slično.

molim????
tko je to uopće mogao sročiti u glavi, a kamoli napisati?
ijope

btw. eto mene s adaptiranog, al nisam baš nešto glavata

Dojenje je jedan samo mali, MALI segment majčinstva. Postoje puno bitnije stvari u životu djeteta od dojenja. Barem ja tako mislim.

Apsolutno podržavam dojenje. I drugi put ću pokušati dati više od sebe.

ovo potpisujem.
iako sam uspjela dojiti i još dojim, ali je u početku bilo strašno. prestrašno. kao i kod tebe.
ali samo zbog toga što dojim ne smatram se boljom majkom u startu.

i užasno mi je kad vidim da netko nekome sudi. a suditi nekome kakva je majka svom djetetu...... ufffff.

lijepo englesci kažu: try walking in my shoes pa se onda čujemo.

[swenova mama]

petarpan, ja sam jedna od onih koje beskrajno zivciraju kampanje za dojenje. Pogotovo ove kod nas cija je agresija prevrsila mjeru. jer ne ide a nikakvom porukom o dobrobiti dojenja vec izravno ponizava i vrijedja zene koje nisu mogle ili zeljele dojiti.
Odi malo na Rodine strane (a vidim da si tamo bila) pa procitaj hrpu gluposti, neistina i poluinformacija koje se pisu o adaptiranom mlijeku. Pa da vidimo kakva je to kampanja za dojenje.
Sve mi odavde dobro znamo dobrobiti dojenja. Ali iz nekog razloga (koji mozda objektivno uopce nije dostatan za prestanak dojenja) nismo dojile. I sto sad?
jako je malo, premalo zena koje su odlucile ne dojiti zasto sto bi im se dojke objesile (sto uopce nema uzrocno posljedicnu vezu) da bi ti to ovako produdjivala. Puno nas je vise kojima je tijelo zakazalo u segmentu u kojemu smo mislile da ce sve ici kao podmazano, pa smo iz vlastite nesigurnosti prekidali s dojenjem. Ima nas koje smo imale medicinske probleme. Ima nas koje smo bile sigurnije u mililitre u flasicama nego u nase tijelo i prirodu. Ima nas raznih.
To jos uvijek nije razlog da dodjes s ovakvim stavom koji podupires "tvojim iskustvom" koje se, nemoj se uvrijediti, ali uopce ne moze smatrati signifikantnima za bilo kakvo statisticko istrazivanje.
Ovaj je topic zamisljen kao pomoc zenama koje u prvim danima majcinstva dok jos blude po hormonalnom tsunamiju da se zive ne pojedu jer im sa svih strana navire kako su nemajke godine koje ce, maltene, sutra osvanuti na naslovnicama tiskovina jer ne doje, da smanje tenziju i spoznaju da za svoje dijete cine najbolje sto mogu te sekunde i da je to samo dio majcinstva koji im ne jamci ama bas nista drugo u zivotu tog djeteta. Ako se s time ne slazes, ne moras ni komentirati na taj nacin, a jos manje odmah oduzimati mogucnost odgovora pausalnom recenicom da se ionako uvrijedjene mogu naci samo one koje imaju necistu savjest jer su prestale kako im se dojke ne bi objesile. Sto jako smrdi na svojevrstnu zatupljenost u pitanjima dojiti ili ne dojiti.
Osobno, meni je svejedno zasto je zena prestala dojiti. Mozda nije ni zeljela, sto to mene briga. meni je vaznije da ta ista zena ne istraumatizira dijete dojeci ga do skole (znamo li nastaju li tako traume ili ne) ili ga doji, ali ga, recimo, doma mlati. Ili mu ne daje nista jesti osim svojeg mlijeka, a dijete, recimo, pada na tezini i umre od toga sto ona nema to mlijeko. a ima i takvih slucajeva. Sto onda to dijete ima od tog dojenja? Nisam za glorifikaciju nicega.
Cijeli pdf je zamisljen kao pomoc tim istim majkama da se snadju u sivoj zoni proizvoda koji se ne moze reklamirati, o njemu se ne moze javno pisati i samim time uskracena je informacija koja je pokatkad jako, jako vazna.
ne volim kad se pojavi netko tko ima za potrebu propovijedati o tome kakve smo mi. Prvo se zapitaj kakva si ti, a onda nama reci sto smo i tko smo. Lijep pozdrav.

