Priče sa poroda....

[mkucanda]

Svaka ti cast, stara, bas sam sretna zbog tebe! Malena je predivna, a lijepo je kada ti i porod ostane u lijepom sjecanju. To se ne dogadja jako cesto (ne mislim na trenutak kada vidis svoju bebu, vec na bol i muku).<
><
>Sad se fino odmaraj i uzivaj u svojoj najdrazoj bebici! s s <
><
><i></i>

[Profimama]

Giovannak, kao i Kruznici, odmah mi je proletjela misao "pa to je splitska bolnica" - i eto bi!<
>CTG - mrzim onaj zvuk, jos mi se dugo nakon poroda pricinjao kuci<
>drip - isto samo dosli i stavili, ja vikala NEEee, "ma sta ne, mora"<
>noc u predradjaoni - sreca bila jos jedna rodilja pa sam imala s kim pricat u pauzi trudova, <
>a sta se tice dr i sestara nikog do jutra, a onda eto ih s novim frizurama<
>ucenice - namolila ih da budu uz mene u boxu i navlaze usta<
>petljanje usred truda - pravilo, cak mi kateter uvalilo usred truda<
>.....<
>.....<
>.....<
>na srecu djetetu bilo sve , ali drugi put definitivno<
>vodim muza, htio on ne htio da malo i , meni i , a po porodu i <
><
><
><
> <i></i>

[CicaBg]

Irena001, <
><
><
><
><i></i>

[giovannak]

mislim da nisam na pisala da mi je naprlitana glupaca dva puta uvalila kateter a to stvarno boooooliiiii!A drugi put sam je uvjeravala da sam sad stvarno prazna jer sam se pošteno ispražnjivla.. <i></i>

[giovannak]

A i ja ću bome muža sa sobom, jer znam da sam ga ovaj put vodila sve bi bilo drugačije, a ovako možeš umirat njih nije
iga neš uteć <i></i>

[corazon]

Davno je to bilo... i žao mi je što nisam tada bila s vama, i što nisam napisala priču s poroda (x2). Sad je to teže. Ali kad vas čitam naviru mi sjećanja...<
>Zaista je tužno kad čitaš priču kao što je ova od Giovanne... mislim na bolnicu, pristup...<
>A ja quotam ovo i dodajem:<
>Quote:Možda će sada nekima biti jasno kada sam im rekla živjela epiduralna, nisam se namučila i izmorila sa trudovima, skupljala sam snagu za sam porod, nikakvih posljedica nemam, na noge sam stala 6 sati nakon poroda, te mogu reći da mi je isti ostao u divnom sjećanju!!!<
>Potpisujem navedeno!<
>Rodila sam obje cure u Rijeci i prezadovoljna sam bila. Kod drugog poroda sam tražila i dobila epiduralnu. I meni je fulano ali samo 2 puta. A moji trudovi, uz drip su me rasturali... nakon uboda olakšanje. Ja sam imala toliko snage za tiskanje, a uz sve to nisu me ni rezali <
>Drugi dan sam mogla na biciklu...<
>I zato kažem i ja... živjela epiduralna!<
><
> <
>S. 16.09.2001.<
>R. 13.05.2003.<i></i>

[Lucy25]

Ajme, cure moje, svaka vam cast sto ste sve prozivjele! Ja se vec danima spremam napisati i svoje dvije pricice, ali nikako da nadem vremena buduci da su malo poduze! <
><
><i></i>

[putnica]

