Jel ovo mobbing?

[Stefanova_mama]

Ja mislim da ti trebas uciniti privremeni odmak i korak unazad i pustiti ga da situaciju resi sam. Mora nauciti izaci na kraj sa ismevanjem i mora nauciti da se nece sa njim igrati ako nece, da treba da nadje one koji se hoce sa njim igrati i da ceni i cuva njihovo prijateljstvo.

Moguce je da je decko ljubomoran na to sto je Fran mozda inteligentniji od njega, ali on tu inteligenciju mora upotrebiti da "protivnika" svede pod kontrolu.

I kad mama nije za petama, morace zasuci rukave i uciniti nesto sam. Bolece te dusa sigurno, ali je bolje da nauci ranije nego kasnije, a jos uvek se nista strasno i opasno ne desava.

Te decije stvari su nestalne, mi smo imali jednog malog koji je bez povoda boksao decake iz razreda i S. izmedju ostalog (tata mu je sportski trener, koji hoce da mali bude muskarcina ili nista i klinac samo ponavlja od njega ocekivani obrazac i deli "lekcije slabicima"). Igrali su se jednom super u pauzi i sad ga ne dira i cak se lepo slazu (prema ostalima je klinac i dalje nepotrebno grub). Zasto, kako

[† Volvo]

Po ovoj zadnje spomenutoj knjizi poneki sam savjet udijelila sinku (kada mi se učinilo da ima povoda za savjete dijeliti, odnosno, kada ih je bio u stanju "čuti" a ne interpretirati kao "ti bi to tako, znam, ali ja sam ja pa ne mogu" što je pak i meni bio savjet ).

Inače, kako je startao u školske klupe, neke socijalne vještine, prilika za čije brušenje bilo je u vrtiću, uz na moju radost primjereno "uplitanje" teta (zapravo, držale su stvari pod kontrolom i reagirale na ruganja, a kako su s njima provodile sve vrijeme, uspjele su i primijetiti i raditi s njima), konkretno, su se izbrusile. Na način da je nedavno djevojčici (neke djevojčice su više visinom od većine dječaka u razredu) koja je imala primjedbe na njegovo učenje ("a ona nije učiteljica pa šta se treba se miješati" to mi je lijepo protumačio), nalaktila mu se na stol i to s njim poluprijeteći raspravljala, uz još dodatak kako je ona jača od njega dobacio pogled i lijepo joj rekao "A za što ti je to važno?" (ta snaga kojom mu se hvalila/prijetila) i odustala je.

Ono što bi me veselilo je da uspije imati neko svoje društvo (ne stotine prijatelja, nego neke prave) ali da ne bude ovisan o njemu (ako svi skoče kroz prozor, ne mora skočiti, mislim tu na alkohol, pušenje, you name it,...) tj. da može poslušati sebe i vjerovati sebi i znati kako prijateljstvo može tražiti neke žrtve, ali da kako meni zna reći Ne, da to bude u stanju reći to i drugima, ponekad i po cijenu neprihvaćanja. Uh, sad sam daleko otišla...

[palunkica]

osobno se ne bi previse oslanjala na uciteljicu - zasto? - zato jer je to poruka djetetu da ono samo ne moze rijesiti situaciju, a i pitanje je da li uciteljica stvari vidi na isti nacin, iz istog razloga ne bi isla ja razgovarati s drugom djecom.

Ja mislim da mi je učiteljica u mojoj situaciji dosta pomogla. Prvo što sam ju išla pitati je da li ona vidi isto ono što meni moje dijete kaže kod kuće. Kada je obratila pažnju i promatrala odnose u razredu, ispalo je da je baš tako kako meni moj priča, i onda smo mogli krenuti u neku određenu akciju. Ali, nije naše da uvodimo pravila u razredu - pravila određuje učiteljica i itekako može promijeniti odnose u razredu. Naši su radili neki plakat na kojemu su pisali sve što se ne smije raditi u razredu (tući drugu djecu, rugati se, uzimati stvari, izbacivati iz igre...) i sva su se djeca potpisala ispod toga. Ako se netko nije držao pravila, njega se izbrisalo s te liste dok se ne popravi.

Moje dijete definitivno samo nije moglo riješiti situaciju - samo smo se zapetljavali sve više i više, i on je bio sve tužniji i sve osamljeniji. I u redu je po mom da u toj situaciji netko stariji proba izgladiti stvar - a tko je za to pozvaniji nego učiteljica, koja ima pregled svih strana. Mi roditelji često gledamo i čujemo samo jednu.

