Meni je bilo naj gore cekanje na red za radjaonu i cekanje slobodnog mjesta u sobi (zapravo bilo mi je gore cekat red na radjaonu jer sam bila prvorotkinja i tako sam zeljela negdje leci ili sjesti - ali niceg nije bilo....).
Sestre su u Os bolnici na cetvrtom katu poprilicno neljubazne! Kad su me dovezli sestra mi je rekla da ce me za 5-6 sati dici i da cu se ici otusirati ali da ako prije budem trebala na toalet da ce mi donjeti patku, kako nisam htjela obaviti u patku strpljivo sam cekala ali nakon osam sati pitala sam neku drugu sesru (jer ove nije bilo) kada ce me dici da sam dosla u sobu prije osam sati i da trebam na wc, ona mi je rekla "pa jel bas morate na wc? pa sta ne mozete se strpiti"a sestra koja mi je dosal objasniti kako da dojim -rekla mi je evo ovako,ovako,ovako tako...ja nisam nista skuzila i bila sam joj jadnija (jer je mali malo teze prihvacao dojku pa mi je druga sestra lijpo objasnila i prve pute stavljala glukozu).
Bilo je jos nekih glupih situacija ali...proslo je! a da strasno mi je sto ti ne mjenjaju plahtu (ako prokrvaris).
Da i mi smo nosili pelene -ali za maramice nam nisu nista rekli.
Svaki dan smo morale praviti krevete i micati je nista ni slucajno nije smjelo biti na nocnom ormaricu (bas nisat ni casa!)...a cure koje su dobivale cvijece i drzale ga u sobi-njima su drzale predavanje...ja sam mojima odma rekla da ni slucajno ne nose cvijece i ono sto sam dobilia odma sam po puzu (muzu) slala kuci.
Nekad kad razmisljm o bolnici mislim da mi je boravak u bolnici bio gori od poroda!
Ali sestre na 2. gdje sam lezala na patologiji trudnoce bile su divne!
I babica je bila super - puz je slikao sve, proucavao posteljicu s babicom!
Sivala me 45min.i lijepo smo se ispricale-bas je bila super!
To sumoja iskustva!
Uglavnom sestre

uzas...katastrofa!
Od stvari sam ponjela sve (kao uvijek imala sam spisak koji sam pomno sastavljala)!