[ponosna mama]

thalia
Nemam sad vremena tražiti, ali na jednom topicu su bile ispisane posljedice prehrane adaptiranim milijekom a među gomilom navedenih stavki bile su i ove koje sam navela. I svako malo izroni sličan topic sa istim glupostima. Zato sam i otišla s Rodinog foruma.
Svi mi znamo da je majčino mlijeko najbolje za dijete, toliko sam inteligentna da to i sama znam bez ikakve promocije dojenja. Ali zaista ne želim čitati kako je adaptirano mlijeko otrov ili zlo kako je napisao jedan forumaš. Promoviranje dojenja na osnovi zastrašivanja mi nije u redu.

[Kiki The Boss]

Drago mi je da postoji mjesto gdje se može otvoreno razgovarati i o ovim situacijama, jer evidentno je da postoji puno žena koje imaju isti problem.Bezobrazno je napadati žene koje ne doje iz opravdanih razloga i optuživati ih za nedostatak truda u vezi dojenja.Naravno da postoje i takve majke ali mislim da ima puno više onih koje iz objektivnih razloga prestaju s dojenjem. Još veću grižnju savjesti bih imala ako bi moje dijete pretrpilo nutritivni deficit jer mlijeka jednostavno nema dovoljno.Ja još uvijek pokušavam dojiti Kiaru no to rijetko završi uspješno. Meni je najveći problem kod dojenja to što Kiara brzo izgubi strpljenje, plače i gura dojku od sebe. Dojku joj nudim često ali većinu puta to ne traje duže od minutu-dvije jer počne užasno plakati. Pokušala sam i s čestim izdajanjem u nadi da će se količina mlijeka povećati ali nula bodova. Jedva uspijem izdojiti i tih jadnih 10 ml. Kad pokušam ručno izdajati uspijem izdojiti samo nekoliko kapljica. Problem s dojenjem započeo je otprilike kada je Kiara navršila 4 mj. i to vrlo suptilno, prvo sam primjetila da je nervozna nakon hranjenja te sam potencirala broj podoja da se poveća produkcija mlijeka no Kiara je postala sve nervoznija i vidljivo nezadovoljna poslje podoja. Izdajanje također nije pomoglo. Onda se dogodilo to da više nisam nikako uspjevala izdojiti više od 10 ml a Kiara nije htjela sisati. Hitno sam otišla kod pedijatrice da vidim što dalje i ispostavilo se da je Kiara u 1mj (koliko traje da cijela priča ) dobila samo 200 g. Pedijatrica je digla frku da joj hitno dam formulu i to je to. Kiara je poslje uvedene formule jako zadovoljna. Jako mi je žao što jako malo uživamo u dojenju ali situacija je takva kakva jest i s tim se moram pomiriti. I nitko me ne može uvjeriti da je nestajanje mlijeka posljedica toga što se nisam dovojlno trudila. Dala sam SVE od sebe a mlijeka ipak nema dovoljno.Kad god uspijem nešto malo izdojiti dam joj na bočicu, a dojku ne želi ni primirisati. Uporno okreće glavu od dojke i vrišti.Doslovce joj prisilno guram dojku u usta u nadi da će povući kapljicu dvije,što mi uspjeva sve rjeđe.I to je to. Svjesna sam da bi u ovom trenutku šteta zbog neuvođenja adaptiranog bila neusporedivo veća od beneficija koje dobiva dojenjem i za Kiaru je ovako bolje. Ne želim izgladnjivati svoje dijete, a sa žaljenjem i nostalgijom za dojenjem ću se morati nekako nositi. I ne osjećam žaljenje zato što se nisam potrudila dovoljno, znam da se i još uvijek trudim da dobije ono malo izdojenog što imam i da barem malo sisa, nego zato što meni nedostaje taj feeling. Puno pozdrava svima!

