31 srp 2011, 22:37
31 srp 2011, 22:44

31 srp 2011, 22:56
. mislim naravno najbolje bi bilo da nema ni teških padova
31 srp 2011, 23:03
snowwhite je napisao/la:ako je običan lakši pad zezamo se da je lovio zeca i da di je zec. diže se sam. tako ne dižem paniku, prođe bez suza i brzo padne u zaborav. naravno poljubimo udareno mjesto i odmah prođe.



01 kol 2011, 00:02
odmah trazi obloge (i dan danas 01 kol 2011, 00:03
ne pomaže tuđa. uf, sve bih dala da je ona teorija o majčinskim instiktima točna, ali očito u mom slučaju nije. skoro svaku, pa i najmanju sitnicu, preispitujem, i pitam se da li radim dobro
ne osjećam nikakve majčinske instinkte koji bi mi rekli: to je to, tako treba napraviti, i to je najbolje za njega
01 kol 2011, 00:06
danijela81 je napisao/la:glava pala zato jer se nije mogao zadržati od straha, jer ja uvijek skočim svaki put kad padne i odmah ga dižem, i da to nikako nije dobro.

01 kol 2011, 08:38
01 kol 2011, 08:55

01 kol 2011, 09:33
01 kol 2011, 09:40
01 kol 2011, 09:59
01 kol 2011, 13:53
Barbi je napisao/la:Ja procijenim, moji uglavnom nisu dramili oko padova, sami se ustali i otresli prije nego bi ja stigla blizu tako da ih nisam ni stigla dizati sve i da sam htjela.
Ja nakon pada grlim i tješim ako boli i ima krvi, ako ne nikom ništa.
01 kol 2011, 15:55
01 kol 2011, 15:58
03 kol 2011, 11:47
03 kol 2011, 11:55
03 kol 2011, 12:24
05 kol 2011, 11:33
pomikaki je napisao/la:Jednostavno je. Obično pričekam časak da vidim hoće li se sama podići.
Ako zaplače i ostane ležati, nema druge nego da pomažem.
Ako plače dajem pusu i kažem "proći će" (to mi se čini kao najiskrenija i najrealnija utjeha), grlim i tješim po potrebi, tražim flastere često bez potrebe
07 kol 2011, 23:09
11 kol 2011, 12:38