Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

[Plusic]

watani - super je ovo!
sad si mi dala ideju da ja to napravim sa stvarnim slikama i rodbinom iz splita

[pokahontas]

Da, super ideja! I ja ću probati nešto slično sa slikicama rodbine, moji crteži bi se teško mogli povezivati sa stvarnim pojmovima, pa da je ne bunim . Možda nađem i koje slikice po novinama koje bi nam bile simpa. To mi se čini da je baš nešto što bi joj u ovom razdoblju bilo zanimljivo.
Tonka, mi vježbamo u Puli. Koliko smo mi tek daleko od zapada govori podatak da naše tete-fizijatrice u centru sada u veljači idu na tečaj za bobat. Što još reći .

[Tonka.M]

Možda bi stvarno bilo vrijeme da se javim sa malim updateom o svom nedonoščetu

dakle gdje smo sada, nakon 2 godine i 4 mjeseca?
Teo je divan dječak, pun energije, stalno u pokretu, možda malo i previše jer nam ga je skoro pa nemoguće pratiti
Što se grube motorike tiče izuzetno je spretan, trči po našem brdovitom dvorištu punom prepreka i stepenica bez problema, penje se po svemu vrlo spretno i brzo (dok se okrenem on je već na nečemu), loptu baca prilično precizno u željenom smjeru, često je i hvata bez problema, šuta je ko pravi profić, najdraže mu je kad mu je dodajem, a on je u zaletu zašutira prema meni... stvarno voli nogometanje naravno da uslijed tolike aktivnosti često i pada, pomalo je brzoplet, ali kako mi ne dižemo veliku strku oko razbijenog koljena, ne diže je ni on. Rijetko zaplače zbog toga, češće samo potraži utjehu i zagrljaj i piči dalje.
Voli se voziti biciklom, dobio je like-a-bike i izuzetno je spretan već ga vozi i po grbavom dvorišu i po šljunčanom putu (znam da nije idealan teren, al trudimo se da što manje vozi po njemu)
Što se mirnijih igara tiče: rado crta, pretežno lijevom rukom, još uvijek su to šaranja bez veze, ali ja sam zadovoljna da ima volje.Čitamo i slikovnice, doduše ne zanima ga tekst ispod slika već prčamo o tome tko je sve na slici pa on ili ja imenujemo. Slaže kockice u toranj, voli legiće (njih slaže već godinu dana), ali najvoli igrice s autićima, slagati ih u improvizirane garaža i vozati uokolo. I sudarati se s maminim autićem
Dakle u igri nema odstupanja od prosječnih dječaka.

Ono gdje imamo malih problema je razvoj govora. Razumijevanje je odlično, shvaća složene naredbe, ali do unazad par mjeseci je bio na razini nekoliko slogova (pa, ta, ma, ba i di-di)
Tada sam ja otišla na radionicu baby signs zahvaljujući dragoj forumašici Think Pink (http://www.babysigns.hr), počela polako znakovati osnovne riječi i odjednom je doživio veliki skok u razvoju govora. Ne samo što smo počeli komunicirati puno bolje i češće, što smo mogli razumijeti što želi i zadovoljiti njegove potrebe već nam je i povezanost postala još veća. Više je tražio druženje, više je tražio komunikaciju, stalno je o nečemu "pričao", baš je tražio da mu pokažem neki novi znak iz polja njegova interesa da bi mogli "pričati" o tome. Istovremeno mu je i govor strašno napredovao, počeo se služiti dvosložnim riječim, isprva su to bile riječi koje su se sastojale od 2 ista sloga (ba-ba, di-di, de-de) a sad već koristi i raznolikije riječi. Slaže polako rečenice, krnje naravno, ali ipak su u pitanju dvočlani, a ponekad, rjeđe, i tročlani izrazi. Kombinira riječ i gestu, sve češće dvije riječi. I brblja, brblja, brbjlja, baš je dobio volju za komunikacijom.

Što se raznoraznih liječničkih kontrola tiče, sve je u redu, u ponedjedeljak idemo kod neuropedijatra kad ćemo saznati i rezultate najnovijeg EEG-a. Radili smo ga najviše zbog njegova užasno nemirnog spavanja, bacanja u snu, lupanja po nama... tek toliko da vidimo postoji li kakav organitet ili siroče ima noćne more

A od jeseni kreće u vrtić, baš sam sretna zbog toga jer vidim da mu fale klinci za igru. Bili smo već na razgovoru kod vrtičke psihologice, strašno draga žena, dala sam joj svu medicinsku dokumentaciju da ne bude iznenađenja i najvjerojatnije će i u vrtiću jednom tjedno ići kod logopeda
Ono što mene najviše muči jest njegova, kako ja to nazivam, šmizlavost (to od milja). Jako je osjetljiv, kad mu neko dijete uzme igračku ili malo poviče na njega (čak ga ne mora ni udadriti ni biti grubo) on se povlači, sklon je povući se u sebe i sam se igrati. Ali i to sam rekla psihologici tako da je to zapisala da se obrati na to pažnja u grupi.

