O DAAA moš si mislit
Kako to misliš da si mogu misliti?
Ništa ja sebi ne mislim niti dajem svoje dojmove nego govorim konkretno i argumentirano iz prve ruke o ustroju škole i ulozi svakoga od nas - nastavnika, ravnatelja i roditelja u cijelom ovom problemu promidžbe.
nas će se 15roditelja u razredu usuglasiti da su nam ti letci bezveze ali onaj jedan će reći da on želi i kaj onda?fajt?
Još jedan

.
A komunikacija? Glasanje?
nema tu većine -svatko odlučuje za svoje djete
Ono zaista, ali odakle ti ovo? Prilažem treći

.
Nije li taj jedan roditelj koji nije glasao - manjina?
npr mi smo dvije godine kupovali smib i još neki časopis-sve je to divno i krasno ali oni ga uopće nisu čitali
Početkom godine ide ponuda časopisa po razredima od strane razrednika - što se tiče časopisa iz izdavačke kuće koja i inače surađuje sa školom preko udžbenika i sl. I onda se djeca odluče hoće li što uzimati ili ne.
Ako je ikakva druga praksa na snazi jednostavno nije dobra i ispravna i protiv toga roditelji trebaju reagirati. Imaju potpuno pravo na to.
Prilično olako si se razbacala kojekakvim neutemeljenim kategorijama.
Dakle, da se ponovi:
Velika, skoro stopostotna većina promidžbenih materijala i onih koji ih dolaze promicati nemaju nikakve veze s organizacijom rada škole niti su između njih i škole ikakvi ugovori na snazi. Oni jednostavno vrbuju za svoje tiskovine.
Ako je slučaj takav da protiv toga ne reagiraju razrednici i ravnatelj, a većina roditelja je protiv, nema šanse da se njihova želja ne provede.
To se riješi na jednom roditeljskom sastanku. Sami roditelji to trebaju predložiti ako je potrebno i izglasavanjem riješiti stvar.
To je usitinu posve rješiv problem. Uz minimum angažmana.
Moj razred broji 28 učenika, ostala dva po oko 15. Ravnatelj je početkom godine htio razdvojiti učenike, no roditelji su se pobunili, potpisali nešto kao peticiju i razred je ostao u jednakom broju. Njihovi razlozi su bili vrlo uvjerljivi i logični za razliku od ravnatelja koji ih je htio podijeliti po - ni pet ni šest nego po nacionalnoj osnovi. I ja sam stala uz roditelje kad sam čula njegove nebulozne argumente.
Početkom vrtićke godine dolazi nam teta sva bitna kako je došla uredba da predškolarci moraju biti nespavači.
Iako zdrav razum mora reagirati na takvo nešto, teta se nije dala omesti i tupi i tupi
ne, tako nam kažu pedagozi, ništa mi tu ne možemo.Mi roditelji smo napisali pismo i između ostaloga poručili pedagogici neka dođe u vrijeme spavanja i kad vidi kako većina djece spava neka ih fino probudi i kaže im da moraju biti nespavači.
I jučer na sastanku eto odluke -bit će i spavača i nespavača.
Hoću reći, jako me uznemiri tabuiziranje bilo kakvog problema i izostanak procjene zdravog razuma.
