s pet i pol mjeseci, kada je izbio i prvi zubic (a izbijaju ludjackom brzinom, sada upravo izbija osmi, a on je star osam i pol mjeseci), jednostavno se poceo buditi svako toliko, bas buditi, otvori oci i kmeci. dok ga ne pristekam, naravno. i tako ostaje pristekan cijelu bozju noc. nekad su noci katastrofa, nekad su bolje, ali nijedna nije dobra.
gladan nije jer ne moze biti i ne budi se on jer bi cicao. on cica jer se budi. los je spavac, a za utjehu i uspavljivanje koristi cicu. dudu nece, uza sve moje silne pokusaje od kojih nisam odustala ni nakon osam i pol mjeseci. ali nece i gotovo. mozda i ne bih pokretala ovu temu da nemam kraljeznicu u koma stanju, ona mi je bila najvaznija indikacija za carski, godinama odgadjam operaciju i trpim uzasne bolove. ujutro ga ne mogu podici iz kreveta, a ako mi nesto ispadne na pod dokucujem si to noznim prstima
sve me boli od tog lezeceg bocnog polozaja u kojemu ga dojim.
neprestano, cijelu noc.
ne mogu vise.
sto napraviti?
ne mislim prestati dojiti, niti slucajno, ali kako doskociti ovom cjelonocnom nacicavanju?









)... oni se tako probude - što ćeš. i danas je isto tako. ona je budna vrlo rano, ali onda se mazika, prevrce po krevetu dok netko od nas ne otvori oko - onda hop sjeda i krecemo...
a ima već par mj da im i tepa: Jedna cika puna mlika 
