A, ja mislim obrnuto. MOj je primjer vlastita sestra, koja se moje dominacije oslobodila tek kad smo otisle na razlicite fakultete. Jedno je biti sramezljiv i skrivati se iza roditelja, a drugo je ne pozdraviti, zahvaliti ili slicno, kad je s tobom roditelj. Roditelj je onaj koji daje sigurnost, znaci, u takvoj situaciji, dijete treba potaknuti da odvrati pozdrav, zahvali, ali ne na silu i sigurno nece ici bas prvi put. Ivana, probaj doma iskonstruirati takvu situaciju, naglasis da je to pristojno, bla bla bla , itd... Sto se pak tice nepoznatih ljudi, da, da, nema razgovora, ali vi ste sve naglasile nepoznatih ljudi, pretpostavljam da se na njih misli kad je dijete samo, ili kad krene u skolu, ili,... kad nitko nije s njim. Mislim, ja s malim skoro pa redovito iza vrtica skoknem u ducan, jer ujutro cesto zaboravim ono sto osim mlijeka i kruha trebam uzeti (a, u ducan idem prije nego se spremam za posao i vrtic), tako da su njemu te tete apsolutno poznate pa ih i pozdravlja.
Mi smo radili po onom principu, kad se ulazi u ducan, lijecniku, bilo kome u kucu, stan, pozdravlja se jer je to lijepo i pristojno.
Kad se nesto dobije, zahvali se, jer je to isto tako lijepo i pristojno. Tu smo igru igrali MM i ja, dok je on jos bio jako mali, tipa, hvala ti lijepa, molim, oprosti ... tak da je moguce da je to usvojio gledajuci nas.
Inace i M. spada u sramezljive, pred nepoznatima mi se obavezno skriva iza noge, ali, sto se tice ovih situacija, kad mu se netko obrati ili ulazimo negdje, govori bez problema.
I da
SonjaV i M.
rezi kad se srami