Što se tiče kutije u firmi, da, zašto ne, opet, to je moje mišljenje. Mi smo imali nešto slično u vrtiću, točke i tzv. krug razgovora, služilo je za rješavanje sukoba i to jako uspješno, obje strane bi obrazložile u čemu je problem i o tome se razgovaralo. naravno da se crna točka ne dobiva za to što je netko zamijenio yugioh kartu za drugu, nego za neke stvari koje su u razredu neprihvatljive

[Novamama]

pa meni to s kutijom nije loše zamišljeno. loše je da se djeca jedan drugome prijete zbog toga.
u nekim firmama isto pod normalno postoji ocjenjivanje i 360§ pogled i to je u redu. da dobiješ sliku kako te drugi vide.
sve ovo što ste spomenuli o pomaknutom humoru, drugačijem načinu igre i slično može se reći upravo na način da neko dijete napiše na papir da mu to smeta, da se o tome razgovara i da na kraju krajeva dijete o kojemu je riječ pokuša prilagoditi svoje ponašanje.

meni bi bilo čudno ovo s klizanjem i kako mame nisu reagirale na očito izbjegavanje? pokušavam sebe staviti u tu situaciju, i ne znam u kojem slučaju ne bih reagirala da vidim da djeca (prijatelji iz razreda) namjerno izbjegavaju jedno dijete i to na klizanju koje je zamišljeno kao zajedničko druženje. rekla bih da postoji neka verzija priče koju su ti dečki doma ispričali.
i zato je opet dobro imati tu kutiju da se tamo istrese sve što koga smeta i tišti.

što se tiče toga da sami moraju riješiti neke stvari, apsolutno se slažem.

[palunkica]

Nova , ako npr. Marko napiše za Josipa i ubaci u kutiju "Josip je glup i krade i treba se ispisati iz razreda" to je svakako nešto o čemu se mora raspraviti na SRZ, tome taj sat i služi. Ali isto tako Josip može napisati "Marko brani drugoj djeci da se igraju sa mnom" to je jasan znak učiteljici na čemu se treba raditi.

Odmak roditelja je svakako najbolje rješenje, i najbolje je da oni još sada, dok su mali i dok je sve bezopasno oko njih uče posljedice svog ponašanja i izgrađuju svoje socijalne odnose (nisam ja tako pametna, to mi je rekla jedna krasna osoba ), jer pravi problemi nastupaju kasnije, treba preživjeti Školu u prirodi i slične školske aktivnosti. No teško ti je kad ti srce krvari jer vidiš da ti je dijete nesretno

[Novamama]

ma znam da je teško. i sama se borim sa sobom da se ne miješam i ne petljam u neke odnose mog djeteta za koje vidim da nisu ok.
ovaj 1. primjer koji si navela za kutiju je za raspravu ne zbog josipa kojeg se optužuje nego zbog marka koji je to napisao. morao bi pred cijelim razredom reći zašto to misli, od kuda mu taj rječnik i razred bi ga trebao osuditi. na taj način bi sutra neko drugo dijete dva put razmislilo da li će tako nešto reći.

[palunkica]

Svakako nova, baš sam to i htjela reći, ali kako sam još na poslu a radili smo do 1, a ja moram nešto završiti pišem nepovezano. Upravo tako, treba pokazati da nema lažnih optužbi, tako se ne bi moglo desiti da dječaci ubacuju izmmišljene primjedbe na nekoga i prijete bez veze crnom točkom.

BTW ja svojem kažem da bi ja rado da konačno dobije minus iz vladanja ili da ja moram ići objašnjavati u školu zašto je on preživ

[flowerpower]

