Da ne otvaram novi topic, evo pisem ovdje.
Ja sam jaaaako tuzna i zalosna i sve, prestala bi dojiti, a ne znam ni sama kako je najbolje, i sve si mislim da ne postoji najbolje rjesenje za mene i moju srecicu. Stalno razmisljam kak sam joj do sada tako puno dala i sad cu u par dana nedaj boze tjedana to sve unistiti prekidajuci dojenje ili nedaj boze da joj ostanu traume, ma ne znam. Evo recimo veceras sam joj dala da pocica i pustila je cicu i ja krenula uspavljivati ju pjevuseci joj jednu te istu melodiju, jedno vrijeme je gundjala, pa se podnaglo smirilia i vec su se okice pocele sklapati, a onda od jednom nervozno meskoljenje i plac, a onda jos jaci plac, a onda histerican plac, tu sam vec polako krahirala i onda plac uz tresenje i otvorene okice i ja sam posustala

pocicala si je i zaspala u roku od minutu. U tim trenucima cicanja mi je toliko tesko bilo da sam mislila da ce mi srce puknuti

i sad bi ja trebala biti uporna i sutra opet tako, ma toliko sam sada slaba i zato vam sada i pisem jer sutra cu vec biti bolje i necu traziti za pomoc. Znam da ce mi biti mozda i teze i znam da ce i hormoni mozda poceti divljati. Ali drage moje ja vec duze osijecam da je vrijeme da prestanem, to ja osijecam, ali sa Larine strane to ne osijecam i to me najvise brine. Nisam zeljela da ja prva odustanem

Cak sam joj pocela kroz dan govoriti i pricati kako bi mogle prestati sa dojenjem i sl. a ona me samo gleda i suti
Ne znam kaj da vas uopce pitam, vec sam toliko topica procitala i iscitala, i u svim savjetima se ne nalazim tj. mislm da Lara nema sanse da uspije sa njima. Jednostavno mogu reci molim vas pomozite mi naci rjesenje
A i ici cu si kupiti ovu knjigu kaj Ivana spominje.