Sigurno ima vec neka slicna tema, ali na brzaka je nisam pronasla, bar ne u vezi ovako malih.
Dakle...Lorena ima 2 g. i 3 mj. U ophodjenju sa drugom djecom vrsanjcima (+-nekoliko mjeseci) je ona ta kojoj se otimaju igracke iz ruku i koja se nigdje ne gura, koja mene upitno pogleda ako zeli uzeti nesto sto nije njeno i sl. Ako joj neki klinac pridje agresivno, niti ne pokusava zadrzati to sto ima u rukama. Njena necakinja joj otima igracke zato sto je voljna duze navlaciti se za irgacku i zato sto se pritom jace dere, pa Lorena ispusti igracku i pocne plakati. Kod djece koju poznajemo, ja ili druga mama napravi reda i trazi ovo drugo dijete da joj vrati igracku ili da prestane otimati, ali u vrticu to nije tako. Danas npr. u igraonici, sjela se u autic na zetone koji nije radio i to tako da je pristojno cekala da dok je bio slobodan. Kad, dolazi mali Rambo, uvlaci se njoj ispred nosa u taj isti autic i sjeda na nju. Lorena me gleda sa strahom u ocima i bjezi iz autica. Mama od tog malog stoji pored i ne trza. Ja na finjaka i uz objasnajvanje istrpam malog iz autica (sto nije proslo bez njegovog ljutitog vristanja i natezanja, al nisam se dala) i kazem Loreni da sjedne ponovo. Za sada, u toj dobi ne vidim drugog nacina da joj objasnim da se treba boriti za sebe, nego da joj pokazujem tako da se ja umjesam u "konflikt", ali zao mi je nje, zao mi je da stalno ostaje bez igracaka ili bude izgurana. A pored 16-tero djece u vrticu, to se valjda desi mali milion puta dnevno. Ima li mozda jos neki nacin da ju izgradim da bude jaca? Djeca su danas tako gruba (bolje receno odvratna) jedni prema drugima....hvata me panika kad mislim na godine koje dolaze i na skolu.




Mislila sam da se počela tuči, ali neee, objasnili su mi da se nekako hrvački izvlači iz klinča
I tu su eto tete odlično odradile svoj posao, u to sam uvjerena da je to njihovo djelo. Moram napomenuti da ide u privatan vrtić, 15 djece na 3 tete. Drugačiji pristup i puno lakše za tete.
). Sad kad je počela pričati, jasno nekome kaže Makni se Nemoj me, no naravno da to većini djece ništa ne znači, napadaju i dalje. Nekad se izbori, ali ako naleti na puno napasnije trči k meni i viče maaaama. Ja se pokušavam puno ne miješati (osim ako krenu udarci, čupanje i sl. tu uletavam mirno i pokušam objasniti djetetu koje se tako ponaša da to nije lijepo, nikad se nitko nije bunio od tih roditelja).
i nije do sad bilo jakih fizičkih napada, a i rekla sam da tu uletavam, lupanje po glavi, čupanje i sl.
.