Citamove krasne price pa sam odlucila prekopati po vlastitoj arhivi i pronaci svoju pricu koja je bila nestala pod forumskim tsunamijem.<
>A dodatni poticaj sam dobila nakon giovannine price jer sam i ja cula za takve (i jos gore) price iz ST rodilista pa svojom zelim samo pokazat da je mozda jedno od rjesenja u ovakvim uvjetima ST bolnice odlazak s muzem na porod - iz mog primjera to jaaaako mijenja na stvari (da, i ja sam rodila u ST rodilistu).<
>Dakle, bez mijenjanja - prica koju sam napisala rlativno svjeze nakon poroda:<
><
>"Moj porod?<
><
>Kao i trudnoca - pozeljela bih ga svakoj od vas!<
>Zelim vam ga napisat odmah dok mi je sve jos svjeze u glavi i dok jos osjecam i poneke njegove posljedice (9 dana nakon poroda).<
><
>Dakle, nakon savrsene, neprimjetne trudnoce dosao je i dan D - subota, 19. 3. (tjedan, tj. 8 dana prije Uskrsa). To je bio dan kada je nasa Nera trebala ugledati svijet, ali... i taj, kao i jos sljedecih 9 dana se odlucila zadrzati u trbuhu i nastaviti s mamom odlaziti u setnje, na kave, u posjete i sl. Njoj se nije dalo vani, ja sam se super osjecala, mm je bio zadovoljan jer je stigao jos par dana dovrsavati nas stan - samo su svi oko nas postali nestrpljivi! <
>Prosle su 3 amnioskopije, prosao je Uskrs, a moja baterija od mobitela je bila stalno prazna od poruka i poziva tipa "mislis li ti vise?" i "samo da je ne radjat!". na Uskrsnji ponedjeljak sam obavila i 4. amnioskopiju - plodna voda i dalje blago mljiecna, ali ovaj put otvorena 2,5 cm. Dr. je rakao da je sve spremno i da vjerovatno necu docekati sljedeci pregled (za 2 dana). Ja sam samo pomislila "ne znate vi Neru - vec je ona do
o sve nas izzezala!" <
>I tako sam se vratila kuci u komadu i ovaj put i uskoro, prije rucka, namjeravala odsetata u grad na kavu, ali lagano me boluckao trbuh i ledja pa sam odlucila ostat kuci da se odmaram ako sljedecih dana to ipak krene. oko 14-15 sati sam shvatila da bolovi, tj. trudovi dolaze u naletima i pokusala izmjerit koliki su razmaci i da li su pravilni, ali... svaki trud je bio drugaciji: jedan samo u trbuhu, drugi samo u ledjima, a treci, kako sam ja zamislila, "pravi" od ledja prema trbuhu (u medjuvremenu me jos i tjeralo na wc). Dok sam se ja odlucila sta od toga da racunam bilo je oko 16 i 30 i trudovi su cijelo vrijeme bili na 5 min. (od pocetka). Mislila sam: ako su lazni - vratit ce me, a ako nisu... ipak je premali razmak (a i moja mama je rekla da joj se cini ozbiljno jer su me malo izmucili, a da prvi trudovi budu puno laganiji) - tako da smo se mm polako spremili i krenuli u rodiliste.<
><
>Na prijem splitskog rodilista smo stigli oko 17 i 30 i kako se pocelo dogadjat nesto oko mene i nisam vise trebala biti skoncentrirana na to da li je ovo trud, da li da ga
ojim, koliko je proslo od zadnjeg... pocela sam manje primijecivat trudove, a kad me doktor pregledao bila sam otvorena 3,5 cm. Primio me isti dr. koji mi je radio prve 3 amnioskopije (Mestrovic) pa je samo komentirao: "i? kako cete sad? Bit ce vam dosadno kad ne budete morali dolazit svaki 2. dan tu na pregled." Slijedilo je klistiranje i setnja bolnickim hodnikom sat vremena (mm je poslan kuci za to vrijeme i rekli su mu da se vrati u 19). Ja sam setuckala, pricala na telefon, slala poruke (neke Forumasice znaju za to ) i trudove jednostavno odradila setajuci ili malo naslonjena (razmak im je bio 2-3 min.). Malo nakon 18 i 30 sam se otusirala (mm je vec bio pred rodilistem i cekao da ga pozovu) i oko 18:45 usla u box otvorena 4,5-5 cm. Razbili su mi vodenjak i kako je moj odgovor na pitanje "pojacavaju li vam se trudovi?" glasio "ne" stavili su me na drip. Prvi trud pod dripom je bio gadan - preznojila sam se bila mi je muka..., a onda sam ugledala mm-a u zelenom i bilo mi je odmah lakse! Na svu srecu ostali trudovii nisu bili kao ovaj prvi. Naravno da ih je bilo i laksih i tezih i sve u svemu najteze mi je padala mucnina (ipak nisam povracala!), a splitke mame upozoravam - ponesite hladnu vodu! Mi smo imali sa sobom ledeni caj (koji mi s mucninom nije nikako odgovarao, ni za vlazenje usta), a voda u boxu je iskljucivo TOPLA! Mm mi je bio od OGROMNE pomoci , mahao me, masirao mi ledja dok sam lezala na boku (na zalost doktori su me vracali na ledja jer im CTG uredjaj ne radi do
o pa na boku gubi kontakt i za vrijeme tezih trudova mi je govorio "to nama Nera stize, jos samo malo". Na dezurstvu su bila 3 doktora i u to doba nije bila guzva tako da su se izmijenjivali i svako malo prolazili, gledali CTG, provjeravali koliko sam otvorena i svi komentirali kako mi odlicno ide (k'o da sam ja zasluzna kakose otvaram) i kako je super sta boli i kako sam "pred vratima". <
>I onda je krenuo najgori dio - dobila sam nagon za tiskanjem. Znala sam da je jos rano, ali poucena na predavanju sam odmah poslala mm-a da nekog obavijesti. Dosla je doktorica, rekla da je jos prerano i da je bebica jos visoko, da nikako ne tiskam da ne na nagnjecim bebi glavu. Najgore mi je bilo vidjet i osjetit da mi se trbuh sam grci i tiska koliko god ja primijenjivala disanje (valjda sam ipak disanjem sve to ublazavala, ali u tom trenutku mi se bas i nije cinilo tako). Pripremala sam se na sto goru verziju - porod negdje ujutro, a svjesna sam bila da sigurno slijedi jos minimum 2-3 sata trudova. I onda je prosao drugi dr. (Jukic) da me pogleda i pitao me imam li potrebu za mokrenjem. Odgovorila sam potvrdno i onda su on, Mestrovic i babica raspravljali kad sam usla i sl. i u sljedecem trenutku me Jukic pogledao i rekao "OK, na slijedeci trud tiskajte!" Ja nisam mogla vjerovat!! U mojim ocima su mu narasla krija i dobio je aureolu! <
>Dalje je sve proslo za sekundu:<
>1. trud - bez problema tiskam, dr. mi je prtisnuo trbuh (nisam ni primijetila)<
>Kazu: "u drugom trudu ponovite isto", a oni u pauzi pripremaju krevet za prihvat bebe, ali... zapelo!<
>I tako ja cekam sljedeci trud za tiskanje, a oni svi ispod (da naglasim - NOVOG) kreveta - oba dr., primalja i mm! Taman su ga uspjeli popravit u trenutku kad sam ih ja obavijestila da stize novi trud.<
>Mislim, da je ipak 3. trud bio onaj u kojem je Nera izasla! Mm se nagnuo da je ugleda dok izlazi i kaze da nije stigao jer je izletila k'o metak. A onda je primalja
zo rekla da ima omotanu vrpcu oko vrata (i to 2 puta - kasnije sam saznala), ali to mi nije stiglo do
o ni doc do mozga jer se u tom trenutku (20:45) nasa Nera proderala - i nije stala dernjati! Stavili su je na mene i... ja nisam mogla vjerovati da je ta mala strucica nasa ljubav, da je ono sto se zadnjih mjeseci, ali cak i izmedju trudova jos uvijek migoljilo u mom trbuhu dobilo ljudski oblik. Uzeli su je, pregledali i vratili s informacijom da je 52 cm duga i 3300 g teska, a mi smo je nastavili zaljubljeno gledati!<
>Moram naglasiti da su i doktori (Mestrovic, Jukic i doktorica kojoj ne znam ime) i primalja (Gordana) bili SUPER! Jedino sam sretna sta doktorica nije bila ta koja je odlucivala o trenutku poroda (iako je moram pohvalit da me kasnije odlicno sasila) jer sam je cula kako nekom govori kako uvijek porod bolje prodje kad se tiska tek kad zena kaze da stvarnone moze vise izdrzati.<
><
>Eto, tako je u samo 2 sata dosla na ovaj svijet nasa mala ljepotica (i sad je savrsena beba!) i bezgranicno usrecila svog tatu i svoju mamu!<
>Porod cu pamtiti kao kratak, a mm i ja smo presretni sta je on bio s nama na porodu. Ne mogu ni zamislit koliko teze i duze bi mi sve skupa bilo bez njega, a on kaze da mu je to prekrasno iskustvo!<
>Tata je jedva docekao cetvrtak da dodje po nas dvije i dovede nas u nas stan koji je dugo marljivo sredjivao da sad moze nasa mala obitelj sretno uzivati u njemu.<
>Stvarno sam presretna - mora bit da sam napravila u zivotu nesto jako do
o kad sam dobila ovako do
og muza i savrsenu bebicu!<
>(Uf, mozda nisam smjela jos pisat ovu pricu - kao prvo preduga je /ma, kao da ste ocekivali nesto drugo od mene/, a kao drugo rasplakala sam se od srece na kraju /postporodjajni hormoni!/)" <
><
><
><
>Nera - 28. 03. 2005.<i></i>

