pozdrav svima
moj beban je star 8 dana i niti dana nije bio dojen.
prvu noć u bolnici mi ga uopć nisu donijeli na prvi podoj, a drugo jutro sam ja sestri rekla da mi curi nos i da mi se sve slijava u grlo tako da su ga i tada dohranili na čašicu. sestra ga je donijela negdje oko podne i tada kreću naše muke.
beban samo vrti glavom kada mu stavim bradavicu u usta koja širom otvori ( dakle traži bradavicu
)
povuče dva, tri puta i onda jednostavno pusti bradavicu ili ju jednostavno stavi između usana koje složi kao ribica i tako zaspi ( imam osjećaj da ga to tješi )
dakle, tri dana koja smo proveli u bolnici su bila bezuspješna što se dojenja tiče
i već sam po hodniku čula neke sestre kako me spomnju
ispalo je kao da želim da mi dijete gladuje
zadnji dan u bolnici mi je bio najteži - beban nije htjeo jesti, oni ga nisu htjeli dohraniti i cijelo vrijeme je plakao. nisam ga mogla nikako utješiti niti umiriti, sve dok nismo došli doma u dok nisam m-a poslala po hranu - kada se najeo, zaspao je i nije se budio 5 sati. toliko je izmučen bio...
probala sam izdojiti, ali na žalost nisam imala dovoljno da bih mu dala samo to, tako da sam pomiješala sa dohranom.
drugo jutro kako smo bili doma sam se probudila sa upalom dojki ( već se pojavilo crvenilo i kvrge ). patronažna je poslala m-a po antibiotik i danas je prvi dan od tada kako sam opet pokušala malca staviti na prsa. ne moram niti govoriti da je bilo bezuspješno - plač, okretanje glave, guranje ruku u usta i zaspivanje na dojci. kada sam se izdojila i dala mu da klopa na bočicu pojeo je svih 100ml koje sam uspjela izdojiti i zaspao tako čvrsto da smo ga svako malo gledali da li diše. spavao je 6 sati u komadu i mada smo pokušavali nismo ga uspjeli probuditi. ovih dana je jeo aptamil - imao je grčeve dva dana i nije mogao spavati
zatim smo otiišli u ljekarnu po aptamil komfort za kolike i to mu je bilo bolje, ali opet nije toliko spavao.
na težini ne gubi jer je patronažna rekla da se naočigled vidi kako se zaokružio. stolica i mokrenje mu je u redu.
naravno da neću odustati od stavljanja na ciku, ali dok ne uspijemo hranit ćemo se ovako - izdajanjem.
svima veliki pozdrav i podrška od nas
znam da je velika nervoza prisutna, čovjek si uz sve savjete nekad ne može pomoći pa ipak brine, ali upornost će se sigurno isplatiti! 
ona sada više jede i ne mogu podmirit njen apetit više kao prije. Zanimaju me i Vaša iskustva po tom pitanju, dajete li svojim bebama i neku dohranu? 
I dobro je sto niste odustali. 
