Ja isto poviknem na svog...doduse zasad nemam potrebe u javnosti puno vikati jer je vecinom dobrica kad nije doma
Ali stvarno mi je grozno kad netko uvredama "kaznjava" klince.. Cesto prisustvujem takvim scenama na poslu, i razalosti me koliko puno takvih roditelja ima..
Npr. klincima postane dosadno i postanu nemirni ( NE "zlocesti), pa istrazuju, ajmo to tako nazvati... Neki dan je jedan tata rekao curicama: "koliko puta sam vam rekao da mirno sjedite...zar vi to ne razumijete.. Sto vam to govori: to govori da ste obje glupe..."
Ako neposredno prisustvujem situaciji obicno pokusam "umanjiti" djecji "grijeh"...tipa: "ma nema veze pospremit cemo to"..ili "imam i ja takvog zivahnog doma..."
Ako u prolazu vidim ili cujem da netko vrijedja dijete, samo se zgrozim i ne reagiram
Neki dan je kod mene bila susjeda s klinkom, i mala se zaigrala i popiskila u gace, a ova je dreknula na nju: "kozo jedna, glupaco....vidjet ces doma kad te izlemam..." To mi je fakat bilo grozno..i pokusavala sam joj objasnit da to nije nista strasno i da preburno reagira..ali posto nemam stalan kontakt s njima ne znam da li je stalno tako... Mislim da to jaaaako utjece na djecju psihu, primjetila sam da se mala cudno ponasa






- tko zna na šta su spremni takvi ljudi. I inače me deprimira kad vidim da netko od roditelja omalovažava djecu, upućuje im pogrdna imena, govori im da za nešto nisu sposobni.
da cesto tako nesto kazem sto nije po pravilima i znam dok govorim da se to ne govori i kada sam tri puta u zivotu rekla ceri da je koza znala sam da to ne smijem reci i da sam ja koza, medjutim nismo uvijek svi u savrsenom skladu sa svojom psihom i ne odgajamo djecu u nekom zrakopraznom idilicnom prostoru.

, a ja dodam, ali si uvijek dobra.




