I sama znam za nekoliko primjera da mala djeca nisu bila interesantna svojim ocevima. No cim su poceli komunicirati, mislim na to kad se beba pocela ocu smjesiti, drzati ga za prst i sl. odnosi su se normalizirali a ti ocevi zaljubili u svoju djecu.
Nek procita ovo;
OČINSKA ULOGA U ODGOJU
Marina Ostrun
Kad se priča o roditeljstvu većinom se misli o majčinstvu, ostavljajući oca u drugom planu. Ovakvo vjerovanje o predodređenosti majke da bude roditelj proizlazi iz toga što majčino roditeljstvo započinje snažnom fizičkom povezanošću s djetetom, koje svoj razvoj započinje u majčinom tijelu, dok je otac za takva iskustva zakinut.
Postoje mitovi o odgoju djece prema kojima žene pružaju više nježnosti i brige te se instinktivno bolje snalaze u roditeljskoj ulozi pa stoga i imaju važniju ulogu u odgoju djeteta. Današnji otac u obiteljima s oba roditelja ima osim uloge djetetova oca i ulogu supruga, zaštitnika, učitelja, skrbnika, hranitelja, moralnog uzora,...itd. Njegova uspješnost u obavljanju svih ovih uloga ima pozitivan ili negativan utjecaj na pojedine aspekte djetetova razvoja.
Trudnoća je period roditeljstva u kojem majka i dijete dijele fizičku povezanost, a otac treba osigurati prostorne, materijalne i financijske uvjete nesmetanog odvijanja trudnoće i poroda, ali i biti psihološka, emocionalna i interpersonalna podrška majci. Prvo tromjesečje trudnoće za ženu zna biti jako teško, psihički i fizički, jer je praćeno mučninom, umorom, glavoboljama te depresijom, nervozom i anksioznošću. U ovom razdoblju otac je također pod stresom jer je majka zahtjevnija i od njega očekuje veću podršku i razumijevanje što bi otac trebao biti spreman i pružiti. I kod očeva se također mogu javiti određeni simptomi, vrlo slični onima majke, koji nestaju gotovo u trenutku kad majka rodi dijete. Takvi se simptomi javljaju kod 10 do 15% očeva, dok neka istraživanja pokazuju da kod novih očeva taj postotak iznosi čak 65%. Prisutnost oca pri porodu pokazala se kao koristan faktor u stvaranju čvršćih veza između oca i djeteta, no to ne mora biti presudan faktor.
Očevi reagiraju na novorođenče s velikom nježnošću i brigom te u većini fizičkih kontakata ne zaostaju ni malo naspram majke. Jednako su zainteresirani i aktivni u roditeljskom ponašanju koje uključuje grljenje, maženje, ljubljenje, imitiranje i istraživanje novorođenčeta.
Direktan utjecaj na dijete imaju sva očeva ponašanja kojima je dijete izloženo te očevi stavovi i poruke koje on prenosi djetetu. Ovaj je utjecaj oca veći ako se očeve interakcije s djetetom razlikuju od djetetove interakcije s majkom. Primjerice, o djetetovom govornom razvoju i govornim sposobnostima majke većinom znaju više od očeva te se djetetu obraćaju na način sličan onome kojim dijete govori, dok se otac djetetu najčešće obraća svojim normalnim načinom govora. Otac time potiče dijete na razvoj njegovih komunikacijskih vještina.
Očeve karakteristike i osobine ličnosti od manjeg su značaja za djetetov razvoj nego karakteristike same veze između oca i djeteta. Ako je veza sigurna, topla, osjećajna i puna potpore otac će imati pozitivan utjecaj na djetetov razvoj. Jednako tako, sama količina vremena koju dijete provodi s ocem manje je bitna od onoga što dijete i otac skupa rade.
Kroz sudjelovanje u njezi djeteta, njegovom odgoju i odnosu s ostalim članovima obitelji otac utječe na djetetov kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj. U istraživanjima sa očevima koji su intenzivno sudjelovali u odgoju svoje djece, rezultati upućuju na povećane kognitivne sposobnosti takve djece, izraženiju empatiju, manje stereotipnog razmišljanja o spolovima te bolju emocionalnu samokontrolu.
