iznadprosječno darovita djeca

[ivanaCH]

ja pokusavam uvesti pisanje dnevnika ali ona ne zeli, jer u skoli nije ucila sva slova. Nema veze sto pise vec jako dugo i slova poznaje vec godinama.
Uciteljica mi je rekla da prema njenom iskustvu darovita djeca cesto imaju problema s grafomotorikom. Moja metoda motivacije je nagrada. Ali ne rezultata jer je ona dovoljno pametna da zna da rezultat cesto ne zasluzuje nagradu. Nagradjujem trud. Dakle ako pravilno sjedi (ona obicno sjedi nalakcena na jednu stranu s jednim guzom na jednom cosku stolice) i ako strpljivo i koncentrirano radi dobije neku sitnu nagradu. Prije skole je htjela pisati price...npr. ponudim joj nekoliko slicica da napravi pricu od njih. Sad, kako rekoh, zeli pisati samo ona slova koja su ucili u skoli, sto mozda nije ni lose, da ne nauci pogresno.
inace smo puno radili sa sitnim legicima, puno izrezivali, mijesili....vjezbali kroz igru.

[thalia]

s darovitim "podbacivačima" je uglavnom problem taj nedostatak strpljenja.
možda da joj daš kratke, kratke zadatke.
ne preduge.
poslije se mogu produžavati kad svlada ove.

važan je i vaš stav kao roditelja. to je najgore.
to što podbacuju zapravo frustirra i roditelje i djecu
jako je važno zadržati pozitivan stav i prenijeti ga na njih.

ma sve je to jako teško ovako preko neta objasnit i svako dijete je za sebe.

[piko]

eh...moju kćer su u vrtiću ''identificirali'' kao potencijalno darovitu (što u konačnici ne znači da je darovita/nadprosječno inteligentna, nego samo da je u tom trenutku pokazala darovitost) i hodala je u igraonicu iskrice, koja je bila organiziriana u vrtiću (Imge ). Ove godine su nastavili sa školskom djecom istu igraonicu, al mi ne idemo...e sad, prvo i osnovno cura nije bila zainteresirana, a i nije nam odgovarao termin. Moram priznati da mi nije bilo svejedno to odbiti, a opet ako kćer ne želi ići, ne mogu je forsati. Mi nismo nikad išli individualno kod psihologa jer nismo vidjeli potrebu za tim, al me jako zanima kako izgledaju igraonice/radionice ili štagod već kod nekog psihologa (npr. T. Sever). Jel se i tamo radi u grupama i šta se radi? Meni je malo neobično hodati kod psihologa, samo zbog ove gore naveden ''dijagnoze'', jer nikakvih ''problema'' niti dilema s djetetom nemamo ....osim...malo je premirna (ovdje mislim da joj nikako ne pašu igre/druženja koja uključuju bilo kakvu explozivnost, divljanje i sl).

Krenula je u školu i sve je super, uredna je, strpljiva, grafomotorika izvrsna...učitelju nisam govorila ništa o darovitosti, jer mislim da nema potrebe.

I jedna pohvala...naučila je podnositi poraz, i tu je veliki skok napravljen od kad se je počela baviti sportom

[Plava]

Mi smo krenuli u 8.razred...cura je super...odjeća, šminkanje, frizura isl. joj leži samo tako....ali knjiga malo teže....na prvim informacijama 4 jedinice, ali samo jedna iz znanja...sve drugo iz zalaganja, ponašanje i nenošenja pribora...ma mislim....
Ja se borim svim snagama da sredi ocjene radi upisa u srednju....ali njoj to uopće nije važno....neki dan je rekla da bi će ići u frizersku i da će otvoriti salon kod nas u garaži.....joj što bi joj čovjek rekao (to je rekla samo zato da mene bocne)...
Svim silama se trudi naljutiti profesore...a borba za pravdu i "ugnjetavanog" pojedinca joj je glavna preokupacija....

[SonjaV]

Svim silama se trudi naljutiti profesore...a borba za pravdu i "ugnjetavanog" pojedinca joj je glavna preokupacija....

...meni ovo simpatično, kao da sebe gledam i bojim se kad nam počne pubertet.
L. ima fazu uranjenog puberteta, i to ne svaki dan nego povremeno....navikava se na školu, obaveze i sl.

s darovitim "podbacivačima" je uglavnom problem taj nedostatak strpljenja.

