Fala na savjetima!

Nadam se da se ovaj put sve ići kako treba. Ako ne... nadam se da će mi bit manji šok, jer nije kraj svita, sad znam da se bebe lipo i zdravo razvijaju i na adaptiranom!
Evo još malo detaljnije:
Mali se rodija sa 3800 gr, doma smo išli 3 dana posli sa 3600 gr. Već u bolnici su mi rekli da je "gladan ka pas" ;-) svim bebama bi nakon odlaska od mama (u St bolnici bebe donose mamama na dojenje, a onda idu u svoju sobu) ponudili bocu, moj je uvik rado prihvaća i tražija repete, čak su mi ga češće donosili nego drugima jer je više plaka, na cici bi bija miran i vuka, poslin bi zaspa.
Još sam u rodilištu rekla pedijatrici koja je dolazila u vizitu da mi se čini da nešto ne štima, ona je napravila test podoja- i rezultat je bija nikakav! 10 gr, a mali je bija kod mene više od po ure, možda čak uru, ne sičam se više. Al je rekla da će mliko nadoć...
Ni tada, ni posli, ja nisam osjetila da su mi grudi pune, da žare, da su teške. Doma je mali puno, puno plaka, tija je bit na cici 24h dnevno, jako bi vuka, mljacka, namišta se na cici, onda bi se zna iznervirat i počea bi još jače vući, pa plakat. Ne sićan se jesam li već tih dana uvela dudu ili nakon odlaska u pedijatrice (nakon 5 dana plakanja njega, a poslin i mene), ali piti mu nisan davala ništa drugo! Jednu noć sam mu dala Bebimil i ta noć je bila super. Onda sam se zapustila po savjet.
To da su pelene bile suhe, tek san poslin postala svijesna kad san vidila šta znači mokra pelena (ja i moja majka smo naime bile u zabludi kako Pampers moćno upija!

). Tih 5 dana doma nije kaka, šta znan da ni ne mora, al pedijatrica je uz sve to rekla da su mu usta suha, da su mu pod prstima crijeva prazna, da je gladan, da ima 3400 gr, šta je značilo da je doma izgubija još 200 gr. Ja sam bila neispavana, umorna, zabrinuta, naplakana, i savjet o uvođenju boce loše sam primila, još i danas san ljuta na pedijatricu koja mi nije znala dat bolji savjet od kupovine Bebilima (ni ja doma nisan imala ni adaptirano, ni boce, ni dude...).
Na svoju ruku san nastavila forsirat dojenje kako sam to najbolje znala i za svaki obrok (pa i češće) sam redovito nudila cice do njegova 3,5 mj (on je nakon dojenja svaki put popija sve iz boce!), a i poslin sam nudila, al rijeđe, ponekad kad bi on bija raspoložen (do 4,5 mj sigurno).
Već misecima nisam o ovome razmišljala, a sad kad pišem opet mi se javlja grižnja savjesti i to mi se ne sviđa. Znam da sam sve te misece uporno radila sve šta je tribalo i da me je strašno veselila svaka kapljica koju bi moj cvrčak popija!
Sorry šta ovoliko gnjavim, al s novom trudnoćom vratili su se i neki stari strahovi... :juhu