I u vrticu bez problema komunicira i sa decom i sa vaspitacicama, ali mi kaze da mu je tesko da prica sa mnom srpski posle vrtica.
Zanimljivo. Vidis, o tome pisu i sve knjige o dvojezicnoj djeci, da u nekom trenutku pocnu preferirati jezik okoline.
Lukas s druge strane odbija sa mnom pricati ista drugo nego slovenski. Ispravlja me ako mu slucajno nesto kazem na hrvatskom, to njemu nije to. Njemu mama MORA pricati slovenski.



Ovo ljeto krece u obavezni vrtic, pa ce tata preko ljeta pojacati "instrukcije" njemackog, kako bi joj sto vise usao u uho... Vidjet cemo kako ce se snaci... 
nadam se da ce slicno biti i kod nas




jednom mi je muz pokazivao chat koji je vodio sa kolegom sa posla i smijala sam se kako iste rijeci na svicarskom jedan pise na jedan nacin, a drugi na drugi... ja da zivim ovdje 100 g. nema sanse da naucim svicarski, nekad mi se cini da nema tezeg jezika od njihovog..