Što učiniti kad čujete da roditelji vrijeđaju svoju djecu?

[SanjaMK]

za prljanje.. sta je znam, branila ne branila sigurno ce se uprljati ali bila sam sa jednom prijateljicom (ustvari zena od prijatelja moga muza) i nosimo klince u park na igranje i on sina po guzu jer je on zaprljao hlace na toboganu
na ovu temu, dogodilo mi se pre valjda tjedan dana. setamo ja, mm i jana i onda majka i dete od nekih 8-9 godina setaju. mali se saplete od jednu stepenicu i ispruzi se koliko je dugacak. On bolno jauce i pokusava ustati, a njegova majka na korak dva od njega sa rukama na bokovima gleda ga sa takvim prezirom u ocima. i jos dok on ustaje ona njega nogom u dupe. Videlo se da je to bilo lagano i da ga nije to boljelo, ali je prizor bio tako ponizavajuci. nakon cega ga ona grubo uhvati za ruku i pocne: govedo jedno, gluperdo najveca na svjetu, ti si najnesmasnije dete koje sam ikada srela, pa dobro zivotinjo glupa dali ces ikada nauciti hodati, magare jedno zivce si mi pokidao, debilu tebe treba zatvoriti i da ne izadjes nikad na svetlo dana....i odose.Neznam jos cime ga castila do doma. ali bilo je pregrozno slusati. a ja i mm smo samo stajali ne radeci nista.

[Bubidea]

da, sanjo, ostanes zatecen
ne snadjes se i ne reagiras, jer ne ocekujes da uopce mozes cuti takvo nesto

[mamuška]

I da,slažem se,za sve nam treba dozvola,osim za roditeljstvo. Priroda ili Bog,tkogod,loše je to odradio,jer prvo bi trebali polagati ispit za roditeljstvo,pa tek onda imati djecu.

POTPISUJEM

[frrr]

evo, i jel to situacija u kojoj ne trebaš reagirati jer te se ne tiče?
i kad točno te se tiče, a kad ne?
(ovo sam ja ogorčena ovim društvom u kojem se ljude ništa ne bi smjelo ticati)

[Krumpirić]

ovo gore kod sanje je situacija na koju treba reagirati, ali i ja, kao i ona, ostanem šokirana, ne mogu vjerovat. A i ako sam s djetetom bojim se kakvih sve psihičkih bolesnika ima.
Npr. na moru nekidan jedna koza (2 sina su joj već u popravnom, 2 oduzela država-u domu su, a ona rodila petog), malog gura u more, a on ne želi, jadno dijete (cca dvije i po) vrištiiiiiii, plače mama bojim se molim te nemojjjjjjj...a ona moraš u more..kad sam ti ja rekla.
Ja taman krenula prema njoj, a mama mi govori, bježi, nemoj, i ispriča mi njenu situaciju i da bolje da se ne petljam

[frrr]

ovo gore kod sanje je situacija na koju treba reagirati,

igzektli. zato sam i spomenula ono sa zakonom, kršenje zakona nije kriterij po kojem bi trebalo procijenjivati treba li reagirati ili ne. jer ovo gore nije kršenje zakona, a opet, klepit dijete po prstima/peleni jest i to bi kakti trebalo prijavit nadležnoj službi

zato smo tu, da raspravljamo kad bi trebalo reagirati, a kad ne...i kako pravilno ili što bolje reagirati. i kako se ne smrznut od šoka, kako ne bit bezobrazan...

ne mogu podržat 'ne tiče me se' stav, uopće mi se ne sviđa to i riskiram da ću zvučat patetično, ali vjerujem da posljedica toga i jest sve više nasilja na javnim mjestima ili kućnog nasilja koje se nikog ne tiče. pa se zgražamo kako nitko nije reagirao.

moju su sestru prije par godina u subotu navečer, na prepunom trgu napali skinsi. ne brutalno, ali su ju naguravali, unosili se u facu, povlačili za šal toliko da je imala modrice poslije i vrijeđali. nitko nije reagirao.

