Meni je dojenje jedno prekrasno iskustvo koje sad još uvijek traje. Mala moja školarka ( 02.12.2000. ) je cicala do 13 mj a cicala bi još i dulje da nisam počela raditi ( trgovina, inventure i sl. ) pa je prestala postupno. Ali sa njom je to bilo super, uživala ona uživala ja. Kako nismo drugo planirali meni je bilo žao tog dojenja, to mi je falilo. I onda se desilo drugo
Ali eto problema odmah na početku. Ja sam si mislila, ma nema frke sa dojenjem, pa sve to znam, imam volju i sl. Ali nije bilo baš tako lako. Odmah u bolnici smo se razbolili pa su nas odvojili na nekoliko dana. Naravno, dobila sam mastitis, pa je muž u nedjelju prošao pola grada da nađe Aventovu izdajalicu ( nisam ju imala od male jer nam nije trebala ) kak bi to riješila. Ali nisam se dala. Bez obzira kaj su ga hranili na bočicu krenuli smo sa dojenjem. I htio je ali je to uvijek trajalo svega nekoliko min. Meni je to bio šok jer je mala uvijek barem 10-15 min cicala a on jedva 5. Koma. Ali mali ( 03.11.2006. ) je svo vrijeme dobro napredovao i papao samo cicu tak da sam se opustila nakon nekog vremena. Sada cica samo od 19 - 8. To su cca 4 - 5 podoja i uopće mi ne smetaju po noći. Kroz dan bi se on igrao sa cicom a kak ipak mislim raditi tj. naći posao neću ga kroz dan dojiti. Onda me sa dva mj uspio ugristi
Uglavnom, nije nam bilo lako ali nismo odustali niti smo ikad pomislili na to
Smatram da se ne treba opterećivati sa ml, količinom i sl. jer ako je beba dobro, ak napreduje, ak je zdrava nema potrebe razbijati glavu sa brojkama. Jer bebe sve to osjete a nije dobro da osjete zabrinutost.
Tak barem ja mislim. I od kad sam prestala brinuto o minutaži dojenja sve je bolje, bez obzira koliko ja volim dojenje i koliko bi željela da traje dulje...
Pozdrav svim dojiljama i bivšim i sadašnjim i budućim. Dojite puno i dugo.







