dakle, naš današnji dan...
6 ujutro - 200 ml mlijeka
8.30 - doručak - jogurt sa žutanjkom i žličicom instant žitarica (3-corn) - pojela cca. pola pripremljenog (ja se igrala s njom, zabavljala je, išlo teško). pojela i pola krekera rižinog.
još jedan rižin kreker.
11 - pola voćne kašice breskva / riža (ostalo od jučer) + 2-3 komadića jabuke premetala po rukama, nešto pojela, nešto pljunula, igrala se
probudila se u 14.
kreću problemi.
14.30 ona bi jela. ponudim kuhani grašak i malo kuhanog krumpira. list salate (za dekor). bacila pogled, no ni dotaknut'. no dam joj kašicu (riblja juha, korjenasto povrće). ne valja joj. dam s jogurtom (na vrhu žlice jogurt, zatim juha). pojela par žličica uz OGROMAN trud, igranje, zabavljanje, došli i baka i djed i oni zabavljaju. ako slučajno otvori usta (dok zijevne ili sl. - uvalim u usta. pljunula par puta)
ja 'po prvi put pošizila. izvadim je iz hranilice. neka se ide igrati. neću dijete mučit', je l' te... možda nije ni gladna.
ona plače (jer sam je maknula sa stola) i ja plačem - jer se mučimo već tjednima.
u 15.30 je gledam, teško skupili tih malo kila što ima, idem joj ipak malo ponovno probati dati jesti (a i ona je nervozna, dijete je gladno). jedemo na podu, uz igranje i TV. pojela skoro pa ništa. dvije žličice možda (pola sata hranjenja).
16.30 mislim da joj možda nije ukusno to što sam skuhala. kuham rižoto s tikvicom i graškom. smiksam. dajem joj. neće jer se osjeti mikrokomadić. nervozna k'o pas bacam sve u smeće.
ona gladna. i nervozna k'o pas. nudim kuhani grašak od ručka. proba, ali pljuje (iako je, fala isusu, pokazala bar neki interes). popuštam i nudim voćnu kašicu u 17.30. neće. dajem narezanu jabuku. igra se s njom, nešto sitno pojede. uvalim joj malo soka od naranče (par žličica), pocucla i krišku narače usput. pojede pola hipp-ove voćne ploške. i tri žličice voćne kašice.
s MM ide u šetnju. vrag mi ne da mira. dok su vani, kuham komadić teletine s batatom i mrkvom (to je slatko, to će jesti, je l' te).
dolaze doma oko 19, nudim. pojede dvije žličice. mršti se. neće.
od 19.30 do 20.15 hodam za njom po stanu s jogurtom u koji sam umiješala dvije žlice žitarica i malo soka od jabuke (onaj pravi sok, ne bezvezni). pojela 2/3.
i pojela drugu polovicu hipp-ove voćne pločice
u 21 - cca.180 ml AD mlijeka.
spava.
moje inače veselo i u pravilu dobro raspoloženo dijete cijelo popodne cendra (osjeti moju nervozu ziher). samo bi se mazila. pa bi dudu. pa bi da je nosim. ja usput nakuhavam. totalno ludilo.
propala nedjelja. čista patologija (moja, ne njezina). naučit ću dijete krivim navikama, no popustim i nakuhavam, nudim po cijele dane - i samoj sebi sam dojadila. ali kada je malena i tako živahna i tako teško dobija grame i lako ih gubi... osjećam se kao ultraloša majka jer ne mogu nahraniti svoje dijete (a jučer bili u gostima, dvije mame imaju dvije svejelice - curica se počne tresti od sreće kada joj mama priprema hranu).
uglavnom, osjećam se kao loša majka koja sve radi krivo. i da smo u nekom lošem, začaranom krugu iz kojeg ne znam izaći. svaki dan imam sve manje strpljenja za njezino odbijanje hrane, a ona - koliko mogu procijeniti - dobro primjećuje što čini, no ne može si pomoći. samo joj slatko paše i gotovo. i jogurt, dakako. ukupno dva mjeseca natezanja. zadnjih mjesec dana ne jede povrće i meso nikako, samo uz gomilu truda i jogurt / vrhnje na vrhu žličice. komadiće ne doživljava uopće. ako osjeti komadić u kašici, pljune i gotovi smo s hranjenjem.
dugi post. isprika ogromna. morala sam se izjadati. da ne davim svoje s generacijskog. a možda netko ima kakav savjet. stvarno sam došla do ruba.