[Mrđi]

putnice bas si me <
>sad cu i ja morat izvuc svoju pricu iz dnevnika... <
>Katarina 16.01.2005.<i></i>

[tasha]

Moja trudnoća započela je blizancima i rizičnom trudnoćom. U četvrtom mjesecu potpuno sam izgubila jednu bebu, ali na svu sreću druga beba je ostala sasvim u redu i bez posljedica. Jedva sam se utješila, no tokom sedmodnevnoga boravka u bolnici vidjela sam mnogo gore situacije. Trudnoća nije baš išla u najboljem redu. Od silnih progesterona hormoni su mi buktali, imala sam previše plodne vode i vode u organizmu. Oticala sam ko bundeva, grozno. Negdje pred deveti mjesec konstantovan mi je povišen pritisak i gestoza. Kad mi je doktor rekao da je beba sitna i da je dječak, više sam se
inula o zdravlju djeteta i u principu nisam željela znati spol. Ali doktori ko doktori. Udebljala sam se 40 kilograma. Trebala sam se poroditi 28 januara, međutim već 10 januara, počele su krize... Počela sam se otvarati, ali sporo. Zadržali su me 12 januara u bolnici, otvarala sam se pet dana i ležala na patologiji. Nagledala se i naslušala svega, i samo molila Boga da sve bude u redu s mojom bebom, jer je Vanja već bio uspavan i trebalo ga je što prije poroditi. Mučili su me tih pet dana pokušavajući da me porode prirodno,ali ja se nisam otvarala više od 2 cm. Nakon petoga dana odlučili su carski rez. Želja mi je bila da se porodim prirodno i da suprug bude prisutan. U glavi se sve po
kalo. Jedino što sam mogla učiniti je moliti da mi daju spinalnu anesteziju, jer sam užasno željela vidjeti sina kada ugleda svijet oko sebe i prva ga držati u naručju. Ostalo se ne može opisati. Ništa nisam osjećala osim užasnoga straha, ali kad sam ugledala moga Vanju sve je nestalo i strah od operacije i šta će dalje biti. Rodio se sa 3 kilograma,a bio je visok 50 cm. Ono što me je kasnije zaprepastilo je kada sam vidjela da moj Vanja ima ožiljak od skalpela kod uha na glavi. Pošto je bio umotan nisam to mogla odmah primjetiti. Kasnije je već zaraslo ali ožiljak je i dalje tu. Tek tada me uhvatila panika. Radili su mi bikini rez i plastičnu, mada ja ništa od toga nisam tražila. S obzirom da sam se udebljala doktori nisu mogli ocijeniti koliko je dubok rez do bebe i zakačili su mu glavicu skalpelom. Užas. Ali najbitnije je da mi je sin živ i zdrav i da mu hvala Bogu ništa ne nedostaje. Ljubi ga mama<
><
> VANJA 17.01.2006.<i>Edited by: tasha at: 17/5/06 14:02<
></i>

[servuz]

Tasha,ti si bas svasta morala proci..nazalost.Ali bebica je super,presladak je.Cestitam na izdrzljivosti i naravno sinu! <
><
><
><i></i>

[tasha]

Hvala najljepša <b>servuz</b>!!!! Bitno je strpljenje i utjeha u lijepim stvarima koje život nosi. Kada vidi čovjek šta sve druge majke prolaze, recimo izgube oba blizanca u 6 mjesecu , onda sve ovo što sam ja prošla izgleda manje strašno... A nagledala sam se svega. Sada samo želim da uživam u svakom djeliću sekunde provedenim s mojim sinom. VANJA 17.01.2006.<i></i>

[ema emily]