[swenova mama]

kiara84, pokusala si, uspjela si dulje od mnogih od nas, odlicno. Sad se prestani gristi i daj djetetu ono sto najbolje mozes sada. majcinstvo nije (samo) dojenje, majcinstvo je i to da odustanes jer vidis da se mucite.

[cry3]

nego zato što meni nedostaje taj feeling

Ovako i meni.

Ja i ne znam što se kod nas dogodilo. Nakon dosta problema u bolnici i na početku kod kuće (regade...uvijek ona pitanja ima li dovoljno mlijeka...dijete ti je gladno..) ustalili smo dojenje. Ispočetka je nekad znao dobiti adaptirano navečer i to negdje do tri mjeseca. Onda sam se navečer počela izdajati i dodavala mu izdojeno, tako da je do skoro 6 mjeseci isključivo dojen.
Onda je taj šesti mjesec dobio 300 gr. osjećala sam se grozno i počela sam mu nadodavati adaptirano, počeo je lošije spavati pa nisam imala snage za večernje izdajanje, počeo je nadohranu....količina mlijeka se smanjila, onda je par dana imao temperaturu, uopće nije htio cicu..zatim mu se začepio nos i opet nije htio sisu... malo je pocica ujutro dok se razvlačimo po krevetu...i sad se pitam da li je ono jutros bio naš zadnji podoj.

Pišem ovo jer se osjećam loše, jer sam i ja zadojena svim tekstovima o kojima pišete i osjećam se kao da nisam dala dovoljno od sebe. Ne znam da li me možete razumjeti vi mame koje ste dojile manje ili niste uopće, ali ni ja nisam ispunila nekakvu svoju prvotnu želju-do godine dana.

Ponekad se vratim i sjetim se da sam taman uz sve to što se izdogađalo i ja imala krizu, bilo mi je teško i prestalo je biti uživancija..postalo naporno...kasnije kako sam manje dojila sve sam više uživala u tim trenutcima al je vidim došao kraj.
Znam da pišem smušeno..al nadam se da razumijete.

[Virtuallmommy]

Uf, da je meni bilo dojiti do šest mjeseci... Iz moje perspektive, ti si super uspješna. Ali razumijem da ti je teško.
Međutim, kad vidiš dječicu koja ni dana nisu sisala, a živa su, zdrava, pametna, napredna, ljubazna.... da ne nabrajam, postane ti jasno da nije to jedino važno. I da adaptirano mlijeko nije otrov.
U svakom slučaju, meni je to za drugi put jasno. Naravno da ću probati dojiti (jer je to bez daljnjega najbolja opcija), ali ako ne uspije, nema teorije da me neke gluposti bacaju u depresiju.
Elem, sad već oftopičarim, bit će sve super!

[cry3]

Hvala Vm..

[Kiki The Boss]

cry3 budi ponosna na sebe što si uspjela dojiti bebicu 6 mjeseci.Razumijem te u potpunosti jer sam i ja uz PUUNO truda uspjela dojiti svoju djevojčicu da bi se odjedanput morali suočiti s manjkom mlijeka i nedovoljnim prirastom težine.Bitno je da je tvoje dijete veselo i zdravo. Znam koliko je teško pomiriti se s činjenicom da nećeš moći dojiti onoliko koliko si planirala ali takav je život. Ne možemo uvijek postići ono što smo si zacrtali u glavi.Mislim da prestanak dojenja predstavlja veći problem za nas mame nego za naše bebe za koje je puno bolje da su na adaptiranom nego da pate jer su gladne.
Svi smo mi svjesni beneficija dojenja i da industrijski adaptirano mlijeko ne može biti bolje od prirodnog, majčinog no većina nas zaista nema drugi izbor. I nije pravedno da nas okolina tjera da se osjećamo krive jer navodno samo 1% žena zaista ne može dojiti. Dojenje je prirodan proces i kao takav ne funkcionira kod svih ljudi jednako jer nismo svi isti.Kod tako delikatnog prirodnog mehanizma normalno je da može doći do nekakve komplikacije koja rezultira neuspješnim dojenjem.Ja bih to usporedila s lancem-kad jedna karika nedostaje lanac puca-tako je i s dojenjem.

