Postao/la vesna22 » 04 lis 2004, 19:46
Eto i moje pričice iako nisam neki pisac, no ajmo redom:<
>četvrtak navečr - ulovile me kontrakcije , svakih pola sata, no pomislih to su lažnjaci idem spavati. Petak - trudovi sve jači i jači, došli na svakih 10 minuta, dok u 15 muž paničar nije reko idemo u rodilište. Došli u rodilište - ctg uredno bilježi krasne trudiće no ja zatvorena - beton. Preporuka doktora - idite kući, no mislim si što ću doma kada me to sve trašno boli i ostanem u rodilištu.<
>Subota - trudovi na 5 minuta, već stvarno jako bolni i jaki, pregled - i dalje zatvorena - čeka se i dalje.<
>Nedjelja - trudovi neizdživi, plačem po hodnicima, ctg uvijek pokazuje krasne trudove, otvorena samo 1 prst, cijelu noć me sestre masiraju i maze (potrefila se do
a smjena) ,već se svi po hodnicima čude zašto me nitko ne porodi, no doktori kažu čekamo dalje.<
>Ponedjeljak ujutro - trudovi i dalje jako jako bolni, dali mi klistir i o
ijali me i neka šećem cijeli dan po stepenicama gore dolje i to će biti to.<
>Ponedjeljak navečer trudovi odjednom prestali, ali počeo ogroman pritisak prema dolje, neizdrživo bolno - doc. mi dao gel za otvaranje i kaže u 21 idemo u rađaonu. <
>21,00 - bolovi luđački ja plačem u sobi -sestra kaže da ćemo ipak čekati sutra ujutro pa tek onda rađaona i dala mi apaurin i spasmex 2 injekcije.<
>21,30 - bolovi i dalje luđački, zvonim sestri - zvono su namjerno iskopčali jer sam im valjda dosadila, i puzajući idem prema pultu i kažem, molim vas porodite me ili skačem kroz prozor. Sestra došla u sobu zaključala prozor i izderala se na mene kako mogu biti tako glasna i kako me nije sram i ode. Nazovem muža i kažem dolazi po mene i vozi me u Postojnu možda me tamo porode. <
>Nakon toga opet pužem (doslovno) opet prema pultu i psujem im sve po spisku derem se da me cijela bolnica čuje, u međuvremenu kaže sestra evo muža ne porti bit će pi...arija zovite policiju. Ja i dalje pužem i psujem kad kaže doktor ajde do
o oidemo u rađaonu. Rekoh Yeees! <
>Sestra krenula polako pakirat stvari u torbu rekoh pa jeste vi normalni ja umirem a vi biste pakirali - kaže da mora pakirat ja je lupim laktom (bol čini čodo od čovjeka) i ona ipak odustane.<
>Došli u rađaonu,(od sve muke sam im zaboravila reć da mi je puko vodenjak) muž već pred vratima, dali mi epiduralnu koja nije baš ulovila jer je nije imala kamo zabost, i ajmo se porodit (22,30). 4 sata ujutro, ja otvorena tek 3 cm, i vode me na neki kontrolni test. Uglavnom, otvorili me ručno još 2 cm, skužili da djete krivo stoji (na čelo a ne na zatiljak) i pokušavaju ga okrenuti ručno. Uguravali u mene sve i svašta, završili, vratili me nazad (ja već otupila na sve), kad eto sestre i kaže idemo ponovno na kontrolni test sada će malo drugi doktor sve to ponoviti. I opet u drugu salu, opet okretali djete, otvarali me ručno (ovaj dr. je imao nježnije ruke), gurali svašta, razmišljaju da li carski ili ne , i ipak se odlučili za daljnju torturu i vratili me na stol. Ja i dalje dišem muž pita ako može malo odspavat.<
>6,00 - pregled - otvorena 7 cm - juhuu, kažu, do 12 neka se ne nadam ničemu jer su trudovi jako nekvalitetni. <
>7,00 - zovem babicu reko ide mi na kakanje - ona kaže nemoguće prerano je, no meni ide sve više i više. Počeli pomalo disati i tiskati, tj. ja sam disala muž je trgovao s babicom (to su vam privatnici), da bi me u 9,30 stavili na stolac. Ja tiskam preko puta mene 5 studenata i sva sila doktora tj. neznam koji nije bio, svih je zanimalo kako će to konačno izaći van. I tri put push push, recnuli me, muž s guštom to sve pratio, i eto Lucije vani. Muž pun suza, ja plačem ko kišna godina, krenulo šivanje (to me jedino stvarno nije bolilo jer sam im držala predavanje kako ako me to bude bolilo bježim ća sa stolca).<
>Moram priznat koliko god me bolilo jednom sam vrisnula i prilično sam to sve stoički podnijela baš sam ponosna na sebe i ne bojim se drugog poroda.<
>A da ne kažem kad ti daju anđelčiča u ruke, ma stvarno sve zaboraviš...<
> <i></i>