30.04.2006.g. Nedjelja uoči prvoj maja. MM i ja smo se cijeli dan vozali okolo po gradu, obilazili dućane, i predveče kad smo došli doma ja si reda radi izmjerim tlak. Tako mi je savjetovano jer sam dosta počela naticati, i jednom mi je već bio malo povišen, pa da smo ga stalno „pratili“. I izmjerim si 144/93. Malo mi čudno, osjećam se super, ali tlak je tu. Ponovim za cca 15 minuta no nije se bitno promijenilo. <
>I šta sad ? Nedjelja navečer, sutra prvi maj, mislim si „baš mene čekaju u bolnici“. 100% je u bolnici na dežurstvu neki liječnik koji je jako zadovoljan što mora biti dežuran i što si ne može spojiti dugi vikend. Zato odlučujemo ne odmah krenuti nego prvo nazvati Sv Duh i pitati što da radimo. Javlja se jedna ljubazna liječnica koja me smiruje i govori mi da dođem, da su digitalni tlakomjeri neprecizni, i da je najbolje da mi oni tamo izmjere tlak, da me pregledaju i napravimo CTG, pa ćemo svi biti pametniji. I tako, oko 22.30h krećemo prema Sv Duhu. Na inzistiranje MM uzimamo i torbu za rodilište. Ja sam bila protiv jer „ne idem da ostanem, samo da provjerimo da je s bebom sve ok“. Na njegov argument „pa šta smeta da ju provozamo do Sv Duha i nazad“ nemam odgovora i ipak ju uzimamo.<
>Stižemo za 15 minuta od Du
ave do Sv Duha jer na cesti nema žive duše. Idemo direkt na 3 kat, odjel rađaone i tamo me uvode unutra a MM ostaje pred vratima. Otvorena sam 1 prst, CTG je u redu, trudova nema, urin u redu, ali tlak je 130/100. I samo radi ovog donjeg tlaka 100 odlučuju me zadržati na promatranju. Daju mi Normabel da se tlak snizi, uzimaju krv da naprave analizu a MM šalju u auto po torbu. On je začuđeniji od mene, no zaključujemo da je bolje tako, da budemo sigurni da je s bebom sve ok.<
>Kako nema mjesta na odjelima (dan i noć prije rodilo je jako puno trudnica i sve je popunjeno) smještaju me u predrađaonu. Sva sreća ta „navala“ koja je bila dan ranije je završila i sada nema nikoga, samo ja i još jedna trudnica kojoj se povisio tlak. Obje smo „na promatranju“. Na CTG-u smo skoro cijelu noć, tlak nam mjere svaka 2h, ali u biti je super jer nema nikoga i uspjevamo se naspavati .<
>Slijedeći dan je prvi maj. I liječnici i sestre su u nekom prazničkom raspoloženju. Sve je nekako lagano lagano, nema gužve. Tlak mi je dobar. Odkad se snizio nije se povisio. Samo, ne puštaju me doma jer je praznik pa nema tko napisati otpusno pismo, a i trebam ostati bar 24-36 h na promatranju da bi oni sigurno mogli zaključiti da je sve ok. <
>U bolnici mi je do
o. Iako tu u rađaoni nema posjeta u nekoliko navrata MM dolazi pred vrata odjela rađaone, a mene sestre puštaju van na hodnik da s njim porazgovaram. Svega nekoliko trudnica dolazi roditi, sa svakom časkam dok je u predrađaoni, i tako mi prolazi dan. Naravno, svako toliko me priključe na CTG i mjere mi tlak. Izmjenjuju se smjene liječnika i sestara, otišla je i trudnica s kojom sam provela prvu noć u predrađaoni, svi dolaze i odlaze samo ja ostajem na krevetu u kutu predrađaone. No, mislim si „ sve je u redu s tlakom, beba je do
o i ja sutra idem kući“. Ipak mi je termin tek za 15 dana, neka beba još malo naraste. A nakon što me tu večer dežurni liječnik odveo na drugi odjel napraviti detaljni UZV na kojem mi je potvrdio da je s bebom sve u najboljem redu, i da sutra nakon vizite gotovo sigurno idem doma, sretna zovem MM i dogovaramo kako će on doći po mene drugi dan. <
>Malo sam se konzultirala s tim liječnikom dok smo bili na uzv-u. Osim lagano povišenog tlaka prve večeri kad su me primili, sve je super. Jedino mi je jedna od vrijednosti jetrenih proba koje su napravili bila malo povišena. Objašnjava mi da ta vrijednost, u kombinaciji sa malo povišenim tlakom može biti znak da će doći do EPH gestoze, pa zato oni to sada prate. Planiraju mi sutradan ponoviti te jetrene probe, i ako se vrijednost snizi idem doma. <
>Ponovo noć provedena na CTG-u i s mjerenjima tlaka, ali i opet mirna noć. Nema skoro niti jedne trudnice koja je došla roditi i ja se po drugu noć u predrađaoni uspjevam naspavati.<
>Konačno je jutro 02.05.2006., utorak i radni dan. Oko 9h stiže vizita, sigurno nekih 10 liječnika. Dežurni liječnik pregledava me. Tako „nježno“ mi je gurnuo ruku da sam doslovce vidla sve zvijezde . On vadi ruku a ja osjećam kako mi sve nešto curi među nogama. Prokrvarila sam. Ali, ništa me to ne dira, ja sve čekam da oni kažu „gospođo, vi idete doma. Samo pričekajte vaše otpusno pismo“. No, to se ne događa. Taj dežurni liječnik konzultira se s kolegama. „Vrijednosti jetrenih proba nisu se snizile, tlak je sad u redu ali bio je malo povišen, a gospođa je otvorena 3-4 prsta i u terminu. Idemo na indukciju.“. Molim??? Kakvu indukciju??? Ja idem doma a ne na indukciju. I dok ja pokušavam shvatiti da neću dobiti otpusno pismo čujem kako on već daje upute sestri- toaleta, drip,probijanje vodenjaka.... Jedva uspijevam glupavo prozboriti „ali meni je tlak u redu, ja bi trebala ići doma“. No, liječnik me uvjerava da sam se počela otvarati i da bi se vrlo
zo vratila, najkasnije za dan dva. A pitanje je što bi s tlakom bilo u međuvremenu.<
>I tako oni odlaze do drugog kreveta a mene sestra već vodi za ruku na klistiranje. U šoku sam. Molim da mi da 10 minuta da odem na wc. Na wc-u sam, plačem i zovem MM koji je skoro pa oduševljen novonastalom situacijom. Molim? Kako sad to? Pa ja sam trebala ići doma. A on sav sretan, baš radostan dok mi govori „danas će nam doći naš mali sinčić, pa to je predivno“. <
>Kuliram se i razmišljam racionalno. Bolje da beba izađe dok je meni do
o i dok je on do
o, nego da mi tlak poludi pa da imamo komplikacije. I krećem sestri na
ijanje i klistiranje.<
>E, to
ijanje i klistiranje nešto je čega sam se bojala cijelu trudnoću. Uvijek o tome svi pričaju neke hororce, i stvarno sam se bila spremila na najgore. No,
ijanje nisam ni osjetila, a i klistir je bio skroz ok. Uliju toplu vodu, malo se pričeka i na wc. Još sam ja mislila da sam se krivo isklistirala. Naime, kad sam nakon cca 10 min otišlka na wc izlazila je samo voda pa sam to zaustavila i mislila da treba još čekati. I čekala još 10-15 min prije slijedećeg odlaska na wc. I onda je izašla samo voda, jedva nešto malo stolice. Ja sam bila uvjerena da nije uspjelo klistiranje i išla pitati sestru da ga ponovimo . Jesam blesava ! Onda mi je ona objasnila da je to ionako za ispiranje crijeva, i da je bilo što za izaći da bi to izašlo. <
>Nakon toga došla je jedna liječnica sa dugačkim kao štapom da mi probuši vodenjak. To nešto dugačko je barem 30 cm i uopće mi se nije svidjelo . No nakon što me uvjerila da bebi neće biti ništa pristala sam da mi s tim uđe unutra. I stvarno jedva da sam išta osjetila. Samo je odjednom počela teći topla tekućina po krevetu. Užasno čudan osjećaj.<
