nadicab je napisao/la:"Žao mi je što sam invalid. Želio bih da mogu hodati".
a pri tome je mislio da meni pomogne, ne zbog nečeg drugog

a sunce malo plemenito
da...ovo što je šnita spomenula....skoro svaki dan se susrećem s time.svako jutro obvljamo dućan.malena se vozi u kolicima u trgovini,i ako joj nešto nije po volji,nešto želi,želi da se vozimo,želi van,štoveć...ona vrišti iz petnih žila.a ima dobar kapacitet.
izgleda pritom dobru godinu starije od svoje dobi,što nam u ovoj situaciji ne ide u prilog.
i da,ljudi gledaju,i da,svi u njoj tog trena gledaju razmaženo čudovište.
i mene boli.ne zbog mene i moje nelagode,već zbog tragične činjenice da se nehotice osuđuje dijete koje je u problemima,zatvoreno skroz u sebe,i jedini način na koji se može izraziti je upravo taj.
mislim da se nikada dokraja neću naviknuti na te situacije,koliko god razvila vlastite obrambene mehanizme da me baš briga što ljudi misle...jer mi dijete krivo doživljavaju.o meni nek misle što hoće.