vjerujem da je uciteljica imala dobru namjeru s kutijom, definitivno je cijela prica u tome da svaka strana kaze sto misli i sto je problem- no da bi to bilo korisno i za jednu i za drugu stranu treba imati jako puno znanja, definitivno manji broj djece (od 20-tak, cca. do 8), odraditi cijelu pricu po pravilima medijacije i sl. jer ako se to odradjuje na nacin da se to pretvori u porotu, osudu itd. imat ce se u razredu jedna ruzna atmosfera kao rezultat dobre namjere, ali losih postupaka. Ne znam kako je u vasim odraslim zajednicama to sprovedeno, ali zamislite samo na tren da se tako nesto provodi i na osnovu toga sef oduzme ili doda na placu
druga je stvar da ta pisamca npr. vidi samo uciteljica, pa da na osnovu toga ona zna sto napraviti - nedirektnim ili po potrebi direktnim metodama, ove situacije u kojima se to rjesava na carsiji pred svima ja bi definitivno izbjegla. jer sto bi vi kao uciteljica napravili da fakat dobijete 5 pisamca na kojima pise da se xy treba ispisati iz razreda, lijepo potisano od ovih istih djecaka (koji moguce i stvarno vjeruju da bi to tako trebalo biti), i na samom satu jos njih 10 kaze da se slaze s time (jer se npr. boje/zele ulizati/stogod ovoj kliki), i onda kao uciteljica krenete o druzenju, prihvacanju, empatiji i tome kako treba voljeti sve razredne kolege...i to se mozda primi taj sat, sve dok ne dodje veliki odmor...onda ce prica ici po starom, a jos je i xy postao netko kojeg se treba truditi voljeti i jos ga vise obiljezite.
sve te metode izlaganja meni su prestrasne.

[Novamama]

Ne znam kako je u vasim odraslim zajednicama to sprovedeno, ali zamislite samo na tren da se tako nesto provodi i na osnovu toga sef oduzme ili doda na placu

ali flower upravo ovo se i provodi po firmama. može biti glupo i besmisleno i izmišljotina sa zapada, ali u nekim organizacijama zaista ima smisla. to je dio tvoje godišnje ocjene da. i na temelju toga ti se određuje bonus npr.

i još dodajem: neshvatljivo mi je da u 2. razredu može 5 dječaka misliti da se jedan mora ispisati, ali sigurno mi je bolje da to izađe van na površinu i da se o tome razgovara, nego da dječaci o tome pričaju iza leđa i učiteljice a i druge djece. ako to više djece misli, onda je to ozbiljan problem kojem treba pristupiti.

[flowerpower]

ajmo prvo o djeci:

slika kako te drugi vide - za 8-9 god. je nesto jako, jako apstraktno - oni po svojim kog. sposobnostima vise nisu egocentricna mala predskolska djeca ali nisu ni blizu nama/odraslima - osim sto nemaju kog. sposobnosti da u potpunosti hvate sto znaci razliciti pogled na istu stvar oni ni emocionalno nisu zreli da prihvate (a bome i vecina odraslih tesko podnosi drugarsku kritiku, ne znam koje je vase iskustvo) cinjenicu da sad nesto ne rade dobro i da trebaju poraditi na promjeni ponasanja na osnovu sata razredne zajednice...ako i shvate da nesto rade lose (a imaju za to crne tocke kao dokaz) najcesce pojma nemaju sto treba raditi da to promjene, jer da se znaju bolje ponasati vjerujem da bi se bolje i ponasali.

a sad o odraslima:

stvarno se pred cijelim kolektivom/timom cita da si ti napisala da sam ja napravila nesto...to mi je suludo...i onda ti kazes sto mislis, ja kazem, a ostalih 20-tak gleda i nakon toga sef kaze - ok novamama 5% posica (crvena tocka), flower 10% minusa (dvije crne tocke)?
ne mogu vjerovati

[flowerpower]

posica

povisica

da se razumijemo - ja fakat podrzavam da se u timovima razgovara, ima otvorena komunikacija, na osnovu udjela dobiva profit i sl. ali ima nacina i nacina, o tome govorim, ideja je dobra, ovdje je nacin los (mislim na razrednu kutiju- razredne rasprave-tockanje)

[Novamama]

ne priča se pred cijelim koletkivom jer smo odrasli ljudi, nego dobiješ listić s elementima koji se ocjenjuju i svatko ocijeni svakoga. uzima se srednja ocjena koja je vrlo realna u većini slučajeva. i ti tu sebe smjestiš i vidiš na čemu trebaš raditi i mislim da je jako korisno (pogotovo ako radiš s ljudima) znati koje su tvoje mane, tj. što treba poboljšati.
kažem, to je izmišljotina iz kapitalizma, ali meni je to jedna od rijetkih stvari za koju mislim da je korisna.
tako se ocjenjuju i nadređeni i podređeni.

