To ja mogu onako kao iskusna majka sutra-punoljetne-djevojke koja je svašta prošla (i mi s njome) a sada uživa kao bubreg u loju u faksu koji je sama izabrala i u društvu; izlazi često, o telefonskom računu neću ....
A počeli smo kao i svi vi - super pametna djevojčica koja je agresijom i zatvaranjem u sebe se branila od čudnog svijeta koji je nije razumio; naročito u školi. A mi u čudu
I da nije bilo TS i radionica i za nju i za roditelje, tko zna gdje bi danas bili
I ona je jako mrzila ako bi joj naturala na nos da sam MIOC prošla s 5,0 a da ona to ne može (tada je bjesnila i govorila da ona nije ja, i gle čuda, bila je u pravu
) Od djevojčice koju nitko nije pozivao, koja je odmore provodila sama na hodniku i proglašavana freak jer je čitala knjige za vrijeme odmora, sada ide sa svojim curkama na kave i trač partije.Jako joj je teško padao neuspjeh i uglavnom ga je ignorirala prema vani, a u sebi se grizla.
I osobno sam uvijek bila protiv toga što joj je Bog dodijelio toliku pamet, da je to ispričava od normi ponašanja, obaveza itd. To joj je priroda dala, i ako to ne zna iskoristiti, nikom ništa - bit će još jedan neuspjeli genijalac kojih ima jako jako puno. Bitno je što ćemo napraviti s onim što imamo, a ne hvaliti se s time.
Kada bi ona radila kao neki od njene braće - gdje bi joj kraj bio ... Ali, sada ipak uči jer je većina predmeta ono što ona voli. I morala je naučiti da kroz život ima stvari koje voliš raditi i stvari koje trebaš odraditi bez obzira koliko to ne voliš.
.
.