Kod nas suprotno, čega se uhvati odradi i po dva sata, bilo čitanja knjige, igranja košarke, pisanja...strpljenja ima za takve stvari tj.one koje su mu zanimljive.
Na početku god. učiteljica nam je samo napomenila da je upoznata s tim kakav je, al da se bilo što iskristalizira u drugom, trećem razredu.

[nadicab]

moja je brucošica PMF, kemija
Uživa maksimalno, zeza asistente iz matematike i kemije jer joj je to sve tako jako jasno i tako su joj dosadana uvodna predavanja; ima dobro društvo iz MIOC-a, s njima ide na kavu ili su npr nekidan pobjegli s ponovljenog predavanja u biljar klub.
Čekamo prve kolokvije da vidimo gdje je

[saptacica]

Bila sam na razgovoru kod vrtićke psihologice. Mi smo u istom vrtiću gdje su išla djeca od piko i imge i gdje postoji taj sustavni rad s darovitom djecom u okviru grupe Iskrice. Ove godine je došla naša grupa na red za testiranje za školu te su usput obavljena i ova testiranja pa me prije mjesec dana zvalo, da je dijete postiglo izvrsne rezultate i da se uključimo u radionicu. Nažalost, to smo odbili jer nam se kosi s engleskim.

Uglavnom, napokon sam smogla vremena da odem na razgovor, i moram priznat da sam izrazito iznenađena i testovima i onome što je on riješio. Nemajka. Težina zadataka me iznenadila, a nekakav test kreativnosti totalno šokirao. Dosad sam bila uvjerena (i na sudu bi to rekla ) da on nije ni maštovit ni kreativan te da je pomalo i "starmali" , ali ovo me nagnalo da ga gledam totalno drugim očima . Psihologica kaže da on i još jedan dječak iz njegove grupe imaju najbolji rezultat na objektu.

Pišem sve ovo jer sam se napokon sjetila pitat ono pitanje koje me svi pitaju, tj. gnjave. Je li trebao ići ranije u školu? Kaže ne, je mu je grafomotorika očaj , a u prvom polugodištu nastava je uglavnom bazirana na tome. Posudila mi je jednu igru, kao mini mozaik, za vježbanje prstića, pak bumo vidli. Hoću reć, bila sam u pravu .

[palunkica]

Šapto, ako mu grafomotorika nije dobra bolje da niste išli u školu. Ovo govorim iz svog primjera.

Da se i ja ovdje prijavim, konačno imamo dijagnozu darovitosti, bili smo kod TS na testiranju (zapravo kod Julije). Već prije toga nam je vrtićka psihologica rekla da je on izinadprosječan i (da ponovim njene riječi) da se takav rađa jedan ili nijedan u svakoj vrtićkoj generaciji. Uglavnom, u svim poljima na prvoj stranici je u gornjoj trećini, a za dvije stvari (čekam nalaz pa sad ne znam točno) je na gornjoj granici. Jedino je ispodprosječan, kad se gleda na onom rasteru na prvoj stranici zadnji stupac (meni se čini, ali više nisam sigurna da je to brzina procesiranja zadataka). Istina je, spor je za poludit.

Ono gdje je vrtićka psihologija, po mom mišljenju totalno pogriješila je da nam je rekla da škola neće biti problem i da, iako mu je grafomotorika loša, da će on svojom inteligencijom sve. nadoknaditi. Kaj god. S obzirom da je po prirodi jako povučen i veliki prefekcionist, skužio je da mu to pisanje, a pogotovo čitanje ide lošije nego drugima. Ima jako naglašen problem sa socijalizacijom, iako ga djeca vole i prilaze mu i žele se s njim igrati, vrlo teško sklapa prijateljstva, a nikako ili jako slabo se postavlja u društvu, i ne zna se izboriti za sebe.

Učiteljica za sada baš nema razumijevanja, ona se brine o onima koji su jako aktivni ili stvaraju probleme u razredu a njega gleda kao komad namještaja. Pa je on tako skužio, da kad ga se šutne u zadnju klupu (gdje ga uporno stavlja unatoč mojih traženja) da niti ne mora napisati ono što se traži jer to nitko ne pogleda. I to ga strašno frustrira i odbija bilo što raditi za školu. Sad se zatvorio u neki svoj svijet i orijentirao se na crtiće (kaže Julija da je to bijeg od ružne stvarnosti u svijet mašte).

