U zadnje vrijeme(otkada sam ponovno trudna) dodatno me zaokuplja gore navedena tema i htjela bih da mi kažete kako "to" izgleda kod vas.
Dakle,kako usklađujete deseterosatno radno vrijeme,obitelj,domaćinstvo i uskoro još jednog člana obitelji na način da svi budu zadovoljni i da svačije potrebe budu (barem u osnovnim okvirima)zadovoljene?
Često mi se,sada,dešava da se pitam jesam li možda mogla biti brža/efikasnija/više s djetetom/tjera li me ta lagana grižnja savjesti proizašla iz osjećaja da nisam dovoljno prisutna doma na nedosljednost i popustljivost prema mome vrtićancu/zašto nemamo super skuhanzdrav obrok baš svaki dan...itd itd
Uglavnom,ne bih htjela da tema ispadne previše filozofska i apstraktna već upravo praktična i primjenjiva,da se jave mame sa svojim savjetima i iskustvima kako usklađujete sve navedeno,kako izgledaju vaši radni dani ?
Ispričavam se ako nisam uočila sličnu temu



), zabavljaju se sami dobar deo vremena pa mama ne samo što stigne pristaviti bolji ručak ume uleteti i u poduhvat zvan 'šivenje suknje' ili 'čitanje knjige' - jeste da knjigu pročitam za mesec dana a suknju sašijem za 2 ali nema veze, nekad nisam mogla ni kosu oprati a da mi njih dvojica ne vise na nogavicama 

Ja sam uvik negatiovac.


. pa miljon puta jesi vise obukla papuce, ajde obuci papuce. dok ce me druge dvi poslust iz prve, jer me ova najgora tolko izludi da se pocnem drekenzi okolo, pa mozda zato.
. ona ne zna sta je povrce.
I sad mogu razumjeti one teorije da je lakše sa dvoje nego s jednim ili s četvero nego s dvoje.