[eli]

reagiraš kada je netko ugrožen. kad postoji neposredna opasnost. i kad si sigurna da se dešava nešto za što si dužna reagirati.

[thalia]

i šta sad? da ja prijavljujem majku s prizemlja? i kome? na osnovu mog osjećaja ili nečeg trećeg?
uf

[MON]

Pitam se ja što znači "reagirati"? U situaciji koju je Sanja opisala jedina moguća reakcija koju ja vidim iz te perspektive je prići i reći nešto majci (zoveš policiju, majka i dijete odu, nikom niš...).

Najbolji scenarij iza tvoje/moje/biločije "reakcije"/intervencije - mater zgrabi dijete i ode, bijesna na tebe što se petljaš, pa po putu još malo izmaltretira dijete, jer tebe ne može. Naime, da do te matere nešto dopire, onda ne bi tako tretirala svoje vlastito dijete.

Najgori scenarij - mater se okrene i počne te vrijeđati nasred ceste (njen je repertoar uvreda i gadosti očito bogat, što se vidi po izrečenom), pa te još mlatne...pa ljuta ode doma urlajući na dijete da je ono sve krivo

Činjenica jest da se možeš angažirati i reagirati u situacijama gdje znaš situaciju, imena...no u ovakvim "cestovnim" situacijama niti jedna tvoja reakcija zapravo ne može zaštiti to dijete, već mu samo priuštiti još jednu rundu. Jer da ti roditelji uvažavaju druge i tuđe mišljenje, valjda bi uvažavali i svoje dijete.

A i kad kontaktiraš policiju, socijalnu službu (što ja zaista mislim da treba kada znaš da je dijete na bilo koji način zlostavljano - emocionalno, zanemarivanjem, fizički) treba znati da na neki način preuzimaš dio odgovornosti za to dijete i što će s njime dalje biti. Pa makar prijaviš anonimno.

[ancica]

Moj tata je u jednoj situaciji zvao policiju kad je u kaficu vidio kako mama mlati dijete. To mora da je bilo strasno kad je on reagirao, jer inace nije tip koji se petlja, a i ne smatra da je kraj svijeta ako lupis dijete po guzi. Na kraju su se mama i djecak pokupili, a on je imao problema jer je bio pripit. Rekao je da nikad vise nece reagirati

[Krumpirić]

ancice, ima ona priča da je u vrloj nam Americi netko nekom spasio život, pa ga je ovaj tužio jer mu je pri nekoj radnji (tipa izvlačenje iz zapaljena auta) slomio ruku-eto tu mi idemo.
2 scene (nevezane za djecu) iz mojega života-kojih se zasad sjećam...
dečko u Cvjetnom (domu) po ledu sa štakama, ljosne koliko je dug i širok, led, nema Boga da se digne sam. Svi prolaze, niko ništa, mm se zatrči natrag i digne ga (momku su se već oči bile napunile suzama od nevjerice)
scena2- tramvajska stanica na Frankopanskoj-milijun ljudi, neki dida ide pretrčati cestu i ljosne na tramvajske šine-niko ništa...mburaz i mm doletili sa suprotne strane ceste dignut ga jer se dida nije mogao dignut, a nalijetao je tramvaj.
Koji je k. ljudima?????Ja to STVARNO ne kužim.

Znam za rasipanje odgovornosti, al pustit didu da ga udari tramvaj?

[thalia]

krumpi, čitava socijalna psihologija se time bavi.
da znamo odgovor, dali bi ti ga.
ukucaj kitty genovese u gugle pa ćeš znat da je to, na žalost, česta pojava.
nije isprika.

[Bellatrix]

I onda se pitamo odkud kriza?
Največa je ona moralna a dok nju ne riješimo i prestanemo gledati samo na sebe nećemo se pomaknuti s mjesta.
Nikako da ljudima postane jasno da drugi ljudi nisu rođeni da bi bili u njihovu vlasništvu.

[Hajdi]

Dobar engleski članak u Timesu We approach others’ children at our peril.

