, a u meni se probudila zelja da joj napravim rodjendansku tortu. Ja. Tortu.
Najte me krivo shvatiti, znam ja napraviti finu tortu, nije u tome problem, vec me majka priroda zakinula za imalo sposobnosti ukrasvanja i simsla za nesto sto je oku ugodno i izaziva divljenje. A ja bih htjela nesto prekokrasno, da zauvijek ostane ovjekovjeceno na slikama i kad joj jednog dana budem pricala o njenom prvom rodjendanu, da vidi i zna da joj se mama potrudila i napravila prekrasnu tortu samo zbog nje. Istina, palo mi na um i laziranje, tj podvaljivanje tudjeg uratka, ali ne- ja bih da to bas bude mojih ruku djelo.
I eto, moram napomenuti da ne znam sto bih i odakle pocela, gornji topic sa ukrasavnjem torti i uradci na istom me bacise u ocaj, avaj, hocu li ja ikada znati napraviti tako nesto...Olivera, sretna, ivana i druge su moji idoli
Ima li nade za mene? Sto biste mi preporucile? Imate li kakvu ideju? kakva torta, mozda onaj vlakic, on mi je bas fora? Ili klasicna okrugla uz detaljne upute sto i cime ukrasiti?
Unaprijed hvala!




)
Nego, kaze frend slasticar (uh sto bi mi taj sad dobro dosao) samo puno slaga? Ni meni nikad ne uspije gore slag ili koja vec krema, uvijek, ali uvijek se vide obrisi noza, bude nahero, a ona sprica koju trenutno ni nemam mi je totalna nepoznanica. Ne pretjerujem.
, očajna sam. nemam ni kalup za torte. ma niš. ma užas. ja sam majka propast 


Ali - bio je šaren, super!!! I leptire sam radila (ali ja imam kalupe u obliku srca, isto mrak ispadne). Pa sam se bacila na likove iz crtića, radila sam Šlepa - samu sebe sam iznenenadila. Ovo ti pišem zato da vidiš da vježba čini majstora. Malo našeg foruma, malo škicanja drugdje po internetu i ideje stižu... A klinci su zbilja zahvalna publika, nisu perfekcionisti - oni se jednostavno - vesele tomu.
)


