N3k je napisao/la:"Istina. Četvorka je dobra ocjena. Ali ta ocjena nije odraz tvoje inteligencije. Učini s ovom informacijom što želiš. Ali ja mislim da bi se trebao potruditi do kraja godine i istu pretvoriti u peticu. Ako trebaš pomoć - tu sam."
eli je napisao/la:nedo, a sad zamisli da su obrnute uloge i da nije izrečeno, već samo pomišljeno. da tvoj sin ide uspoređivati tvoju inteligenciju i plaću i zaključi da se ne trudiš dovoljno, da tvoja plaća nije odraz tvoje inteligencije.
a ocjene nikad nisu odraz inteligencije već okvirni pokazatelj naučenog, savladanog gradiva i baratanja njime u datom trenutku.
U načelu se slažem sa posljednjim dijelom rečenice (boldano), jer to i jest tako, i ja želim da mi sinko gradivo nauči, savlada i barata njime.
I zato sam mu i naglasila riječ inteligenija, i komparirala njegov uspjeh i njegovu pamet - s čime sam dobila najbolji efekt (da je čitao sam lektiru iako je prije toga kukao dva tjedna da je predugačka, da sam pazi kako se što piše, da urednije piše itd. itd).
Dakle sve je skupa bilo itekako promišljeno, i imalo neki cilj.
Starijoj nikad ne bih tako rekla. Njoj bi spomenula krv, znoj. Onda bi ona vjerojatno prosuzila. Uglavnom - tu bi uspoređivala trud njen i vrijeme utrošeno na učenje u komparaciji sa ocjenom - pa bi dobila rezultat koji tražim.
Treću bih vjerojatno odvela do dućana s cipelama

ili haljinama. I rekla da si može izabrat onu koju želi, ako i samo ako postigne rezultate o kojima se dogovorimo.
Premali su oni da bi mogli sami odlučivati koliko mogu znati, naučiti i kako će naučiti. A ja ću MOŽDA kad budu na faksu prepustiti odluku o učenju njima, i koliko će ispita davati. Ocjene mi tad neće bit bitne. Bit će mi bitno da osjetim da uče ono što ih zanima. Tek tada ću se malo prepustiti.
A dotle ću se morati baviti psihologijom, i dubokim proučavanjem svoje djece - i vađenjem maksimuma iz njih.
Škorpi, ako malo bolje promisliš, mama ti je postigla cilj. Nisi više imala četvorku iz tog glazbenog, nikad. A to kaj to sad vadiš iz naftalina - svi mi imamo takve priče. Mene je tata izluđivao sa svojim detaljiziranjem, i dovođenja svega do savršenstva i što je svaka stvar imala svoje mjesto.
Ja sad danas takva. I zahvalna sam mu na tome. Ponekad sama sebe ulovim kak se smješkam. Ali mu to ni živa ne bih priznala.
I u potpunosti se slažem s folne. Percepcija većine ipak jest da su zanimanja i zvanja iza kojeg stoje fakulteti - ona koja će ti donijet status u društvu, a samim tim i financijsku nezavisnost, mogućnost za veći kredit, dobre veze i poznanstva, itd. itd.
Ne vjerujem da bih se sramila što mi dijete radi u Zrinjevcu ili što je mađioničar, ali kad maštam o njihovoj budućnosti vidim ih ipak kao poznatu dizajnericu interijera, vodećeg u projektima svemirskih letjelica i glumicu.

Adorablita, smiješ. Tuguj. Iskreno. Al' vjeruj mi neće ona u strukovnu školu