Ukratko to su novosti kod nas, hvala vam još jednom svima što ste nam toliko pomogli, bez vas ne bi bili tu di jesmo

i dvije slikice:

na svom bikeu:

http://i688.photobucket.com/albums/vv245/Tonkam/IMG_6174.jpg

i na terapiji kod mog direktora, inače diplomanta Z. Domančića. Totalno neobično iskustvo, dijete koje nema mira niti sekunde, niti podnosi da ga stranci dodiruju je uredno otišao s njim (vidio ga je dva puta u životu) i sjedio mu mirno na koljenima skoro pola sata

http://i688.photobucket.com/albums/vv245/Tonkam/IMG_6311.jpg

[nadicab]

kako te je lijepo čitati
ajde, kada uhvatiš malo vremena, spoji početnu priču i ovaj izvještaj kao podrška novim roditeljkima
p.s. nemrem vjerovati da je toliko prošlo

[Plusic]

predivni nas Teo

[Stefanova_mama]

Kako je veliki porastao!

[kerry]

ispravljam-trebalo je na pp

[Rachica]

sori što sam bez teksta ali sam sva u srcima dok te čitam

[thinkPINK]

Presladak je! Bravo za vrtic!

[mmm3m]

Prekrasan je Toliko se mama brinila a on sada takav decko

[watani]

za vrtic.
svima vama

[LTL]

tonka,kako ste oboje divni
topla,brižna mama,baš se vidi koliko puno ga voliš i koliko vremena provodiš s njim,uživala sam i ja čitajući tvoj post!

TEo je stvarno presladak,a na ovom biciklu mi je baš kao iz reklame

[Tonka.M]

hvala vam drage moje

i da nadice i ja se čudim da je već toliko prošlo a još se više čudim da smo tu di jesmo
i odlična ideja, baš bi mogla napraviti mali rezime svega

[Miki]

kako mi je lijepo čitati ovaj izvještaj

[MON]

:srca

kako mi je lijepo čitati ovaj izvještaj

[pokahontas]

Presladak dečko! Vrijeme stvarno leti... Koliko često je imao nemirne snove? I mi se povremeno borimo sa time, ali sam to do sada prepisivala noćnim morama. Sada sam se i ja malo zabrinula...

[Tonka.M]

pokahontas još uvijek ih ima
HDB EEG je uredan, tako da je to (ne)spavanje pripisano noćnim strahovima, ništa opasno, samo malo uznemirujuće za nas... ali dobro je, piše u literaturi da je prolazno, ako ne prije, a onbo do puberteta

[pokahontas]

Ja vjerujem da je i kod nas riječ samo o noćnim strahovima. Nadam se da će proći prije puberteta, kod nas to izgleda kao scene iz egzorcista

[Tonka.M]

oooo da, znam o čemu pričaš...
sreća je, barem tako tvrde u nekim člancima, da se barem oni ne sjećaju tih vrištećih epizoda

[pokahontas]

Da li si naišla na savjet da ih se ne bi smijelo buditi tokom te "seanse"? Nama se najčešće smiri tek kad se razbudi, inače traje li ga traje...A vjerujem da se ne sijećaju u jutro ničega. Ja i mm se probudimo kao da nas je cijelu noć jurio čopor bijesnih vukova, a ona kao ptičica cvrkuće oko nas...

[Tonka.M]

jee i ja sam čitala da ih se ne treba buditi, samo im promijeniti položaj (recimo uzeti ih u naručje, posjesti, promijeniti im rutinu) i mi to uvijek radimo.
Ne palimo veliko svjetlo, samo malu lampicu i uzmemo ga na ruke i mazimo dok se ne smiri. I on se uglavnom samo odjednom okrene i zaspi....

[Zrinkica]

Bas mi je drago sto Teo tako super napreduje!!!Nama je neuropedijatrica rekla ako dijete sve razumije i smisleno se igra, onda nema straha za govor!!U mjestu gdje ljetujemo druzimo se s nekoliko djece od dvije do dvi i pol godine.Jako malo govore i to samo po jednu rijec. Svako dite se razvija na svoj nacin.Ja isto s Markom radim malo znakovnog jezika i to djeca brzo upijaju.Pozdrav!!

[Tonka.M]

Zrinkica ma istina je sve, ali ja radije odradim što mogu da mu pomognem, nego da se za godinu-dvije lupam po glavi da sam nešto propustila

[Zira]

kako je to brz prošlo. sjećam se tvojih postova dok je teo još bio u bolnici, a ti doma.... kakav mali miš, a vidi ga sada
ma bravo tonka, uložila si sebe, prekrasan je!

[Tonka.M]

Zira

[nadicab]

taj baby sign jezik je super stvar; evo na moru je pored nas jedna pametnica od 1,2 godine i koliko bi njoj i roditeljima život bio lakši kada bi je razumjeli; ovako se sve svodi na pogađanje + dodatna nervoza.

[Tonka.M]

Nadice, baš to - nama je toliko lakše otkako komuniciramo. Ne samo zato što znamo što želi. Već znamo sjediti na zidiću, za stolom ili u autu i "pričati" o stvarima koje ga zanimaju, a ne može ih direktno pokazati, o tome što doživljava ili je doživio prije... jako jako nas je to zbližilo