Biblija je vrlo kompleksno štivo koje je svatko od nas pozvan čitati i tumačiti i naravno da to smije i treba svatko.
Svatko od nas će priznati da će se oko tumačenja Biblije naći prijepori i među vjernicima i onima koji je čitaju na informativnoj ili znanstvenoj razini. Ne mislim na te dvije grupe međusobno, već unutar njih. To je očigledno i tako je sa svim drevnim spisima.
Doista u Bibliji ima mnogo toga što kad se izvuče iz konteksta, zvuči teško, pa čak i ružno. Međutim, Biblija je ujedno i povijest čovječanstva, kako su se ljudi razvijali, tako su se i tekstovi razvijali.
Za nešto što se događalo prije skoro 3 tisuće godina, levitanski zakonik je bio napredan. Za današnje vrijeme je to naravno čak i smiješno.
Sveti Pavao je doista govorio često na neravnopravan način o ženama. Međutim, Krist to nikad nije učinio, a to je nama temelj. On je postavio stvari drugačije u toj mjeri da je brak neraskidiv, da nitko to nema premoć, a to je po meni vrhunac zemaljske ljubavi.
Meni su u slučaju Tomića zanimljive dvije stvari -
1. Ironiziranje. Ne volim ironiziranje i sprdanje, iako često upućuje na neki problem, jer sam naučila da to kvari dijalog i redovito ničemu ne vodi. Bilo da je riječ o javnim stvarima poput ove, bilo da je riječ o komunikaciji među kolegama i obitelji.
Sve dok dvije strane u komunikaciji nisu spremne slušati i truditi se sagledati tuđe mišljenje, napretka neće biti. Sad je pitanje što nam je cilj - riješiti problem, jer problem postoji i sve što se ne riješi na način da se pokuša zadovoljiti obje zainteresirane strane jednom bukne i bude sve gore, ili nam je cilj potpaljivati vatru.
2. Neravnopravnost u komunikaciji. S time ima problem samo vjerska strana. Naime, ako bih se ja koristila metodama kojima se koristi druga strana, ironiziranje i sprdanje, ne bih bila kažnjena, ali bih dobila ovakve poglede

. U isto vrijeme bih dobila komentar da se to od vjernice nitko nije nadao, dok se s druge strane stalno naglašava da nitko nije bolji zato što je vjernik.
Isto tako kad se vjernicima prigovara zbog načina na koji govore, poziva se uvijek na Novi zavjet i na Kristovu ljubav, dok kada treba ironizirati onda se svi pozivaju na Stari zavjet jer Krista se ipak pušta na miru.
Nadalje, još sam htjela reći kao posljednje moje pisanje na ovoj temi da mi je drago što se sve ovo dogodilo. Naime, do sada sam bila uvjereni ljevičar koji je uvijek glasao za lijevu opciju jer sam smatrala da će oni davati mogućnosti za različitost u punom smislu, poštujući i one koji misle sasvim drugačije. Kao npr. u slučaju MPO-a, iako živim sasvim drugačije, ne bih nekom uskraćivala pravo na izbor. Tj. ja mogu govoriti što mislim da je ispravno, ali ne činiti i izbor za njih.
U ovome su mi se otvorile oči, vidim da ne postoji u ovoj političkoj opciji izbor za mene i moju obitelj. Svi smo stavljeni u isti koš.
Zbog toga ću ja, ali i velik broj do sada politički umjerenijih katolika odsad glasati samo za opciju koja obećava rješenje za bioetička pitanja koja meni odgovaraju. Kad već nema različitosti, glasam za "svoju" opciju.
Zato se više i ne brinem, uvjerena sam da će ovakve odluke ovu vlast pokopati i da će se stvar promijeniti. Budući da nisu ni na gospodarskom planu učinili ništa, sumnjam da će dobiti dovoljno glasova da se održe.
Mislim da nikako nešto ne kužite, mi sad nemamo pravo na izbor i borit ćemo se do kraja da ga dobijemo, Crkva i biskupi neće odustati, a do sada još nikad nije bilo toliko vjernika uz njih za miješanje u politiku.