>Donjeli su drip i prikopčali me na CTG. Sad bi trebali početi trudovi. Pripremala sam se lagano prodisavati ih kad počnu i mislila si hoću li odmah skužiti trudove. No, nakon samo nekoliko minuta počelo je punom parom. Koji su to bolovi!!! Odmah sam se sjetila svih onih postova na forumu kad žene koje su rodile napišu „znati ćete da su to trudovi, ne možete fulati“ . To je dakle to. Boli za po'izditi! Ali ja sam cool, i dišem prvu tehniku i ne tražim nikakvo sredstvo protiv bolova. Ne trebaju nam droge, bar ne još. Oko 11 h dolazi liječnica (ona koja mi je probušila vodenjak sat vremena ranije) vidjeti kako napredujemo. Pita jesu počeli trudovi, a ja pušem li pušem. Pojačavaju drip. Još uvijek ne tražim ništa protiv bolova. Oko 12h ne mogu više izdržati. Stvarno boli, trudovi su od početka na 2-3 minute a traju po 30-45 sec. Stvarno sam iscrpljena. Gladna sam i žedna (zadnji put sam večerala dan ranije oko 18 h neko bolničko varivo), i sve me boli. Tražim sredstvo protiv bolova. Sestra mi u
izgava Dolantin (mislim da se tako zove) i nije ga do kraja uštrcala a ja......vrti mi se u glavi, spava mi se, totalno sam omamljena. Pitam ju jel sve u redu, da se meni vrti a ona mi kaže da je to normalno. I tako, malo po malo, trudovi dolaze je ih prodišem. Oko 14h dolaze provjeriti koliko sam se otvorila. Samo 1 prst u 4-5h na dripu. Ajme meni, mislim si, pa ako ovako nastavi nikad neću roditi . Mjere mi i tlak i ustanovljavaju da se povisio. U međuvremenu se oslobodio jedan boks pa me šalju u rađaonu. Po tko zna koji put svakome tko prođe kažem da je potvrda sa trudničkog tečaja u mojoj torbi i da molim da pozovu MM koji čeka vani pred vratima. U rađaoni dolazi dežurni liječnik (onaj koji me onako nježno „pregledao“ na viziti“) i predlaže da mi daju epiduralnu. Da će to pomoći da se otvorim, a i biti će mi lakše. Bolovi me rasturaju i pristajem. U
zo dolazi anesteziolog, vrlo ugodan čovjek i izrazito nježan liječnik. Nisam ni osjetila kad mi je postavio tu cjevčicu. Kad su mi dali epiduralnu tlak je nakratko postao jako visok, onda se „unormalio“ a ja ušla u blaženstvo...bolovi su prestali ! Ajme, ako itko ima nekih nedoumica uzeti epiduralnu ili ne, nemojte čekati i premišljati. Uzmite uzmite uzmite! Uto je došao i MM, presvučen u ono zeleno bolničko. Slijedećih sat i pol proteklo je super, trudove smo pratili na CTG-u i razgovarali. Svako toliko netko bi došao pogledati kako se otvaram, i sve je lijepo napredovalo. Oko 16.30h bila sam potpuno otvorena. Epiduralna je polako prestajala djelovati i počela sam osjećati trudove. Međutim, beba se još nije bila spustila do kraja. Novu epiduralnu nisu mi dali jer ću uskoro roditi. Trudovi su postajali sve jači i jači. Prodisavala sam prvu tehniku ali nije bila više primjenjiva. Nakon toga počela sam s drugom. Trudovi su me rasturalii , a pojavio se i nagon za tiskanje. Oko 17 h dežurni liječnik došao je da pokušamo s tiskanjem, i u nekoliko navrata smo pokušali ali nije išlo. Bebač se jednostavno još nije bio skroz spustio. Bila sam stvarno umorna, iscrpljena (sad je već bilo skoro 24h bez hrane) i trudovi su bili užasno jaki. Na dripu sam bila od rano ujutro, i samo su ga pojačavali. Stvarno sam sretna što je MM bio samnom u tim trenucima. Bodrio me i poticao da dišem. I samo uz njegovu pomoč uspjela sam skoro sve trudove prodisati i tako pomoći i sebi i bebi. U boksu do našeg jedna je trudnica oko 17h rodila i svi su bili oko nje. A mene je bolilo sve više. Rekla sam MM da zove nekog da moram roditi da ne mogu više izdržati te trudove.On ih je pozvao i u
zo smo počeli s tiskanjem. E sad, to tiskanje je interesantna stvar. Dakle, kad si u trudu (dakle, kad te tako neizdrživo boli da želiš vrištati i jedva se uspijevaš koncentrirati da uopće dišeš kako treba) ti kažu da:duboko udahneš i napuniš cijela pluća, zatim da tiskaš trbušnjacima (kojim trbušnjacima , pa nestali su negdje ulaskom u drugu polovinu trudnoće?) , opustiš mišiće zdjelice (halo, kako se to uopće radi?) i da tako tiskaš dugo duugo. Ma mislim...... U nekoliko navrata tiskanje je bilo ili krivo (dakle nešto sam krivo napravila od naprijed navedenog) ili nedovoljno dugo. A onda sam odlučila da ja to mogu i da ne želim da se mučimo dalje, ni beba ni ja. I sve sam do
o napravila i dugo sam tiskala. I .....glavica je bila napola vani. MM (koji je cijelu trudnoću bio skeptičan u vezi poroda i s kojim sam se dogovorila da će izaći van u završnoj fazi poroda ako mu bude slabo kod vidi svu tu krv, sluz i drugo) totalno se uživio, i čula sam ga kako viče „vidim mu glavicu, ima kose!“.Molim? I ja sam tada po prvi put pogledala dolje i stvarno vidjela glavicu. U slijedećem trudu izašla je glava a ostatak tijela samo je iskliznuo. Andrija je rođen! Odmah je malo zaplakao a nakon toga se ....popiškio! Svi su se smijali i govorili „pa on piški“. Čim su odrezali pupčanu vrpcu stavili su ga meni na prsa, onako mokrog, sluzavog, predivnog. Više ništa nisam čula ni vidjela . Kasnije mi je MM rekao da su mi uzeli krv za analizu dok sam ga tako držala, ali ja to uopće nisam skužila. Samo sam zurila u bebu . Kad su ga nakon minutu dvije uzeli da ga izvažu i izmjere pogledala sam babicu koja me porodila i pitala da li su me rezali. Naime, cijelo vrijeme tiskanja babica me masirala nekim uljem, a kako se nisam sjećala a ni osjetila da su me rezali, ja sam ju pitala. Kaže ona „nismo vas rezali, a popucali ste jako malo, biti će jedan-dva šava“.Super! Andrija je rođen u 17.22h, težak 2950g i 47cm dug, apgar 10/10. MM se sada šali da bi bio 3 kg da se nije odmah popiškio. Malenog su tada zamotali i krenuli van pokazati ga bakama i didama koji su na hodniku čekali, a MM je tada isto izašao reći im kako je prošlo. Mislio je da je to kraj i da ću i ja uskoro izaći. No stvari su se malo zakomplicirale jer posteljica nije izašla. Malo su mi stiskali trbuh i povlačili pupčanu vrpcu (to stvarno boli ) ali nije izlazila. Tada su mi odlučili dati još jednom epiduralnu jer je trebalo rukom izvaditi posteljicu. No, nakon 15 minuta koliko epiduralnoj treba da prodjeluje, ja sam i dalje osjećala bolove. I tada su me skroz uspavali. Probudila sam se kad me jedna mlada liječnica šivala. Rekla mi je da do sada još nikad nije vidjela posteljicu koja se tako držala . Nakon toga ostala sam još dosta dugo na promatranju u rađaoni, tek su me iza 20h izvezli van i vidjela sam sve koji su tamo za
inuto čekali. Međutim, unatoč svemu osjećala sam se do
o. I sada kad pogledam unazad imam do
o sjećanje na porod i boravak u bolnici. Smjestili su me na odjel babinjača u lijepu trokrevetnu sobu koja je imala svoju kupaonicu. Sestre su bile stvarno ljubazne a cimerice su mi bile super (jedna je rodila 20 minuta prije mene, a druga pola sata iza mene). Porod ipak nije trajao 12-16 sati koliko je uobičajeno za prvorotkinje. Bolilo jest ali može se izdržati. Epiziotomiju nisam imala i već drugi dan mogla sam sjediti. Što se mene tiče jedva čekam drugu bebu .<
> <i></i>