[duda24]

99% ili jos bolje SVE žene mogu dojiti.... ??

Tisucu puta sam to cula. 500 000 puta sam istrpila samilosno-optuzivacki pogled:"nisi mogla dojiti?" I onda objasnjavala sto sam sve radila , koliko sam se trudila, a pogled je ostajao isti ("samo nek ona prica...nije se trudila dovoljno"). Mislim da sam napunila jedno omanje more suzama i brigom da li sam ucinila sve sto sam mogla za svoje dijete.

Cinjenica je bila da se Junior rodio ranije, nije imao ni volje ni snage za vuci, (vagali su ga prije i poslije podoja i rezultat je bio cca 10-20 ml).
Izdajala sam se duga 3 mjeseca nespavanja, steriliziranja, bolova samo da dobije bar malo mog mlijeka. Njemu niti jedno mlijeko (ni moje ni adaptirano) nije prijalo. S 4 mjeseca i nesto sitno smo zapoceli nadohranu i konacno su prestale nase brige s prehranom.
Sada taj Junior ima 6 godina, sprema se najesen za skolu, vedro je, veselo i brbljavo dijete, pardon, momčić (koji i dan danas ne voli mlijeko, ali sve ostalo jede).

Prije 2 mjeseca rodila se MicaMaca. Cijelu trudnocu sam se veselila kako ce nam doci novi clan.
Bila sam spremna jako se potruditi oko dojenja, ali svjesna mogucnosti da dojenja mozda i nece biti.
Nazalost, ni ona nije mogla povuci vise od 5-15 ml premda se jako trudila, pa sam se izdajala, a zatim su mi nakon 1 mjesec zbog bolesti i lijekova zabranili dojenje.
Moja MicaMaca lijepo napreduje, smijemo se i mazimo, dobiva svu mogucu paznju, ljubav i kontakt od svih clanova obitelji. Malo mi je zao sto ne dobiva moje mlijeko, ali to nije propast svijeta. Tako mora biti.
Ali ljubavi, smijeha, mazenja i pažnje joj sigurno ne fali.

[Virtuallmommy]

Super!!!! Najgore je prvi put, poslije čovjek postane pametniji.

[mamashnita od noje]

malo idem u off topic, ali meni se nekako cini da bi mi s drugim djetetom bilo jos gore, odnosno da bih teze podnijela eventualni ponovni neuspjeh. a prvi sam podnijela tesko

[duda24]

Nije to neuspjeh. Jednostavno...nismo svi isti i prihvatila sam da je to tako... moja normala. Ima svojih nedostataka, a ja iskoristavam prednosti... napr. Junior je bio u ekstazi kad je mogao hraniti seku, a i tata koji put uskoči pa imam vise vremena za posvetiti se cijeloj obitelji, i sebi.

[Virtuallmommy]

Meni se to uopće ne čini. Ak ne ide, ne ide. Važno da je dijete sito i zdravo.

[IvaV]

A ne, to ni slucajno. Sve ovo sa drugim necu prolaziti(psihicki, mislim). Ali isto tako se svesrdno nadam da mi drugo dijete nece imati reflux kao P. Ako sam dobro upratila, ni ti ni Virt niste uopce dojile?
Mislim da je vama ipak puuuuno teze bilo, barem znam da bi meni bilo. Mi smo ipak i dojili i kombinirali, iako je dojenje cijelo vrijeme za nas bila muka. Mislim da je jos teze kada nisi imao sansu ni probati.

Ja se iskreno nadam da nam se isti problemi kada i ako nece ponoviti, da ce nam glavni problem kod dojenja biti djetetov skok u razvoju, pa cemo kukati kak je cijeli dan na sisi. Nes ti problema.

[Virtuallmommy]

Nažalost nisam uopće dojila. I da, bilo mi je grozno i plakala sam dva tjedna. Sad vidim da je bilo bez razloga. Tako nešto si ne mislim ponovo priuštiti.

[mamashnita od noje]

ja sam dojila dva - tri dana.

[swenova mama]

s prvim nisam dojila opce, s drugim sam kombinirala.