Kad se sekice ne podnose

[Breskvica]

Malena ima godinu i 4 mjeseca, starija ima 4 godine i kad su skupa stalno je svađa, vrištanje i konfliktne situacije. Općenito je starija dosta teško prihvatila mlađu, a i inače je teško i zahtjevno dijete koje je zahtjevalo 100% naše pažnje i teško je prihvatila činjenicu da je velik dio naše pažnje neminovno usmjeren i na seku. Pokušavala sam i dalje ju pokušavam maksimalno uključiti u sve ali vidim da ona isključivo želi vrijeme samo za nas dvije, a to je ponekad dosta teško za organizirati. Kada su same obje su jako dobre i poslušne, ali kad su skupa imam osjećaj da jedino što radimo je gladimo konfliktne situacije i ulazimo u nove što zna biti jako iscrpljujuće.

Vidim da je period adaptacije na seku već polako iza nas, a ja ne primjećujem neke veće pomake u smislu pozitivnog prihvaćanje seke. Ona je i dalje "mala glupača", "smetalo" i unatoč mojem trudu, razgovorima, uvjeravanju nema prevelikih pomaka. Svaki pokušaj zajedničke igre pada u vodu jer, naravno, mala samo "smeta i ruši", a neke igre koje bi malenoj bile zanimljive velika kategorički odbija jer je to "dosadno". Svaku igračku koja mala uzme velika isto želi u tom trenu i dođe do guranja i tučnjave.

Obzirom da sam jedinica teško se snalazim u tim sestrinskim konfliktima, pa me zanima kako reagirati:

1. da li da ih što više odvajam i sa svakom provodim više kvalitetnih trenutaka na samo ili da inzistiram na stalnim zajedničkim trenucima te i dalje non stop rješavam konflikte

2. slušam vaše tips & tricks kako potaknuti pozitivne obostrane osjećaje među djecom i

3. kako reagirate na tučnjavu među djecom?

Puno hvala na savjetima

[mamainana]

Još su ti premale za bilo kakvu ozbiljnu zajedničku igru
meni je bilo dovoljno da su u istoj sobi, nikad ih nisam prisiljavala da se igraju zajedno

izraze kao glupača i smetalo ne bi smjela dopustiti

konflikte sam ispočetka se trudila rješavati, a sad ih pustim da se izbore za svoje mjesto pod krovom
uglavnom se ne mješam (osim ako ne pretjeraju, ali onda idu zajedno u kut i uopće me ne zanima tko je prvi i zašto)
ali i to sad kad su veći

moji stariji klinci isto baš ne ''vole'' najmlađu i imali su izjave tipa dvoje djece je optimalan broj i da im je ljepše bilo kad nije bilo male divljakuše, ali kako ona ne može bez njih tako ni oni ne mogu bez nje (uredno im se uvlači u krevete ako mi još nismo došli na spavanje )

ali napominjem još jednom
tvoje su premale za ozbiljniju igru samo neka budu u istoj sobi i za to vrijeme nije nužno da se baviš s bilo kojom od njih

[eli]

nemam osobnih iskustava, ali uvijek mi bude malo hmmm, kad se novopečenim roditeljima savjetuje da starije uključe u brigu/radnje oko mlađeg djeteta. ako dijete želi sudjelovati, super, ako ne, bolje ne inzistirati i na fin način objašnjavati kako je super mami dodati čistu pelenu kad presvlači bebu. premali su da se uvijek osjete ponosni jer pomažu.

odvajati ih također nema smisla. sestre su i ima da zajedno sudjeluju u dnevnom životu obitelji. bez inzistiranja na zajedničkoj igri. to će doći sa vremenom, kad manja shvati da se mora lijepo ponašati ako hoće da se seka igra sa njom. stvar vremena i odrastanja djece.

bilo bi dobro kad bi uspjela svaki dan odvojiti malo vremena za svaku od njih posebno. npr stariju ne stavljati na poslijepodnevno spavanje, svaki dan nek tata sam prošeće jednu curicu na sat vremena i sl.

[Adorabla]