Na stupanj očeve uključenosti u djetetov odgoj utječe interakcija nekoliko čimbenika.
Prvi čimbenik su psihološki faktori kao što je motivacija, samopouzdanje te vještine.
Očevi trebaju prebroditi svoj strah od nesposobnosti i neuspjeha, provoditi što više vremena u bavljenju zajedničkim aktivnostima s djetetom koje oboma donose zadovoljstvo
Drugi čimbenik predstavljaju djetetove karakteristike odnosno djetetov temperament i spol.Odnos oca sa muškim i ženskim djetetom bitno je različit. Od djetetovih najranijih dana prisutna je spolno diferenciranje djece od strane očeva. Očevi pokazuju veći interes za mušku djecu iako fizičku bliskost i nježnost (grljenje, uzimanje u naručje, maženje) češće iskazuju prema djevojčicama. U igri i u kompletnoj interakciji s djecom očevi su skloniji razvijanju fizičkih i intelektualnih sposobnosti kod dječaka, dok se kod djevojčica koncentriraju na razvoj ženstvenosti
Treći je čimbenik socijalna podrška, tako da najveći utjecaj ima očev odnos s majkom te majčina očekivanja o očevoj uključenosti u djetetov odgoj. Majke većinom oblikuju količinu i prirodu očevih interakcija s djetetom bar u početku djetetova života. (Neka istraživanja pokazuju da majke ne žele veće očevo sudjelovanje, vjerojatno kako bi očuvale sliku svoje vodeće uloge u odgoju djeteta!).
Četvrti čimbenik čine utjecaj kulture i zajednice.
RODITELJSKI STIL OCA
Očevi pristupaju djeci na drugačiji način nego majke. Čak i očevi koji preuzimaju većinu brige za dijete, čine to na drugačiji način od majki.
Očevi daju najveći doprinos kroz igru. U igri s djecom, očevi se više koncentriraju na fizičku igru (bacanje u zrak, škakljanje, sportovi), očevi su općenito manje usmjereni na verbalno, a više na taktilno za vrijeme igre. Očevi općenito imaju razigraniji pristup djeci te od njih očekuju intenzivniji odgovor, a čini se da ga i dobijaju - čak i vrlo mala djeca na očeve reagiraju razigranijim, vedrijim licem i šire otvorenim očima.
Sukladno različitim stilovima majki i očeva u ophođenju s djecom, djeca stvaraju i različite oblike privrženost prema očevima, odnosno majkama - u stresnim situacijama djeca će iskazati veću potrebu za majčinom nego za očevom zaštitom
EMOCIONALNI RAZVOJ DJETETA
Dječja igra je jedan od najvažnijih oblika emocionalne socijalizacije. Za sudjelovanje u igri s drugom djecom vrlo je bitno uspješno prepoznavati i slati emocionalne znakove. Od posebne je važnosti igra djeteta i oca zbog veće razine uzbuđenja i pobuđenosti nego kod igre s majkom. Kvaliteta izraženih emocija od strane roditelja i djeteta za vrijeme igre važan je prediktor socijalnih vještina između djeteta i druge djece. Očevi predškolske djece, koja su odbijena od svojih vršnjaka, pokazivali su više ljutnje nego očevi dobro prihvaćene djece. Također, djeca koju su učitelji ocijenili kao agresivnu ili niskog prosocijalnog ponašanja imali su očeve koji su se češće upuštali u obostrane izljeve negativnih osjećaja. Doprinos očeva je u ovom aspektu djetetovog razvoja jedinstven i nezavisan od majčinog.
Nekoliko istraživanja potvrdilo je da je očevo prihvaćanje i podrška djetetovih emocionalnih stanja povezano sa pozitivnijim vršnjačkim odnosima. Primjerice, u jednom istraživanju očeva pomoć i prihvaćanje djetetove tuge i ljutnje u predškolskoj dobi bila je povezana s djetetovim socijalnim vještinama s vršnjacima u ranoj školskoj dobi. Djevojčice su bile manje negativne prema prijateljima, a dječaci manje agresivni.
