Sada je: 03 svi 2026, 00:53.
Moderator/ica: nadicab

) ... muški pragmatično predvidio je velike prepreke ( koje zaista i postoje) .. muški pragmatično je mislio bolje se i ne upuštati u tu borbu...ajmo utabanim stazama pa polako...gaziti dalje... i ja sam davila i davila dok nije pristao pokušati.. nešto novo.. no jasno mi je naglasio OK to hoćeš.. idemo .. al nemoj mi poslije cviliti...i sam se obvezao na to da kad ne bude išlo ( uz sve napore) da mi nikad neće reći - a-ha reko sam ja tebi... Poslije ga je Jan uvjerio što je u odluci o redovnoj školi bilo dobro... i zašto je bilo dobro krenuti...usput smo postali svjesniji svih poteškoća( kad su nas tresnule po glavi) ali isto tako usput smo oboje naučili da ništa nije zacementirano , ništa nije crno-bijelo i da je najbolje osluškivati Jana, nas dvoje, naše ostale kikače... i da se dalje odluke donose u skladu sa svima nama ... Vaga stalno radi .. stalno mjerimo plus i minus ( ne samo za Jana već za sve nas) ... osluškujemo ... i odlučujemo ... dobro il loše .. nebitno .. bitno da smo došli do toga da nekako lakše donosimo odluke. zajedno ...trebalo je vremena...
.. dajte si vremena da dodje i do tog suglasja oko pravaca koji vas čekaju...




Natrag na Djeca s teškoćama u razvoju
Trenutno korisnika/ca: / i 4 gostiju.