Kod nas je bila identicna razlika u godinama. Starija je imala 3 i po godine kada se mladja rodila. U prvo vriijeme ju je cak i super prihvatila; godilo joj je biti velika. Poslije, bas tako negdje s cca godinu dana pocele su grozne ljubomore. Ja sam dodatno lose utjecala na to jer sam stalno naglasavala starijoj da je ona velika i pametnija, pa valjda shodno tome treba popustitit. Mos mislit! Sada ne bih vise tako, sada bih definitivno puno vise popustala starijoj
Tuce nismo doupustali i ne dopustamo ih ni sada. Vrijedjanje opominjemo ali ne kaznjavamo. U principu vrijedi dogovor da se mogu mlatiti jezicima ali bez agresije i bez zadirkivanja, psovanja, provociranja i bespotrebnog vrijedjanja. Ok, to je komplicirano pravilo, moje ga tek sada kuze U praksi to znaci da si mogu reci glupaco, kravo sugava ili krmaco bezobrazna i okrenuti se i ici svojim poslom, ali ne smiju se unositi jedna drugoj u facu psovati i rugati. Ono kad bas provociras neciju reakciju.
Dozvoljavam ovo vrijedjanje jer to je nacin da one iskazu da su ljute na drugu. Znaju one jako dobro kome to mogu ili ne mogu reci tako da se nikada nije dogodilo da to kazu nekome u drustvu ili da to kazu odrasloj osobi. To su njihova interna vrijedjanja gdje masta radi svasta Naravno da vrijedi pravilo da se to vrijedjanje ne desava pred nama. To je rezervirano za njih dvije, ali ako to cujem, a nisam trebala, ne reagiram. Ako se desi da to kazu jedna drugoj predamnom onda reagiram tako da onoj koja je to izrekla kazem pazi kako razgovaras sa mojom ceri.

Kod mene se dobro poklopilo to sto je taman negdje u dobi od 4 godine starija postala zainteresirana za dodatne aktivnosti i sport. To je bilo neko nase vrijeme, kada sam ja samo nju vodila na te aktivnosti i kada smo pricale. Ukoliko je bilo potrebe, onda sam radila i floor time sa starijom. Za to je vrijeme tata cuvao mladju.
Najgore je bilo kada bi se starija htjela maziti. Onda bi ova mladja obavezno bila ljubomorna i gurala se nama u krilo da i nju mazimo.
Zajedno su se pocele igrati tek negdje kad je mala imala 2 godine ali to samo i iskljucivo zato sto je to moje mladje dijete strahovito ekstrovertirano dijete koje obozava ugoditi svojoj starijoj sestri. Moja starija je tako znala "hvaliti" svoju maldju sestru da se najbolje i najljepse igra.
S druge strane brat i ja smo se jako rijetko igrali skupa, odnosno igrali smo se tako da se on igrao a ja sam smjela gledati Ja se u igru svojih cura ne petljam, pustam ih same i ne reagiram uopce ukoliko ne cujem neko rusenje, strasan plac ili lupanje vrata. Kada kaznjavam za nesto sto nisam vidjela sto se desilo, kaznjavam ih obje i uopce vise ne pokusavam dokazati tko je prvi poceo niti tko je kriv jer je to nemoguca misija.
Ukoliko se posvade tako da predju liniju onoga sto ja smatram ok ponasanje, onda ih "za kaznu" razdvajam - svaka u svoju sobu.

[mirbi]

Kod nas je razlika veća, 5,5 godina, pa je bilo teško naći zajedničku igru i zabavu za obje. Tek se sad nekako nađu, kad Rea ima 5, služi Sari kao učenik dok ona glumi učiteljicu.

Rea je u vrlo kratkom roku morala naučiti sve bitne riječi iz engleskog i talijanskog, da ne bi pala godinu.

[Klarica]

mene to isto čeka
živce na tregere
moja nema seku ni bracu(još,ali biti će,biti )ali je prilično opaka kad neka od rodica ili prijateljica krene nepravdom u interakciju

[franika]

U ovoj dobi u kojoj su ti sada curke, obavezno intervenirati i paziti na mladju jer starija jos nije dovoljno zrela da kuzi kako mladju maknuti od sebe ako joj joj smeta a da ju fizicki ne ozljedi. Ja bi ih ponekad razdvojila svaku u svoju sobu tako da se starija moze sama u miru igrati, vec je u dobi kada se itekako moze sama lijepo zaigrati, a ja bi dotle hendlala mladju. Kada starija dodje po svoju dozu paznje, odmah bi joj ugodila ali bih ju isto tako navikla da mladja trenutno mora biti uvijek uz mene jer je jos jako mala i ne moze biti sama-to bih joj lijepo pokusala objasniti.
Svaki sukob izmedju njih dvije, rjesavala bi razdvajanjem-idealno bi bilo kada bi u takvim situacijama tata mogao biti sa jednom a mama sa drugom.

Bez brige, sto ce ti curke biti starije, sve ce se vise igrati zajedno, naravno i pocupati se se dosta puta ali s vremenom ce medjusobno nauciti rjesavati svoje nesuglasice, sve manje ces ti trebati intervenirati...no do tada ipak treba proci jos koja godinica...Strpljenja samo!!

[dodoli]

konflikte sam ispočetka se trudila rješavati, a sad ih pustim da se izbore za svoje mjesto pod krovom
uglavnom se ne mješam (osim ako ne pretjeraju, ali onda idu zajedno u kut i uopće me ne zanima tko je prvi i zašto)
ali i to sad kad su veći