[flowerpower]

to o cemu ti pricas je posve nesto drugo...to se radi s odraslima, za koje se ocekuje da znaju sto s time. ovdje govorimo o 8-9 godisnjacima, o mogucem bullingu, o razredu (a ne profitabilnoj ustanovi), o tome da ti mozes reci - ciao ekipa odoh raditi kod konkurencije jer ne zelim ovako, zamisli kako bi se osjecala da tvoje ocjene izadju na ploci...tako da svi vide...nije ugodno

nova, sto mislis koliko jak treba biti osmogodisnjak da prezivi cinjenicu da je javno receno da pet djecaka zeli da on nije u tom razredu...uh ne znam sto mu vise od toga treba srusiti integritet i samopouzdanje, i jos nek se na tom susretu zakljuci da je to zato sto ima sve petice/voli uvrnuti humor/rasplace se kad mu se ruga...ima jadan da hoda sa skartocom na glavi i nikad vise ne kroci u tu skolu, jer dijete po prirodi stvari zeli biti prihvaceno. Ko da on moze sad samom sebi reci od sutra cu drugacije, kao sto ni ovi koji gaje takve ruzne osjecaje prema njemu sutra nece pomisliti kako je on kul faca.

[flowerpower]

franika, pitala si nesto jako bitno

Samo nisam sigurna koliko toga da pustim da sam na svojoj kozi osjeti a do koje granice da ide moje uplitanje u sve to.

, prati i gledaj, indirektno pitaj (jer direktno ces samo pojacati dozivljaj izolacije) i vidi - ako on postane jako snuzden, vidis da mu to ometa funkcioniranje u skoli, onda reagiraj...tad bi ja otisla do razrednice (ne prije). u medjuvremenu bi poticala druge nacine reagiranja na provokacije, hranila druga prijateljstva i umanjivala znacaj tocaka.

[Adorabla]

o o cemu ti pricas je posve nesto drugo...to se radi s odraslima, za koje se ocekuje da znaju sto s time

tocno i ne samo to nego procjenu daje tvoj nadredjeni a ne daje se svima u firmi da napisu svoje misljenje o svakom pojedinacnom radniku. radnici pak mogu ocijeniti svog direktno nadredjenog ali ne mogu kolegu.
Isto tako zajedno s HR-om ta procjena se koristi kod popunjavanja i novih radnih mjesta odnosno sluzi za to da se svaki radnik na svom radnom mjestu osjeca ugodno odnosno da se njegovi potencijali iskoriste maksimalno a ne sluzi za to da ga se degradira ili kazni smanjenjem place.
Ja to isto uopce ne bih usporedjivala.

Na satu razredne se ne smije raspravljati o nekom djetetu pojedinacno, nego o opcenitom ponasanju. Pojedinacnu analizu djece smije raditi iskljucivo psiholog skole.

[palunkica]

da fakat dobijete 5 pisamca na kojima pise da se xy treba ispisati iz razreda, lijepo potisano od ovih istih djecaka (koji moguce i stvarno vjeruju da bi to tako trebalo biti), i na samom satu jos njih 10 kaze da se slaze s time (jer se npr. boje/zele ulizati/stogod ovoj kliki),

I dalje mislim da je bolje da je učiteljica obaviještena o tome nego da klinci sami uzmu stvar u svoje ruke. Jer je dijete obilježeno tak i onak, samo ovako javno, a onako u kuloarima.

Adorabla, ne slažem se da samo psiholog može razgovarati o ponašanju određenog djeteta. Razred je kolektiv i sve što se tiče pojedinaca i razredne grupe se može raspraviti na SRZ

[Novamama]

paralelu s ocjenivanjem odraslih je potegla flower, slažem se da nije isto, ali postoji.

a ovo da samo psihlog može razgovarati s djetetom pojedinačno mi je isto malo ne znam. pa ako u razredu ima problema meni je u redu da se o tome priča i na konkretnim primjerima pokaže što je ispravno a što ne. ako se 5 učenika okomilo na jednog i ako se to pitanje potegne na srzu, sigurna sam da će barem 3 od ta 5 ustuknuti i kada bude trebalo javno reći zašto to misle o tom jednom, da neće reći. isto tako, učiteljica može vrlo lijepo pojasniti sve ovo što ste ovdje pisale. i o različitostima i o uvažavanju drugačijih mišljenja, drugačijeg smisla za humor i sl. uvlačenje psihologa i individualni razgovori imaju skroz drugu težinu od transparetnog razgovora.