Od početka u razredu nije sretan, a sad vidim da su i drugi klinci skužili da je drugačiji pa su ga već počeli zafrkavati. On to jako teško prima.
Dečki iz razreda su mu dosadni, sreća pa je ipak našao jednog koji je sličan njemu. No, svaku dječju primjedbu koju mu netko uputi jako uzme srcu i nesretan je. U čitanju je relativno slab, u brzini pisanja isto tako, ali zato matematiku rastura

Malo sam zbrkala ovo sve. Ono što sam ja primjetila od kad je bio mali je da je drugačiji od ostale djece, ima puno više interesa, interesiraju ga npr. pokusi, kinesko pismo, svemirski brodovi, satima crta neke svoje strojeve tipa prof. Baltazar. Ima fenomenalnu memoriju, jednom čuje pjesmicu i može ju reproducirati bez problema. S druge strane, čitanje, ili bilo što za što se treba pomučiti - nula bodova.

S obzirom da sam ja s užasom shvatila da će školske ocjene biti problem (a to mi je i Julija potvrdila), sad smo krenuli na više nivoa, uključili smo rad s logopedicom, da ipak donekle pokuša savladati čitanje i pisanje, ići će na radionice, kod kuće smo malo promijenili ponašanje, u smislu postavljanja vrlo jasnih granica (do sada smo mi pregovarali oko svake stvari koja se trebala napraviti). Nadam se da će biti nekog pomaka.

Imam sto pitanja što i kako dalje. I isto tako kužila sam da je on drugačiji, čak sam kužila i da je možda malo inteligentniji od prosjeka, ali teško se nosim s ovom situacijom.

Sve sam zbrkala ali ipak, bar da se prijavim.

šapto, kakav je to mini mozaik, daj neku sliku, možda i nama pomogne.

I da, kada bi bilo vrijeme poslati ga na tečaj za mentalne mape i gdje uopće ima takvog tečaja??

[SonjaV]

Učiteljica za sada baš nema razumijevanja, ona se brine o onima koji su jako aktivni ili stvaraju probleme u razredu a njega gleda kao komad namještaja. Pa je on tako skužio, da kad ga se šutne u zadnju klupu (gdje ga uporno stavlja unatoč mojih traženja) da niti ne mora napisati ono što se traži jer to nitko ne pogleda. I to ga strašno frustrira i odbija bilo što raditi za školu. Sad se zatvorio u neki svoj svijet i orijentirao se na crtiće (kaže Julija da je to bijeg od ružne stvarnosti u svijet mašte).

Ja razumijem da učiteljica ima puno problematične djece koju treba smiriti i animirati ali ovakav odnos prema njemu je užasan
Nije ni čudo što odbija raditi išta za školu.

Od početka u razredu nije sretan, a sad vidim da su i drugi klinci skužili da je drugačiji pa su ga već počeli zafrkavati. On to jako teško prima.

L. je ovako bilo prije koju god. u vrtiću, i vidim da mu je sada puno lakše. Ima neki svoj odnos sa djecom iz razreda i omiljen je, svoje interese (koji su možda vršnjacima čudni i nezanimljivi) zadovoljava većinom doma.

Nadam se da će ubrzo biti bolje

[palunkica]

Sad mi je javio da ga je, danas (molila sam ju ujutro) stavila čisto naprijed u prvu klupu. Ne znam do kada, ali vidim da je on zadovoljan.

I zaboravila sam napomenuti da će nas uključiti u radionice ali tek od drugog polugodišta.

Thalia, on će sad 7 godina, gore si napisala da sve što se napravi se može napraviti do 7 godina. Misliš da ima nade??

[thinkPINK]

Naravno da ima Palunkice! Svaki period nosi pred klince nove izazove i nove stvari uce i svladavaju. Tako da u svakom periodu u zivotu neki dodatni rad kada za to ima potrebe je od koristi. Zbog svega sto se zna o ranom ucenju, plasticnosti mozga kaze se da je bitno sto ranije krenuti s dodatnim aktivnostima ako postoji potreba. ALi to ne znaci da kasniji rad nema ploda.