[Natasa36]

EE, divna priča Drago mi je da ti je porod ostao u lijepom sjećanju i želim ti barem još jedan i opet prekrasnu bebicu Mi sijecanj 2003<
><
>Ma sijecanj 2005<
><
><i></i>

[irena001]

Ema prekrasna priča <i></i>

[marsovka]

Ema, jako lijepa prica A ovo Quote:Odmah je malo zaplakao a nakon toga se ....popiškio! mi zvuci jaaaako poznato - i moj je to napravio L 23.03.2002.<i></i>

[JiA]

Lijepo si to napisala... sva sam se uživila... <
><
>A ovo:<
>Quote:Rekla mi je da do sada još nikad nije vidjela posteljicu koja se tako držala<
><
>Ja sam imala ovakve dvije... urasle u tkivo maternice... Doslovno su čupali iz mene... Prošlo je...<
><
>Pusa Andriji! <i></i>

[Dobri andjeo]

citala sam tvoju pricu u dahu DOBRO SE DOBRIM VRACA!!!<i></i>

[servuz]

Ja sam se toliko odusevila sa pricom da sam je do detalja "morala" kasnije prepricati MM-u.<
>Cestitam na bebici! <
><
><
><i></i>

[CicaBg]

EE, <
><
><
><
><i></i>

[TEEJA]

10.04. bio je termin poroda.Svaki drugi dan sam išla u Petrovu na kontrole.CTG je uvijek bio uredan,no ja do zadnjega otvorena samo vršak prsta.15.04, me zadržavaju u bolnici zbog povišenog tlaka.Cjelo vrjeme sam imala lažne trudove,i svaki pregled u bolnici opet je pokazivao isti nalaz,i dalje samo otvorena vršak prsta.Moram priznati da sam si samo razmišljala kad ću se više početi otvarati,i kada će napokon krenuti porod.18.04. oko 20h osjetim da su bolovi jači nego inače,i da su na svakih 20 min.Nisam mogla zaspati,i kad sam otišla na wc vidim ode čep.Otišla sam do ambulante,ništa više otvorena,sestra mi daje apaurin inekciju,no trudovi sve jači,i gušći.Cjelo vrjeme(NEZNAM TOĆNO U KOJI SAT SE SVE ODVIJALO)hodala sam po hodnicima Petrove,i disala da bude lakše.Onda više nisam mogla,i krenem opet u ambulantu,pri pregledu krene plodna voda.Dobijem klistir,
ijanje i put u rađaonu.Napokon,napokon.Smještaju me u boks,voda curi li ga curi,i kapkala je kroz cjeli porod.Dobila sam epiduralnu ,dva dripa,otvarala sam se jako sporo,ali uz djelovanje epiduralne,i svu podršku osoblja rađaone lakše sam izdržala tih 20 sati.Najneugodnije mi je bilo slušati urlike rodilja ,i mislila sam si šta me čeka pri samom izgonu,jer epiduralna ne djeluje na samom kraju poroda.Mislim da je bilo oko 19 h kad su mi dali da potpišem papire za carski jer nikako da se otvorim do kraja.Onda su odlučili,dobivam inekciju(NEZNAM KOJU),epiduralne više ne dodavaju,osječam jake trudove,ne vrištim samo dišem i stenjem,i mislim si valjda če
zo to!!Dr.dolazi i veli otvorena skroz ,vidi se smeđa kosica bebine glave,idemo tiskati.Znam da je vikao kakaj,kakaj,a ja ga popiškila !!!Premještaju me u boks di je onaj klasični stol,i tu mi je bilo lakše.Koliko god sam mogla,slušala sam upute babice i dr.osječala sam se sigurnijom ako pratim to što zapovjedaju.Moram reći da su muža pustili u boks negdje iza podne samo da me vidi,to neću nikada zaboraviti,samo me je primio za ruku,i rekao izdrži,još malo i biti će gotovo!!Evo dok pišem plačem.Da se vratim onom najljepšem.Pri samom izgonu osjetim cvak epiziotomija,i ruke dr.s ljeve i desne strane trbuha i glas:TISKAJJJJJ!!!Žmirim,držim štangu kreveta i svu snagu svojih 182 cm visine,i 110 kg(30 dobivenih u trudnoći),uprem u taj zadnji trud.Pred menom moja cura,plač,i neopisiva sreća.Dobila sam najljepšu ulogu u životu,biti mama.Naša Jana rodila se 19.04.2006.,u 21.19,4370 teška,i 54 cm duga.Čim su mi je stavili u naručje umirila se s plačem,a ja:" Bože pa to je moje djete"!!!Nakon toga su me šivali i odveli van pred rađaonu,a tamo muž,roditelji,svekrva,sestra.Svi smo plakali!!!Bila sam najsretnija,i ponosna jer sam doživjela nešto što pamtim čitav život!!!!! <i></i>

