Sada je: 06 lip 2026, 02:45.
Moderatori/ce: latica, snowwhite




. i istinito. svi ti mitovi su vrlo zivi i kod dvojajcanih a pogotovo kod jednojajcanih blizanaca.


.
. ok, spavali su, a nekako smo im zamijenili krevetice. pa sam zapravo pravom kreveticu dala antibiotik, tek ujutro shvativsi da je unutra krivo dijete
.






danas kada gledam slike vrlo često ne mogu procijeniti koji je koji, jedino po odjeći jer pamtim sto sam kome oblačila, rijetko su bili u istoj odjeći.dobro mi je receno ovo s mišičima, kod nas ziva istina. također moram reci da su obojica jaaaaaako zivi, jedan zivlji i tvrdoglaviji ali nikako ne bih mogla reći zločestiji ili više zao. i čeeesto, vrlo često su imali izmjene, tj jedno vrijeme je Josip bio življi, tvrdoglaviji, nervozniji i za par mjeseci se to isto moglo reći za Mihovila a Josip bi se "smirio". sad moram reći da se to iskristaliziralo i Jo je ostao tvrdiglaviji, ljutko, življi a Mi je nekako lakše odgojiv.
tko zna koliko puta ste ih pobrkali ispočetka. sreća da je njima dugo svejedno da li se zovu ovako ili onako
gore je kad jedan dobije dvaput jesti, a drugi nijednom (ili jos gore - kad zdravi dobije antibiotik, a bolesni ne), tu već vjerujem da imaju razloga protestirati.

ooooo, nebi vjerovala kako se bune kad ih krivo oslovimo. ali zaista bez pretjerivanja meni su potpuno razliciti, u svemu ali drugima su isti sto je meni neshvatljivo. eto kad mi tete u vrticu kazu da su ih tek nakon godinu ipol pocele razlikovati ali nisu mi u stanju reci kako 

ja imam sestru blizanku i kad smo bile male, bilo nas je nemoguće raspoznati (osim roditelja i bliže rodbine), tata je čak i u mraku znao koja je koja kad bi nas nosio, svaka se držala na drugačiji način 


Natrag na Od prvih koraka do prvog razreda
Trenutno korisnika/ca: / i 2 gostiju.