[† Volvo]

To je i mene šokiralo (provincijalku u velikom gradu) - moj je tata skupljao sve pijance inače - recimo na Staru godinu navečer čiča (totano nam nepoznat) leži pijan vidljivo napol s nogama ne cesti, moj ga tata, naravno diže i vodi doma (po uputama, čiča zna di je doma) gdje dobije porcije jezikove juhe od žene koja nije razdragana agregatnim stanjem muža joj - taj offt je da se vidi kakav background imam - ja za 1.11. '88. prve mi studentske godine (hladno je jutro, doba kad se uskače u kapute) na stanici kod Pedagoške šokirana zovem obližnjeg policajca da zove hitnu (nema još mobitela, govornica nije bila blizu) jer čovjek leži na podu i samo mrmlja nešto ali onako u bunilu a svi ga preskaču skoro zapinjuć za njega (tko zna je li pijan, lud, bolestan, uglavnom sam je i nije mu dobro, treba pomoć).

Začudi me ta hladnoća (makar nisam tip ljudi koji grli nepoznate, da se razumijemo). Kad je L. bio 2-godišnjak, u parku su u blatu se okupale (dok je ringišpil bio u blatnijoj okolini, prije nego se gradonačelnik ovo ljeto sjetio srediti nam parkić, i pokazati se pred kamerama of course ) curica i baka koja ju je išla spasiti pa proklizala i sama, a sve na očigled punog parka mama/baka i djece. Imale su još jednu (nezablaćenu) curicu sa sobom i ona se rastulila onako iz petnih žila, skupa s njima dvjema, a pune su bile rekvizita (lutka, kolica, lopti) pa smo im sinak i ja pomogli prikupiti ih, povevši drugu curicu za ruku dok je baka nosila onu mokru, i otprativši ih doma. Samo smo mi pokazali trunak interesa, drugima je to bila predstava. Sinak mi je došao na glas kao kavalir tada . Doduše, da je baka dreknula na mene da se nosim i brinem svoja posla, što joj ne bih mogla zamjeriti onako mokroj i izudaranoj, a da sačuva tračak ponosa i autoriteta, ne znam kako bi mi išlo...Pa je to ono o čem pričam, ako je situacija takva da se može pomoći, treba pomoći, ako je stvarno opasna po sudionike i moguće upletanje, zvati policiju, a ove tanke linije između . I nema veze tuži li neki bijesni tata trgovca koji mu je auto oštetio da dijete makne s vrućeg parkinga, sigurna sam da će na sudu isplivati bigger picture makar jao djetetu kojem sud mora roditelje do te osnovne mjere dozvati pameti .
Baš čiitam knjigu Otporna djeca (kako odgojiti dijete da postane takvo - onoliko koliko se s roditeljeve strane može utjecati, ne da bude bešćutno nego otporno, spremno se nositi sa životom, dizati se poslije padova) - one Beppine priče na početku svakako ne vode takvom odgoju.
A u vrtiću ekipa predškolaraca ima CAP program - o zaštiti od nasilja (vršnjačkog, te od odraslih), mislim da su na dobrom putu.

[frrr]

Dobar engleski članak u Timesu We approach others’ children at our peril.

pročitala sam pola članka i zgrožena sam i tužna. jako.

kad kažem da treba reagirati, ne mislim da se treba za svaki postupak koji ne odobravaš umiješati između roditelja i djeteta. koliko puta sam čula da se roditelj djetetu baš okrutno prijedi batinama, nadobivat ćeš se ti batina kad dođemo doma, na sav glas i pred svima. pa mi ne pada na pamet doći i reći mu kako je to krivo. ili još banalnije, mami koja je svog uplakanog sina poslije vađenja krvi umirivala riječima 'nemoj plakat, ti si dečko, a dečki ne plaču, što će ljudi reć' ići i reći 'gospođo, nemojte ga učiti da potiskuje emocije jer je muško'.