[Lucy25]

Procitala sam tvoju pricu u jednom dahu! Stvarno prekrasno!!! Uzivaj u svojoj bebici! <
><
><i></i>

[Slavonka74]

EmaEmily i TEEJA Uzivajte u svojim zlatima... <i></i>

[andjelak]

<
>emaemily i teeja, ja se rasplakala na ove dvije priče ..... jedva čekam ..... <
><
><
><
><
> <i></i>

[mahima]

Joj baš ste hra
e i price su . Ljubite malene <
><
> <i></i>

[nela31]

super price! <
>djevica 2002 & jarcica 2005<i></i>

[dancika]

a eto i moje price..bas sam dobila volju da ju napisem<
><
>prvi porod sam imala carski tak da je sve islo po spagi<
><
>a drugi...............<
><
><
>TErmin mi je 29.11.2004.<
><
>Bio je 27.11.04., taman se vratili od svekrve sa rucka ( imala je rockas ), ja imala potrebu na WC, kada ono imala sam sto vidjeti... krv i sluz na gacicama <
><
>IAko sam znala da je to sluzni cep, sva sam se prepala i zovem kumu koja je babica i pitam sto da radim. Ona me smiruje i kaze da je to to, ali ako hocu da mogu otici u bolnicu da me pogledaju.<
>uzela torbu i MM i krenuli u bonicu, poljubila sina i pocela plakati ..ajme meni<
>Nakon izlaska iz auta i hodanja do bolnice, pocela sam plakati da ja hocu ici doma, uhvatio me neki strah, da kako cu ja, da to necu zznati.... i stojaznamkajjos<
><
>Dosta gore, odmah me primili , nije bila guzva, CTG, pregled, kaze doc porod je poceo...ostajes u bolnici<
>KAKO MISLIM POCEO ?????? Pa mene nista ne boli, ajme veselja, imam trudove a nista me ne boli...<
>MAlo sam opet pocela plakati jel nisam planirala ostati u bolnici..<
>ali....<
><
>Cijelu noc bila u predradjaoni, radili mi ctg svako malo, bila jos jedna zena , zadrzali je zbog visokog tlaka, pa posto nas nista nije boljelo pricale smo do 1 h u noci.<
>Dosao nam doc i kaze cure na spavanje trebat ce Vam energije ( mislim kakve energije, pa mene nista ne boli a kao porod je poceo )<
>e..da..jos mi na viziti kazu da cu mozda ujutro doma ak se sve smiri ( u sto sam ja naravno povjerovala ko malo dijete ).<
><
>Doslo jutro, vizita, doc napada ove iz nocne zasto su me zdrzali, pa nemam neke trudove, nisam otvorena ...... i kaj ja znam sve, ali...ipak oni mene ostavljaju i salju na odjel..( i boje jel bi se
zo vratili )<
>Ajme ja u njihovoj spavacici, moja roba otisla doma sa MM, nemam grudnjak, nemam gacice, a iz mene curi li ga curi. ,<
>Dolsa na odjel, bila u sobi sa 2 super zene, sve proslo ok, nakon posjeta isla na veliko tusiranje i pranje kose, jel sam se vec sama sebe uzasavala.<
>Dosla i vecera, nakon vecere najela se cokolade i inih slatkisa, cula se sa MM po ne znam koji put i kazem ja njmu da me nekaj boli malo i da stalno idem na WC. On sretan kaze rodit ces, a ja da kaj mu je i opet u plac. Jos kada sam cula Luku na telefon, e svijet mi se sav srusio. OSjecala sam se koda sam prepustena na milost i nemilost ne znam ni sama kome.<
>I tako ja svako malo ima ''te'' bolove, glupo misleci a nesto me malo boli. E oko 20 h, krenula ja malo gledati na sat, kada ono svakih 5 min. mene boli i traje po 45-60 ces, ali nisu to bili nekii bolivo, ko pocetak menge.<
>Osla u sobu spremila torbu isve stvari jel to je to.<
><
>Oko 9 h, kazem ja sestri da me boli i da imam valjda trudove, na sto ona kaze da me vidjela kako marsiram svako malo na WC. KAze idemo na ctg, a druga zove doc.<
>E cure moje na ctg-u me jedan tako stisnuo da skoro pa nisam zagalamila, bas me je zabolio ( to je bio prvi bolni ).<
>DOc dosa odmah i idemo na pregled. Taman mi je gurnuo ruku za vrijeme truda, ajme skoro pa nisam pobjegla sa stola koliko me to zabolilo. Jos je napravio UZV i kada je bio gotov, kaze idemo u radajonu, e opet skoro da nisam pocela plakati, vidjela to sestra pa me poclea smirivati ( potiho ).<
>KAzem ja doc da bi se pribiljzila za epiduralnu, aon ko iz suba NE MOZE, U lgavi mi prolazi kako ne moze, pa ne oze samo ako ja to ne zelim, naravno da moze. Kada mi je to sjelo u glavu pitam ga ja ada zasto, na sto on meni kaze zato sto sam imala 1 podod carski, pa bi mogle biti kontrarekcije na porod. tj . valjda je mislio na otvaranje.<
>Nis i tu vijest prezivjela, uzela torbu idem u radjaonu. Putem do lifta javljam MM i kumi ( babici ) da idem ja.<
>Gore naravno klistir,
ijanje, ugodni razgovor sa babaicom ( jos da je bila i kava ) i kaze mi sada seci 1 sat, ak bu frke zovi.<
><
>MM nije dolazio jel jos nije bilo potrebe jel jos necu roditi, pa da ne ceka ( ipak je doma straiji sin ).<
>e dok sam bila na wc, zovem i mamu da je krenulo i suzdrzavam se da ne placem jel bu i ona znam, a ja u komi.<
>Ono mislim pa i ja cu roditi prirodnim putem.<