[thalia]

Thalia, on će sad 7 godina, gore si napisala da sve što se napravi se može napraviti do 7 godina. Misliš da ima nade??

ajme, nisam valjda napisala sve
stvarno moram pazit, umorna sam pa sad tražim i ne mogu to naći.

ono što ti je TP rekla, tada se jako puno može napraviti, no ne i sve. mislim da sam pričala o samopoimanju, ne o razvoju. moram ić nać, al sutra ću, obećavam.

[Plava]

Palunkica
http://www.naklada-ljevak.hr/knjiga/show/id/1463 ovo ti je dobra knjiga

a ovdje je išla moja princeza http://www.presto.hr/tecajevi_radionice ... itanje.htm
uz tečaj brzog čitanja idu i mentalne mape ali neznam od koje dobne granice primaju djecu...to valjda ovisi o dobi interesne grupe...probaj na google ukucati ...ima puno ponuda pa možda nađeš nešto bolje....ali ovi gore imaju i individualno podučavanje ako se uspiješ dogovoriti...

[saptacica]

Palunkica, maxi mosaic je, malo sam fulala.

Evo link: http://www.amazon.fr/Diset-65251-Loisir ... B0011GYU0S

Slično je to ko lego, ali se slaže slika, kockice su dosta sitnije ali si mekše nekako. Rekla mi je psihologica da bu mi ona posuđivala tak i druge stvari pa ću vidjet. Ovo je lako, super ga je išlo a vježbao je prstiće.

[tanjabb]

To se pika u podlogu?
Ako da, ima ovdje u Slo. HAMA slicne slicice samo s jos manjim djelicima. Kad se napravi slika mozes ju popeglati i ostane takva u komadu.

[thinkPINK]

Jednostavnija varijanta su oni cavlici...

[palunkica]

Plava, gledala sam jučer u Profilu tu knjigu, čini mi se za sada preteško. Ipak Tin nema još ni 7 godina. Što se tiče brzog čitanja očito ćemo isto tako pričekati.

Jučer sam kupila nekakve knjigice za učenje čitanja pa smo malo probali. Ide teško ali ide. Trebao bi nam danas biti gotov i nalaz s ERF-a, tamo su definitivno zaključili da nema disleksiju nego samo poremećaj u spajanju riječi, što je navodno česta pojava kod djece.

Jučer sam u ŠK naišla na totalno sniženje nekih knjiga pa sam mu kupila pitalice, 70 ilustriranih pitalica. U 10 navečer je dohvatio tu knjigu i riješio ih valjda 30 od prve, i htio je još ali je bilo prekasno. Neke ni ja ni MM nismo tako lako skužili. Neke, teže nije uspio, ali čudo jedno kako u tome užica. I da, ta slikovnica je za preporučiti, a košta 6,8 kuna

To što se ispegla sam vidjela u Mulleru, čini mi se da nije isto kao što je stavila šaptačica.

čavliće imamo, velike, možda bi trebalo kupiti one sitne. To sam ja obožavala

[saptacica]

Podloga je pikava pa dijete odozgora natisne. Slično ko lego. Ali stvarno dosta sitnije, ovo na kutiji je definitivno uvećano. Cijela ta podloga je negdje 12x12cm, ma 15 najviše.

Sigurno je i to Hamino zgodno za prstiće. Mi imamo one obične čavliće, i to prilično ogromne, al ajd ti navedi da se s tim zabavi. On očito bolje funkcionira kad ima obrazac koji mora ponoviti. Onda je siguran da će npr. auto ispasti sasvim lijepo.

Slobodno mi donesi sličice .

[palunkica]

Thalia, on će sad 7 godina, gore si napisala da sve što se napravi se može napraviti do 7 godina. Misliš da ima nade??

ajme, nisam valjda napisala sve
stvarno moram pazit, umorna sam pa sad tražim i ne mogu to naći.

ono što ti je TP rekla, tada se jako puno može napraviti, no ne i sve. mislim da sam pričala o samopoimanju, ne o razvoju. moram ić nać, al sutra ću, obećavam.