TO bi bilo petljanje i pametovanje.

ali, mora postojat način da staneš u obranu djeteta u situacijama u kojima pati tebi naočigled

[Imge]

paaaaaaaaa, sad, ne znam kako djelujem nekom sa strane , ali ja bormec znam podviknuti na klince. jer nekad jedino to dodje do njih, drugo nista, nula, zero.
no, vise sam u toj prici "pas koji laje a ne grize" i tad sam zapravo najbenignija... znaju to moji klinci. dobro je dok urlam, jer kad samo strijeljam pogledom i mirno kazem - ODMAH idemo doma iz parka - znaju da ne bu dobre, ne bu dobre i da slijedi neka jaka kazna

ali, miljama je to daleko od ovih prica o zlostavljanju i vrijedjanju ... meni se srce para kad tako nesto vidim, a najcesce znam da bih samo jos gore po to dijete napravila kad bih se upetljala (u skladu sa svim pobrojanim sto je navela MON ). i ja kao vecina nazalost reagiram samo kad je netko vidno zivotno ugrozen (ko u krumpirickinom primjeru), a u druge stvari se ne petljam . zalosno.


edit: sto se tice vikanja na klince kad se zaprljaju, hebi ga, ja to znam napraviti. naime, omiljeni hobi mojeg starijeg klinca je pri odlasku iz skole - unatoc tome sam mu 256780'00 puta rekla - "nemoj sad skakati po lokvama, smocit ces se, a jurimo na engleski i nemas se kad presvuci. mozes skakati poslije toga koliko hoces, valjati se po blatu, ama zabole me..." - ali, ne, on napravi BAS to sto sam rekla da ne smije. i ti sad imge kao nemoj poluditi unatoc tome sto znam da kad netko izdvojeno gleda ovu situaciju reko - a nu je, sta se tak dere na malog, nek dijete uziva po lokvicama... je, aha.

[Ciara]

sjetile ste me na događaj od prije godinu dana
dođemo doma mrki mrak i uz susjedovu živicu nepomično leži neki mladi dečko, vidi se iz auta kad prođeš i prometno je al nije nitko stao
prvo smo mislili da ga je udario auto al smo skužili da je pijan
i zovemo hitnu , molim vas vaše ime, adresu , ime čovjeka kojeg si našao na cesti
što mu je, jel ima znakove svijesti, broj otkucaja ...

i onda si misliš kako sam se našao u tome

[eli]

nek dijete uziva po lokvicama... je, aha.

a te gradske lokvice su čiste ko more kod kornata pa nek dijete uživa.

[mamainana]

Jedina istina je kad se nešto dešava među puno ljudi manji je prosjek onih koji će reagirati svi računaju na savjest i spretnost onog drugog

ali stvarno su rijetke situacije da baš nitko ne želi pomoći pa makar to bili i mi sami

ali ova priča je otišla predaleko
zapravo nas sve najviše muči ekstremno psihološko zlostavljanje djece, a tu je najteže bilo kako reagirati

[† Volvo]

Zapravo kad bolje razmislim, nekoj nepravdi prema djetetu lakše se oduprem kad je L. sa mnom jer i njega ubacim u priču (opet, ako ju ne procijenim opasnom) tipa, pokušam uključiti dijete koje je vani u sukobu s nekim svojim na pomirljiv način, tipa, hoćeš li s nama potrčati do penjalice ili bacim loptu u njegovom smjeru da se priključi, ili postavlja li pitanja na koji njegovi gunđaju, pozovem da bude s nama u "kvizu" (obožavamo "kvizove") kada se milion beskorisnih stvari može propitivati, npr. znate li kojom brzinom izleti zrak kad čovjek kihne
Ono ozbiljno, sustavno ponižavanje koje ruši povjerenje u ljude zapravo nisam doživjela na sreću u relaciji roditelj-dijete, ne znam što bih napravila, pokušala pitati tete u vrtiću (ako se radi o djetetu iz kvarta npr) u koje imam povjerenje, može li se djetetu pomoći i kako, ako se radi o totalno nepoznatim ljudima stvarno ne znam .