RAZVOJ SPOLNIH ULOGA U DJETETA
Čini se da očeve više brine hoće li im sin biti muževan, a kći ženstvena, dok majke podjednako postupaju sa djecom oba spola. Očeve više brine ponaša im se dijete prikladno određenom spolu. Korelacijska istraživanja pokazuju da djeca čiji očevi imaju vrlo jake spolne stereotipe mnogo ranije nauče razlikovati spolove. Otac će, češće nego majka, istaknuti dječaku da njegovo ponašanje jest ili nije u skladu s odgovarajućim spolnim stereotipom.
Dječaci čije ponašanje najviše odstupa od onoga dječaka odraslih s očevima su oni čiji su očevi otišli prije njihove pete godine. Takvi dječaci su skloniji nefizičkim i nenatjecateljskim aktivnostima poput čitanja, crtanja ili glazbe. Ovisniji su o vršnjacima i manje asertivni. U nekim slučajevima dječaci odrasli bez očeva pokazuju prenaglašenu muževnost dok u drugim slučajevima pokazuju pretjeranu ovisnost i nemoć, karakteristične za visoku feminost.
Očevi utječu na usvajanje spolnih uloga kod djevojčica odobravanjem majke kao odgovarajućeg modela za spolno vezana ponašanja te izravnim poticanjem djevojčica na ženstveno ponašanje. Očev se utjecaj nastavlja i u kasnijem dobu, a odnosi sa muškarcima ovise više o ranom odnosu s ocem nego s majkom. U usporedbi sa djevojčicama odraslim uz oba roditelja, djevojčice razvedenih roditelja pokazivale su veću sklonost i asertivnost prema suprotnom spolu, dok su djevojčice odrasle bez oca bile izrazito sramežljive i anksiozne u prisutstvu suprotnog spola.
Na usvajanje spolnih uloga i muževnosti u dječaka prvenstveno utječe kvaliteta odnosa između dječaka i oca, a ne sama očeva muževnost. Istraživanja su pokazala da ni seksualna orijentacija očeva ne utječe negativno na usvajanje spolnih uloga ili muževnost sinova. Djeca homoseksualnih očeva opisuju svoje odnose s očevima kao tople, pune podrške i razumijevanja. Nije zabilježena povezanost između homoseksualnih očeva i odstupanja u seksualnom razvoju njihove djece.
KULTURALNE RAZLIKE U OČINSKOJ ULOZI
Poznato je kako u različitim kulturama obitelji poprimaju i različite hijerarhijske strukture, pa je logično da i uloga oca nije jednoznačna u svim kulturama. I prije nego se dijete rodi, za vrijeme trudnoće i samog poroda, očevo ponašanje pod velikim je utjecajem kulture. Neke primitivne kulture obilježavaju početak očinstva posebnim ritualima. Tako na primjer očevi iz plemena Erickala-Vandu iz južne Indije, odmah po početku trudova kod majke, oblače njezinu odjeću i čelo ukrašavaju simbolima koje inače nose žene, povlače se u tamnu prostoriju gdje liježu na krevet. Po rođenju, dijete se okupano donosi i polaže kraj oca kako bi se on što bolje upoznao s ulogom oca.
U društvima u kojima se žene još uvijek nisu izborile za svoja prava, gdje se poslovi strogo dijele na muške i ženske, otac ima ulogu autoriteta i on donosi odluke o djetetovoj budućnosti, ali ne sudjeluje izravno u njezi djeteta i njegovom odgoju.
U većini zapadnih kultura uloga oca u brizi o djetetu raste, što se može pripisati emancipaciji žena, njihovom sve češćem izbivanju iz kuće.
MODERNO OČINSTVO
Danas očevi sve više postaju ravnopravni roditeljski partneri majkama prvenstveno zbog društvenih promjena koje su se dogodile. Dok je u prošlosti dobar otac kao jedini hranitelj radio za obitelj te se brinuo da je ponašanje njegove djece odgovarajuće spolnim ulogama, danas se dobar otac brižljivo i nježno brine za svoju djecu provodeći uz njih mnogo vremena te ističući i učeći djecu jednakosti među spolovima.
Ovom napretku u očinstvu pridonose promjene u zakonskim odredbama koje primjerice omogućavaju očevima odlazak na plaćeni roditeljski dopust.
Sretno!