>I tako setam ja gore..dole, pusem, disem, dahtam dozivam Boga i sve ostale koji mi mogu pomoci jel me je vec pocelo jace boljeti i doslo na 4 min. ( bila sam sama u predradjaoni pa sam mogla govoriti kaj sam htjela )<
>Oko cca 23,00 kazem sestri da mi da nesto protiv boli jel je vec frka, mene malo to umiri. Izmedju trudova sam spavala ( ajme koji slatki san ). I disem ja, dahtam.,obliaze me , sve ok.<
>U neko doba dodje doc i kazem mu da me boli da mi da opet nesto, a on kaze da ne moze jel sam vec dobila i da '' ON ZNA DA ME JAKO BOLI '', ali moram disati i bit ce ok. Zamislite on zna da me boli..ma od kud on to zna, pa nije radjao....<
>Oko 1 h, stavili me u box ( u koji sadam jedva dosla jel su vec bili na cca 2 min.) i dosao MM, i idemo dalje.. Otvorena 7 cm, ajme tek a di je kraj....mislim si ja. e sada je vec pocelo boljeti posteno, pocela sam se okretati po onom krevetu na sve moguce strane i polozaje, ali jos sam u stanju poslati sms ili obaviti kratki razgovor sa kumovima i sestricom. <
>Zaboravila sam reci da sam jos trazila epiduralnu valjda 10 puta, ali nitko mi se nije smilovao . Doc kaze ne i ne.. .<
>E oko pola dva, pocelo je biti veselo, ja sam pocela imati nagon za tiskanje i kao sto je netko rekao to ne mogu izbjeci, tijelo se samo pocelo napinjati. E tada sam pocela i vristit i derati se jaaaaaaaaaaa radjam, doc i sestre mi govore da disem da nisam otvorena jos 1 prst, ja molim opet sestru da mi da epdiralnu da zove anestetiologa, ada ja to ne mogu vise, ona me smiruje, tjesi, pokazjue kako da disem, ali ja to ne mogu, tijelo mi se odvaja od kostiju. Pitam ju hocu li dobiti drip da to zavrsimo, a ona mi kaze da su moji trudovi jaki i da nema potrebe za drip.<
>U vrijeme dok sam bila u box, dolsla jos jedna zena, e kada smo zajedno pocele puhati, stenjati, vristit, mozeste misliti kak je bilo ugodno za uho....<
>U cca 02,20 dolazi doc ( glavni ), vidi se da je malo prilego i ode do druge zene jel ona vec radja. Ona to rjesi u 10 min. <
>Eto ga kod mene, oblaci pregacu, rukavice i provjerava sitaciju dolje. Poceo me masirati da se do kraja otvorim i to mi je pasalo , naravno dok nije dosao trud, e onda sam opet skoro pobjegla od njega. <
>JA hocu tiskati, sestre kaz da ne jos nije jos vrijeme. Proslo jos par minuta i kaze sestra ajmo uzmite zraka i tiskajte najjace sto mozete.<
>E koda mi netko otvorio vrata raja. KAda sam osjetila trud, udahnula sam i tiskala najjace sto sam mogla. Nista me nije bolje kod tiskanja :, nakon prvog tiskanja samo sam govorila dali se vidi glavica na sto sam dobila + odgovor. opet sam osjetila tud i kazem svimanazocnima..evo ga..evo ga...idemo tiskati ( ne mogu vam opistai tu zelju za tiskanjem ) i naravno opet uzela zraka i udri njajace sto sam mogla i opet me nista nije boljelo. KAda je Laura izsla van tada j0s nismo znali sto cu roditi, prvo pitanje je bilo jel curica..jel curica , MM valjda kak je malo bio zbunjen od svega kaze ''NE ZNAM VALJDA JE''.. pa kako ne znas, kaj nisi vidio.I u tom trenutku kaze sestra curica, 3250 i 50 cm, ajme bila sam presrtna, sve me prestalo boljeti, dali mi LAuru kod mene ( tada se jos zvala SAra, naknadno smo se odlucili za ovo ime i nije mi zao ). Brzo su mi je uzeli, jel su me morali uspavti da mi pregledaju rez od carskog da nije sto puklo i da me zasiju.<
>Kada sam se probudila nakon cca20 min, prvo sam se ispricala zbog deranja i rekla da ne kazu mojoj kumi da sam se derala jel mi je ona rekla da se ne derem bas jako ( a ja jesam naravno ). U box sam bila do 1 sat, uz to da da mi je 10 puta pao tlak jako, zujalo mi u usima i crnilo mi se pred ocima, tak da sam stalno vbila okruzena doc i sestrama. posljdica toga je primanje 2 doze krvi i nemogucnost noramlno hodanja i sjedena jel su me srzali od glave do pete kak se kaze.<
>MM je prvo mislio da kaj mi je, da malo pretjerujem kada ne mogu doci niti do cekaone kada su dosli u posjete, pa kada je vidio doma sto mi je dolje i koliko mi je sivano onda mu je sve bilo jasno.<
><
>Ajme eto u dugo VAm konacno napisala svoju pricu....konacno <i></i>

[nela31]

ma joj, ja placem na svaku od ovih prica <
><
>ovo mi je najbolje: Quote:prvo pitanje je bilo jel curica..jel curica , MM valjda kak je malo bio zbunjen od svega kaze ''NE ZNAM VALJDA JE''.. pa kako ne znas, kaj nisi vidio. <
>djevica 2002 & jarcica 2005<i></i>

[koko mamac]

Quote:prvo pitanje je bilo jel curica..jel curica , MM valjda kak je malo bio zbunjen od svega kaze ''NE ZNAM VALJDA JE''.. pa kako ne znas, kaj nisi vidio.<
><
> <
><
>a ja sam rekla - curica je, curica!!! a on pita - a di je, DI JE..?!<
><
>( a gledo je ravno u nju).. ema 29.10.1999.<
>dina 29.11.2002.<i></i>

[TEEJA]

I ja plačem... <i></i>