[Adorabla]

krivo ste me shvatile ne pojedinačno jedan na jedan nego u smislu da je xy (Tomislav) dosadan i bode klince olovkom u guzicu. Po meni ime djeteta se prilikom opisa problema ružnog ponašanja ne smije spominjati nego se mora ispravljati ili ukazivati na loše ponašanje samo bez navođenja imena.
Odnosno nećeš na satu razrednika reći danas ćemo razgovarati o Tomislavu koji stalno gura dečke u redu za užinu i pika ih olovkom u guzicu za vrijeme sata nego ćemo razgovarati o tome kako se ponašati dok čekamo red za užinu i što napraviti ako se netko ponaša onako kako mi to taj tren ne želimo.
Ovo je preopćenito naravno ali valjda kužite poantu

ako se 5 učenika okomilo na jednog i ako se to pitanje potegne na srzu, sigurna sam da će barem 3 od ta 5 ustuknuti i kada bude trebalo javno reći zašto to misle o tom jednom, da neće reći. isto tako, učiteljica može vrlo lijepo pojasniti sve ovo što ste ovdje pisale. i o različitostima i o uvažavanju drugačijih mišljenja, drugačijeg smisla za humor i sl. uvlačenje psihologa i individualni razgovori imaju skroz drugu težinu od transparetnog razgovora.

ja se bojim ako ti javno kažeš ime tog djeteta na kojeg se ovih pet okomilo onda si to dijete do kraja godine proglasio žrtvom. čak i oni koji dosada nisu primjećivali da tih pet maltretira tog jednog, sada će im biti oči otvorene i dapače neprirodno će se ponašati odnosno ili će se prikloniti onima koji maltretiraju ili će biti "posebno obazrivo" odnosno otvorit ćeš vrata perfidnim zlostavljačima (najčešće curicama).

Ako postoji problem da pet maltretira jednoga to bi u idealnim uvjetima trebalo riješiti tako da psiholog pozove svakog pojedinačno od tih pet i žrtvu plus slučajnim odabirom još nekoliko "promatrača" (sve na razgovor 1 na 1) i na temelju onoga što sazna od djece organizira djelovanje ili da preporuku učiteljici što napraviti.

Ali ovo je moje osobno mišljenje i nema veze s pravilima struke koje niti ne poznam.

[palunkica]

Ovo s isticanjem imena je istina, ali za roditeljski sastanak. Na SRZu se može razgovarati i o pojedinom djetetu.

NO, skrenuli smo s teme

[franika]

Ja sam pitala uciteljicu od Frana da li ona smatra za potrebnim o tome mozda sa djecom razgovarati na SRZ-u a ona mi je rekla kako misli da za sada nema nikakve potrebe jer bi se time sao dalo cijeloj prici vise znacaja, i, ovo sto adorabla veli, dijete (i moj Fran a i taj drugi decko) bi bilo na neki nacin zauvijek u razredu obiljezeno. I ja se nekako priklanjam vise razgovoru jedan na jedan, prvo djeteta (posebno Fran pa posebno taj decko)sa uciteljicom a ako uciteljica procijeni i sa roditeljima tog tog decka (u smislu uciteljica i ti roditelji).
Ako ni to ne urodi plodom onda mi je ovo sljedeca opcija:

Ako postoji problem da pet maltretira jednoga to bi u idealnim uvjetima trebalo riješiti tako da psiholog pozove svakog pojedinačno od tih pet i žrtvu plus slučajnim odabirom još nekoliko "promatrača" (sve na razgovor 1 na 1) i na temelju onoga što sazna od djece organizira djelovanje ili da preporuku učiteljici što napraviti.

A doma treba dijete na neki nacin ojacati za takve situacije, razgovarati puno sa njim, samo ko sto sam i prije rekla, ne znam kako prepoznati onaj trenutak kada je kap prelila casu i reci DOSTA VISE i aktivno ukljuciti u citavu stvar sve mjerodavne u skoli!

[Urbana]

Vidim da se tema prosirila pa bih samo dodala u vezi te vase kutije i primjedbi odnosno uporedila bi sa ovim sto je kod nas u Nizozemskoj.
Dakle kod nas se svaki dan na kraju dana odvaja 15 minuta za "komplimenti/saveti-primjedbe tablu". Naime deca u toku dana u dnu table pisu ime i pored imena stavljaju ili . Prva dva puta ako ucitelj proceni da je potrebno sledi usmena opomena, a nakon tri zalbe na isto dete sledi kazna koju ucitelj propise a to je obicno da odredjen broj dana dete ne izlazi na pauzu, vec provodi vreme sa uciteljem u ucionici i pri tom prepisuje tekst koji mu ucitelj zada i tako neki budu kaznjeni i tri dana sa prepisivanjem. Jednostavno kod nas se takve stvari bez neke pompe i posebnog mesanja roditelja uglavnom smiruju i ublazavaju.
Sad nisam skontala ili pogresno kuzim kod vas je kazna smanjenje ocene iz vladanja.
Licno ne bih mogla zakljuciti sta je efikasnije, ali cini mi se da brzo sprovodjenje konkretne i adekvatne kazne ipak deluje efikasnije nego neke ocene iz vladanja.
Moja mladja cura ima novog ucitelja koji cim neko ometa cas izoluje ga iz grupe i propise mu gledanje kroz prozor ... skoro pa spartanski metod Inace deca su ga sama izabrala u konkurenciji dve uciteljice i jednog ucitelja i mojoj curi se svidelo sto on odmah reaguje na nedisciplinu na casu. Meni se cini da se ovde sve vise vracaju nekim starim normama i vrednostima...sto ja svakako podrzavam.