Pa i ja pričam o samopoimanju. Tu smo slabiji

[piko]

Tih čavlića ima za kupiti u Nami ...jako jeftino, svih veličina i imaš slike po kojima se slaže. Moj sin ih obožava, dok ovo s peglanjem nije ni htio pogledati. To je cura slagala . Malo sam peglu zeznula, al sve za dječje veselje!!!

Šaptačice, pitaj psihologinju da ti posudi onu neku igru od habe gdje zatvorenih očiju pipkaš sitne stvarčice i pogađaš koje su i od čega su. Na toj igri su klinci uživali

[saptacica]

Šaptačice, pitaj psihologinju da ti posudi onu neku igru od habe gdje zatvorenih očiju pipkaš sitne stvarčice i pogađaš koje su i od čega su. Na toj igri su klinci uživali

Okej !

Reci mi, propuštamo li puno što ne idemo na radionicu? Ona me dosta nagovarala, i možemo se uključit kadgod.
Šta točno rade tamo?

[piko]

stvarno nisam načisto šta da ti odgovorim...nisam kompetetna za ocjenu mi smo ove godine također odbili (gore sam napisala) i u početku mi nije bilo svejedno.

Kod nas u grupi ih je bilo osam i radili su svakakve pokuse i onda pred kraj igraonice igrali igrice tog tipa (opipaj-pogodi, odgovarali na zagonetke i sl).

[tanjabb]

Ovi nasi cavlici su jako sitni, toliko da ih ja jedva hvatam prstima. Lukasu je to zabavno, imali smo podlogu auto za sloziti.
Pegla je jos citava .

[thalia]

Pa i ja pričam o samopoimanju. Tu smo slabiji

ok, samo bez panike
ja se strašno nezgrapno izražavam u ovoj formi.

dakle, samopoimanje je zapravo konstrukt.
ono što ti je važno znati da je ono pojam o sebi, dakle to nije samopouzdanje.
samopoimanje ti je psihološki važno da vidiš kamo će klinci smjestiti sami sebe i zato što je recimo ono akademsko dobar prediktor kasnijeg uspjeha, ali to je sve statistika, znaš onu priču sa sarmom?
važno je da se razvija tijekom života i postaje sve bogatije.
i recimo, ako je nekom školovanje bitno, onda će mu akademsko samopoimanje utjecati na školovanje.
znači, važna je okolina. a kod tebe je problematična okolina ta njegova učiteljica, koliko sam skužila

tebe pretpostavljam muči samopouzdanje.
pronaći ću ti nešto i o tome, kako ga ojačati. imam jednu krasnu knjigu, al se bojim da ne zakompliciram pa opet ne lupim nešto što nije točno.
i važno je negativnu sliku o sebi promijeniti što prije. ali ne do 7. godine, nego do puberteta (ali nije ni to "set in stone", samo je ovako lakše i brže).
i kod djece nižih razreda školskog uzrasta ti slika o sebi može varirati iz tjedna u tjedan, a konsolidirat će se oko 13. godine.

[palunkica]

Ma nije učiteljica, škola je općenito problem, zapravo problem je to što razumije da mu neke stvari ne idu kao drugoj djeci, a još ne razumije da je u puno drugih stvari puno bolji od druge djece. A taj njegov strah od svega ga koči. Pa ne pokaže niti 10% onoga što zna i može.

Učiteljica je kap u moru, ja ću na nekim stvarima inzistirati u školi, no ja nisam fizički tamo, ne mogu mu, a niti bi bilo to dobro, da mu pomognem u situacijama kad ima problema s drugom djecom.

I njegovo samopoimanje (ne brkam ga ovaj put sa samopouzdanjem) nije baš najbolje. On je sebe smjestio negdje na dno Ili blizu dna.

Ajde pogledaj tu knjigu.

[mamashnita od noje]

Šaptačice, pitaj psihologinju da ti posudi onu neku igru od habe gdje zatvorenih očiju pipkaš sitne stvarčice i pogađaš koje su i od čega su. Na toj igri su klinci uživali

Okej !

upadam ovdje k'o padobranac pa ne zamjerite ako sam fulala nesto, ali cini mi se da ovo mozete napraviti i sami.
mi doma igramo istu igru na nacin da ja u malu neprozirnu jastucnicu stavim kojekakve predmete, otvorim cif od jastucnice tek toliko da smrdo uspije u nju ugurati ruku i onda pogadja sto je unutra, odnosno sto je uzeo u ruku, prije nego sto to izvuce van.