[† Volvo]

A ovo da te netko na hitnoj ispreskače ko da si krivac, a pokušavaš pomoći, zapravo, s vremenom sam naučila pregrmiti. Pa mi nije teško reći svoje podatke (zvala sam par puta hitnu iz tramvaja, kad se jedan čovjek srušio i kad je jedna bakica bila dezorjentirana) ne smeta, nisam dijete koje ih zeza (jer vjerujem da ima i toga) a kad sam jednom bila na hitnoj u bolnici do navečer, vidjela sam kako postupaju s vidljivo pijanim čovjekom koji je bio bez dokumanata i imao hematom na glavi, pregledali su ga oprezno, pretresli džepove za naći podatke tko je, pokušali iz zdravstvene naći adresu, kontakt nekoga od obitelji a kad su vidjeli da ne reagira kako treba na podražaje, nije nitko spomenuo kako se radi o pijanoj budali nego su ga poslali neurologu dalje, tako da ima smisla zvati ih, može čovjek baš biti u opsanosti.
Tako da, Chiara, ne odustaj
Da mi se nešto dogodi, pozli mi (tko zna iz kojeg razloga, dobro, nikad se još nisam napila, ali tko zna ), bilo bi mi drago da netko pozove hitnu. Liječenje od alkoholizma je slijedeći korak

[SlucajniGost]

Sve u svemu bi potpisala eli.
Nekad je teško kao vanjski promatrač znati sve o situaciji, ali fizičko nasilje je nešto za što znam da bih reagirala. U fizičko nasilje ne ubrajam jednu po guzi jer sam jednu takvu upravo udijelila neki dan kad mi je sinko izletio na cestu pred auto (s druge strane ceste ugledao prijatelja). Uopće se nisam snašla, ali uspjela sam ga uhvatit za ruku, a i auto nije išao jako brzo (srećom). Moja prva reakcija je bila po guzi jer sam zanijemila skroz. Inače, svaki put kad prelazimo cestu stanemo na pješački, on gleda lijevo-desno i on govori kad možemo prijeći cestu. Ali, eto ne i taj jedan jedini put. (Nadam se da će i ostati jedini.)

A što se tiče osjetljivosti društva uopće, prilažem jedan filmić. Doduše američki, ali tamo i stremimo, zar ne?
http://www.index.hr/video/film.aspx?id=7443

[Lora7]

.

[An]

Imge - to s lokvicama ti je kao u onoj reklami: Nemoj misliti na torticu, nemoj misliti na torticu

[skarabej29]

da se razumemo nisam ni ja pitt bull koji jedva ceka da ugrize situaciju i da reagira

ok, mozda nije moje da se mesam, ali kad cujem da se dete vredja, nedaj boze tuce sorry nisam ni ja duzna da me neko maltretira. verujte umem i te kako dobro da spustim loptu.

[skarabej29]

da se razumemo nisam ni ja pitt bull koji jedva ceka da ugrize situaciju i da reagira

ok, mozda nije moje da se mesam, ali kad cujem da se dete vredja, nedaj boze tuce sorry nisam ni ja duzna da me neko maltretira. verujte umem i te kako dobro da spustim loptu.

[skarabej29]

sorry dvaputa sam kliknula

[vrabec te dal]

što to znači s cigaretom u ustima (da samo pušači nešto loše rade, da se ne mogu nadzirati djeca i popušit cigareta ili nešto drugo?)ja nisam pušač

[Beppa Joseph]

Kada sam počela pisati nisam ni pomišljala na vikanje na djecu, niti na lupanje po guzi bez obzira na to što ja mislim o tome.

Mislila sam baš na omalovažavanje.
No nakon vaših odgovora oblikovala sam mišljenje malo jasnije i vidim da uistinu treba reagirati ako je ugrožena djetetov život, zdravlje ili sigurnost, ali i da pritom treba preuzeti odgovornost za posljedice.

Nadam se da će prilika za to biti sve manje jer neće takvih roditelja ni biti...