[franika]

Inace deca su ga sama izabrala u konkurenciji dve uciteljice i jednog ucitelja i mojoj curi se svidelo sto on odmah reaguje na nedisciplinu na casu

Ne kuzim, sta su djeca mogla birati kojeg ucitelja zele?!

[Urbana]

Inace deca su ga sama izabrala u konkurenciji dve uciteljice i jednog ucitelja i mojoj curi se svidelo sto on odmah reaguje na nedisciplinu na casu

Ne kuzim, sta su djeca mogla birati kojeg ucitelja zele?!

A priznajem nisam bila jasna.
Uciteljica je otisla nakon Bozic na porodiljsko, a direktorka je organizovala probno predavanje iz jezika za dve uciteljice i ucitelja koje je sama odabrala u uzi izbor. Na osnovu izlaganja i reakcije dece odabrala je ucitelja....dakle nisu deca direktno birala, ali indirektno jesu.

Jos da dodam da rivalstvo kod dece itekako moze dovesti do velikike ljubomore koja se naravno moze ispoljiti na najgori nacin u vidu velike pakosti i zlobe kod dece.
Rivalstvo treba da postoji, kao pozitivno....konkurencija ..... motivacija da budes bolji.....treba itekako znati to kod dece kontrolisati, ali nazalost danas kad se kod dece neguje individualizam od malih nogu tesko je decu nauciti da iole budu objektivni i realni.
Prevelika podrska i hvaljenje dece od malih nogu kako nas danasnje knjige uce je po meni pogresna. Forisira se da se na taj nacin stvara samopouzdanje kod dece....a ne primecuje se da se stvaraju previse zasticena deca, koja se tesko snalaze u najjednostavnijim zivotnim situacijama....a sve vise govorimo o nasilju u skoli.....deca sve vise komuniciraju virtuelno....... a na terenu umesto demokratije i tolerancije imamo anarhiju.....

[Adorabla]

A doma treba dijete na neki nacin ojacati za takve situacije, razgovarati puno sa njim, samo ko sto sam i prije rekla, ne znam kako prepoznati onaj trenutak kada je kap prelila casu i reci DOSTA VISE i aktivno ukljuciti u citavu stvar sve mjerodavne u skoli!

ojacati dijete = uciti ga socijalnim vjestinama. Kupis knjigu soc inteligencija kod djece.
Mjerodavne u skoli = uciteljica si vec rekla. Uciteljica dalje treba obavijestiti nadlezne kada i ako to bude smatrala potrebnim.
Prepoznat ces trenutak kada je sve preslo u bulling ako ignoriranje bude trajalo duze od tri mjeseca non stop (znaci dijete padne u depresiju, pokazuje vidljive znakove zrtve od mucnine prije skole, glavobolja odjdnom, placa itd) ili ukoliko bude doslo do toga da ga cijeli razred maltretira odnosno da postane prava zrtva.

Procitaj si one knjiznice Unicefa i uguglaj malo definiciju bullinga itd.

[nadicab]

Adorabla, svaka ti je riječ - zakon
Ponekad i mi roditelji idemo u krajnosti i previše zaštitnički se odnosimo prema našoj djeci. Ipak je ovdje riječ o 8-godišnjacima, gdje po meni sve opisano spada zbilja u kategoriju normalnog dječjeg odrastanja i sazrijevanja. Sjetimo se da i u vrtićkoj dobi imamo klike klinaca i definicije" ti si moja prijateljica", a sutradan "ti nisi moja prijateljica" ... i izbacivanja iz grupe jedan dan, a primanja u druge grupe poslije.
Kroz socijalne interakcije dijete uči o pravilima grupe i da li će se povinovati pravilima te grupe ili tražiti/osnovati svoju grupu.
I ne zaboravimo, život nije pravedan i to i naša djeca trebaju naučiti; neka na ljepši, a neka na teži način.