Znači, moja je E. velika cicoljupka, mama-ovisnica, svojih je 8 i pol mjeseci provela gotovo na rukama. Zapravo je draga i smjehuljica i dobra i sve, ali samo kad je mama pored nje.
Za 3 i pol mjeseca idemo na privikavanje.
Već me jeza hvata.
Ona cica stalno, uspavljuje se kombinacija cica/ruke, spava s nama u krevetu. Kimbač sto pokušaja 0 bodova.
Bojim se jaslica. Imamo još 3 i pol mjeseca fore, dojiti ne mislim prekidati, a uspavljivanje jedva da smo i ovako svladali, uopće ne znam što me čeka.
Ona se nikome ne da na ruke osim MM-u i meni, panično me stalno traži, čak i kad ju MM drži, ako me vidi. Plače i mojima i MM-evima.
Jel netko isto prošao kroz slično. Znam da i nju i mene očekuje velika trauma, no ima li nade za nas. Koliko traje adaptacija tako emocionalne i jako majci privržene djece? Iz iskustva?

Za razliku od brata joj, svjetskog čovjeka koji je uvijek svakome ruke pružao još kao šestomjesečna beba, njemu je ipak trebalo dobra dva mjeseca. 


ma sve bude super proslo ne brini.




. Mi smo još uz sve to imali problema s prihvaćanjem dohrane i alergijom na kravlje mlijeko. Ako to nemate onda ste u prednosti u odnosu na nas .







