Naša je adaptacija bila isto teška ,zapravo još nisam sigurna da je završila,jer je sada bolestan,pa ne znam šta nas čeka kad se vratimo.
Od milog i dobrog djeteta,Niko je postao ljuto i plačljivo dijete. Sve ga je ljutilo,a kad bi se vratio iz vrtića, ostatak dana bi proveo meni na sisi ili u krilu. Nisam ga smjela niti minutu ostaviti. S tim da smo mi išli 4 tjedna po samo 2 sata,jer je on bez prestanka plakao.U tom peiodu,ja sam skinula 4 kile, jer mi je to bilo i psihički i fizički teško podnositi.
Nakon 4. tjedna je postalo kao malo bolje,pa je ostajao po pola sata dulje svaki dan. Baš u to vrijeme, ja sam se morala vratiti na posao,pa bi on ujutro bio u vrtiću,a popodne kod dede i bake.Tako da me skoro po cijele dane nije vidio. Dedu inače obožava,a sad kad ga vidi bježi od njega.
Tako da sam shvatila da njemu ne pada teško vrtić,već odvajanje od mene.
Zaboravila sam napisati,da je desetak dana u vrtiću imao proljev,a doma ništa. Rekla mi je teta da je to sve normalno.
Držim vam fige,ma što da odlučili!!



da prodje sve kako treba...




No...i to je deo privikavanja....bitno da je on sve bolji, pu pu, da ne ureknem !! 
,nije mi za ATB jer i mi vas slijedimo,isto juče zakurio a danas već na lijeku
Tako se lose osecam, to je uzas...
Joj, drusa moja...sedeli su svi i gledali crtani kad sam dosla, a kad me je video naravno rasplakao se jako...
a imaju njihove slike na zidu,pa Niko stalno ide do njene slike i daje joj puse 

i valjda namjerno ubacivanje djeteta u jaslice kad sigurno imam doma gomilu para i vremena
) pa smo prvi po mraku i grozno mi je što ga budim tako rano.