tanja, moj mali je prošao 10 mjeseci.
ja sam svjesna da nema smisla nudit nešto drugo, ako ovo neće, ali ne znam šta da radim ako neće ništa jest od dohrane (a ima takvih faza, kad jede samo voće) - da uvedem opet mlijeko pa da mu napravim bočicu (mi smo na ad)? jer on ako neće sada, neće ni kasnije, i jednostavno neće zinut na žlicu, a ja mu ne dajem čajeve i kekse između obroka da ga nešto "drži" do sljedećeg obroka. i onda si mislim, ako nece, nije gladan. a onda mi opet bude nekako zao, pa mislim ajde da probam nesto drugo. ali ne valja to, shvatila sam i sama, ne radim to vise, ali zadnja dva dana nesto i pojede pa mi je lakse drzat se toga

mislila sam možda ako neće jest to što skuham taj dan da mu ponudim pahuljice (dinkel ili 3corn) na mlijeku jer to gotovo uvijek pojede?
a ovo sa šetanjem - malo sam ja pretjerala s opisom jer sam bila nekako jadna, sva sam neka nenormalna kad tako ne jede jer ja kao mala nisam ništa jela - valjda mi to stalno zvoni u glavi pa se bojim da ne napravim iste greške kao i moji starci. ja sam od početka nastojala da jelo bude jelo. bez igračaka i bez trčanja oko stola, da bude ritual. ali činjenica da se on nekad za stolom ljuti i nece sjedit nego se baca, vice i hoce se izvuc iz sjedalice. i to u tim fazama kad nece jesti dohranu. i onda ga ja spustim pa on malo prošeta i nakon 10-ak minuta do pola sata idemo za stol opet probat jest (mislim si ako nije gladan, neću ga forsirat, neka sam odluči kad će jest). meni se to činilo bolje nego da trcim za njim sa zlicom ili da se glupiram oko njega dok mu pokusavam utrpat nesto u usta
minna - hvala na savjetu!