sreco, želim vam sreću da to što prije krene
i najmanji pomak je fenomenalan jer je to znak da ide nabolje
evo, da se i ja prijavim na ovu temu po drugi put tj. sa drugim djetetom
R. je već tri tjedna u desantu!
prvi dan izostanka iz vrtića (i početka desanta) sam ručno prala 7 donjih trenirki, tako je počelo
bilo je hladno i tamo gdje smo išli na g.o. nisam imala vešmašinu, uh veselja... prva dva tjedna je pomak bio minimalan, zapišavao je sve živo i odbijao sve verzije kakanja/pišanja: u tuti, na školjki, na dasci na školjki (ta mu je bila posebno mrska), u travu stojeći, klećeći, ja mu držala guzu dok je čučao, ma, ništa nije palilo
ali s vremenom je usvojio barem rutinu trpljenja
pa je predkraj tog drugog tjedna pišalinu mogao trpiti i po pola dana (do prve pelene za dnevno spavanje), tako se smanjio i broj popišanih gaća, barem za neku utjehu izmorenih roditelja, iako se nije uopće nije promjenio njegov osjećaj da skine gaće ili barem zovne kad nagon konačno krene...
e, onda smo se, pomalo razočarani neuspjehom za vrijeme godišnjeg, vratili kući i odlučili ga ostaviti doma bez vrtića još barem tjedan-dva pa kud puklo... kako smo ga upozorili da nema pišanja po parketu (a gotovo cijeli stan je u parketu), nekako je krenulo s tutom, nju je ipak odabrao kao najmanje zlo
prvih par dana je bilo par zapišavanja u tutu, par u gaće, ali, da konačno odahnem,
već dva dana se nije popišao u gaće, a pišanje u tutu je sve redovitije (bez trpljenja) i sa sve manje odbijanja kad mu se ista ponudi... a nudim ga skoro svakih sat vremena... s tim da je danas i prva kakica u tutu pala i to je bilo popraćeno gromoglasnim pljeskom svih ukućana, išao je od jednog do drugog i davao svima 5 i vikao kako je sad veliki dečko
a prije toga ga je strašno iznenadilo koliko te kakice uopće ima (iskreno, i mene, puna tuta)
eto, krenulo je... još par dana i, nadam se, to je to... samo je jako bitno stalno ih nuditi i onda valjda nakon nekog vremena oguglaju na to poluprisilno sjedenje i predaju se... tako je barem kod nas bilo
sad me samo još brine to kako ga iz tute prebaciti na školjku jer sa daskicom neće ni da ga kolješ, ali brijem da je to dečkima odbojno jer te daskice imaju dosta malen otvor i onda im pišo ne može stati unutra nego ga moraju gurati i tad im bude tijesno i neudobno (tako je bilo i sa starijim sinom)... a ako sjeda na golu školjku, onda ga ja moram držati otraga za leđa jer ne izdrže rukice same, a kako ta radnja zna potrajati, ne znam kako ćemo to svladati, ni on ni ja... to me brine samo zato jer kad ponovno krene u vrtić, onda više nema tute (jer ih ne smiju koristiti u vrtiću) i tu bi mogao biti potencijani problem sa školjkom, iako oni imaju male školjkice pa mu možda ne bude bed na njoj sjediti... kakva su vaša iskustva sa ponovnim kretanjem u vrtić nakon odikavanja? jel' se vrate unatrag kad promijene okolinu?
thalia, kod vas u vrtiću smiju imati tute? nama su rekli da su tute izbačene iz higijenskih razloga