[saptacica]

Imaš ti pravo, ali moram smislit neke sitne komadičke, e da bi to imalo veze s finom motorikom.

Tanjabb, jeste se vi prijavili na radionice kod Tanje Sever? I-de ško-la, i-de ško-la.

[thalia]

po nekim istraživanjima natprosječno inteligentni imaju niže samopoimanje, baš zbog toga što su izuzetno osjetljivi na
reakcije okoline, a često su i perfekcionisti pa onda ne mogu zadovoljiti ni svoja, ni očekivanja okoline. iako, akademsko samopoimanje se obično poveća s dobi kod nadarenih.

gle, ne znam jel kod vas u ovom problem, ali mnogi roditelji čine grešku tako što pohvaljuju djecu kad naprave nešto što i nije tako uspješno.
ko da meni netko kaže da super izgledam u uskoj majici - karikiram, ali da skužiš. nisu bedasti i znaju da nešto nisu dobro napravili kad nisu.
u tome je velika greška i to zapravo ruši samopouzdanje, umjesto da ga jača.

ja ne znam kakve su njegove socijalne vještine, zato mi i je teško ovako pisati, gađam ko ćorava kokoš, a te socijalne vještine su izuzetno važne.
recimo, možda on samo krivo protumačio stvari. evo ovo:

Od početka u razredu nije sretan, a sad vidim da su i drugi klinci skužili da je drugačiji pa su ga već počeli zafrkavati. On to jako teško prima.

i još nešto, jel ga možeš naučiti da se on sam izbori za to da ga učiteljica premjesti u prvu klupu, umjesto da ti to radiš umjesto njega?
ne znam, možda opet lupetam, možda bi ti trebala to reći na samo, a onda njega podučiti da je sam pita i kaže: ja hoću sjediti u prvoj klupi (ili naprijed) jer hoću učiti i to me zabavlja, veseli, čini zadovoljnim.
jel imate psihologa u školi? da pitaš nju/njega?

[mamashnita od noje]

po nekim istraživanjima natprosječno inteligentni imaju niže samopoimanje, baš zbog toga što su izuzetno osjetljivi na
reakcije okoline, a često su i perfekcionisti pa onda ne mogu zadovoljiti ni svoja, ni očekivanja okoline. iako, akademsko samopoimanje se obično poveća s dobi kod nadarenih.

gle, ne znam jel kod vas u ovom problem, ali mnogi roditelji čine grešku tako što pohvaljuju djecu kad naprave nešto što i nije tako uspješno.
ko da meni netko kaže da super izgledam u uskoj majici - karikiram, ali da skužiš. nisu bedasti i znaju da nešto nisu dobro napravili kad nisu.
u tome je velika greška i to zapravo ruši samopouzdanje, umjesto da ga jača.

veliki potpis na ovo.

a sad kidam s ovog topica

[thinkPINK]

Upravo tako, puno stvari se moze doma izvesti od uporabnih predmeta. I pri tome upotrijebiti svakodnevne predmete i one djeci drage i bitne.
Fora su i pogadanja mirisa, taktilni memory... Ima tih senornih igara puno a najbitnije je da su ti materijali zapravo svuda oko nas u nasim domovima...


Palunkice radite na onome u cemu je stvarno dobar, onome sto ga veseli, ne usporeduj ga s drugima (niti kad je bolji niti kad je losiji). Pohvaliti ga kad stvarno napravi nesto dobro, ali bitno uvijek pohvaliti napor i ulozen trud, cak i kad nesto ne ispadne super. Ali tada razgraniciti - ulozen trud od uradka. Ne uljepsavati. Tako se nece nauciti adekvatno nositi s neuspjehom. Pricaj mu pricu o tome kako smo razliciti, kako svatko zna nesto dobro, pa ju variraj... Ne kako je on razlicit od drugih, nego je svatko razlicit na svoj nacin.

I ja isto sad svasta nabacala, al stvarno je tesko ovako preko foruma reci nesto vama primjenjivo i smisleno. Pogotovo jer ne vidim dijete. U svakom slucaju raditi na njegovim potencijalima. To ce ga uz prave povratne informacije, osjecaj usjeha ojacati.