Mozda nije skroz u temi, ali jedan problemcic zadnjih nekoliko dana.
Najstariji sin (5) se zadnja 4-5 dana promijenio, placljiv je za svaku sitnicu, tuzan, gotovo na trenutke depresivan, govori da ga ne razumijem. Stvarno sam pokusala s njim razgovarati da vidim u cemu je problem i ono sto mi se cini da je u podlozi svega je cinjenica da kad smo zadnji put bili u TL nije dobio niti jednu igracku. To nam je vec duze vrijeme problem koji smo (mozda kasno) krenuli rjesavati, jer sam shvatila da je mojoj djeci, a osobito njemu, smisao zivota otici u ducan i kupiti igracke. I sad sam odlucila tome stati na kraj i on je pao u depru.
I sad je to onaj problem o kojem je govorila folne. Njemu je to smak svijeta, ja sam nemajka koja ga uopce ne razumije i iskreno je nesretan. I kako se sad postaviti, kako razgovarati, jer svaki pokusaj razgovora zavrsava tako da ga ne razumijem (jer je istina da ja ne mogu do utancine dozivjeti sto to njemu znaci) i jer sam u konacnici ja uzrok njegovoj nesreci (jer mu ne zelim kupiti igracku kad god pozeli). Sutra moramo u TL kupiti rodjendanske poklone i vec sad vidim potoke suza. A ako mu dozvolim da kupi neku sitnicu krecemo iz pocetka.




)







